Postoje ljudi koji daju i ljudi koji uzimaju. Gdje smo mi? Jesmo li među onima koji uzimaju od drugih ili smo među onima koji daju od sebe. Tko dijeli obilato, sve više ima, a tko škrtari, sve je siromašniji, govori biblijska izreka...
Isus Krist danas u evanđelju upućuje strogu kritiku pismoznancima koji na neki način predstavljaju svećenike. Kritizira ih zato što su živjeli privilegirani život upravo na štetu siromaha, oni su bili ti koji su uzimali novac od ljudi, umjesto da ga daju potrebitima. S druge strane, Isus usmjerava pažnju na jednu siromašnu udovicu koja nije ništa tražila, nije prosila, već je prinijela u hram svoja dva novčića što je zapravo bio sav novac koji je imala. Drugi su ljudi davali od viška novaca koji su imali, a ona je dala sve. I Isus ju pohvaljuje tumačeći da je dala više od svih. Njen skromni dar, Bogu je vrjedniji od većih iznosa koji su ubacivali bogataši. No ova Isusova pohvala udovici ostavlja i gorak okus u ustima jer udovica mora otići kući bez ičega. Ona više nema budućnosti, osim da se pouzda u Božju providnost.
Foto: Pexels
Jednu drugu udovicu susrećemo i u prvom čitanju. Ona je također na rubu preživljavanja, ostala je bez zaliha hrane i ostalo joj je samo čekati smrt. No kada ju je posjetio prorok Ilija, bila je spremna svoj posljednji zalogaj podijeliti s njime. Gledajući ljudski, obje ove udovice nisu morale dati svoj dar, riskirati svoj posljednji posjed, ali učinile su to velikodušno, u vjeri u Boga i to je ono što ih je spasilo. Prva udovica poslušala je Iliju kada ju je tražio jelo, a druga udovica je uplatila dar koji su upravitelji hrama tražili od nje. Rezultat njihova dara, ili možda bolje rečeno, njihove žrtve, je bio Božji blagoslov. I prorok Ilija i Isus svjedoče da je Bog prihvatio žrtvu ovih dviju udovica.
S nestrpljenjem očekujem nastavak popularne korejske serije „Ođingo game“ (Igra lignje), koju su mnogi kritizirali zbog nasilja koje prikazuje, no ono što seriji daje kvalitetu jesu likovi koji predstavljaju ljude poput udovice iz evanđelja, očajne i siromašne ljude koji su ostali bez ičega. Ponuđeno im je da se natječu u raznim dječjim igrama s time da gubitnici bivaju ubijeni te igra zapravo postaje borba na život ili smrt. I dok se bogataši naslađuju gledajući njihovo natjecanje, jadni ljudi pred sobom imaju vrlo težak zadatak da zadrže moralnost i obnove ljudsko dostojanstvo koje im je oduzeto. Serija pred nas stavlja ljude koji su društveno dovedeni do ruba i više ne mogu sami naprijed. A takva je bila i situacija udovice, takva je situacija i mnogih ljudi u našem svijetu koji su ostali bez ičega, bilo gubitkom člana obitelji, nemogućnošću rada, zbog bolesti ili neke nevolje kao što je potres ili pandemija.
Foto: Pexels
Kad je čovjeku teško, kada ga snađe oskudica i nevolja, kako će se snaći. Hoće li krasti da bi preživio? Hoće li prositi? Hoće li se povući i umrijeti od gladi? Ili će poput bespomoćne udovice darovati svoj zadnji novčić i povjeriti sebe Bogu?
Primjeri obje udovice iz današnjih misnih čitanja su dirljivi i snažni i u sebi nose mnoštvo pouka. Kao prvo, pokazuju kako je bio težak život udovica u biblijsko vrijeme jer su bile nezaštićene, prepuštene same sebi i još su ih iskorištavali. One nam govore i o darežljivosti, kao opomena da ne budemo poput pismoznanaca, ljudi koji će od drugih uzimati za sebe, već da uvijek budemo radosni darivatelji i da dar ne mjerimo po njegovoj novčanoj vrijednosti. U evanđeoskom slučaju, dva novčića bila su vrjednija od velikih iznosa koji su davali bogataši. Ono što je važno je da ne ostavljamo samo suvišak, već da dajemo od srca, a to znači od sebe, da dajemo dio sebe, svoju brigu, pažnju, ljubav, da se posvećujemo za druge. To je onaj oblik davanja koji živimo u obiteljima, dijeleći radosti i tegobe života. I to je važna lekcija danas, da ne vrednujemo ljude kroz novac, već kroz prijateljstvo koje nas povezuje, da znamo prepoznavati okolnosti, želju, trud, ljubav, molitve i svako drugo dobro koje drugi ulažu za bližnje te da i sami živimo svakodnevno dijeleći ono što imamo.
Foto: Pexels
To će nam omogućiti da rastemo u povjerenju jednih u druge i u Boga kada se čini da nas je život iznevjerio. Danas je život u svijetu bez novca nemoguć, ali u Bogu se može živjeti i bez novca. Mnoge osobe koje su se Bogu posvetile, naučile su živjeti bez ikakvih primanja, slično kao mala djeca koja se u svemu oslanjaju na svoje roditelje. Novac je u našem društvu jedno važno sredstvo za kvalitetu života, ali vjerujem da nas Božja riječ potiče da se učimo što manje oslanjati no materijalno, a više na duhovno. Ove misli mogu zaključiti savjetom: Nemoj koristiti prijatelje da bi stekao što više novaca, nego koristi novac da bi stekao što više prijatelja. To će biti Bogu milo.