„Nismo vam navijestili snagu i dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva.“ Tako apostol Petar brani vjerodostojnost evanđelja, ne po mudrim izmišljenim ili naučenim pričama, nego kao direktni svjedok Isusove božanske naravi.
Petar kao i mnogi drugi apostoli poznavali su Isusa Krista osobno kao učitelja iz Nazareta, ali su boraveći u njegovoj blizini imali priliku sudjelovati u brojnim čudesima koja se, nama koji o njima samo slušamo, čine nevjerojatnima. Zasigurno, najveći dokaz da je Isus zaista Sin Božji, a ne običan čovjek, pruža nam njegovo uskrsnuće, no već za njegova života bilo je puno događaja koji su potvrđivali njegov božanski identitet. Takav je događaj i onaj kojega obilježavamo blagdanom Isusovog preobraženja. Ni sami evanđelisti ne znaju kako opisati ono što se dogodilo na gori preobraženja, jer nema ljudskih riječi koje bi mogle izraziti nebesku Božju slavu. Izabranim učenicima koji su bili tamo, Petru, Jakovu i Ivanu, činilo se kao da gledaju u samu svjetlost. Doživjeli su nadnaravno viđenje. Na tom visokom brežuljku nebo se otvorilo i više nisu vidjeli Isusa kao čovjeka, vidjeli su ga u božanskom liku, a ukazali su im se i starozavjetni oci Mojsije i Ilija. Čak su čuli i Božji glas iz oblaka! Upravo je taj glas ono na što se Petar poziva kada piše o ovim događajima.
Foto: Pixabay
Petar nije bio jedini čovjek koji je svojim očima svjedočio o Božjoj slavi. Misna čitanja blagdana preobraženja nude i opis viđenja proroka Danijela o Božjem ognjenom prijestolju na koje dolazi Sin čovječji kao vladar svega stvorenja, i to čak 600 godina prije nego što se Isus uopće rodio kao čovjek. Božju slavu svojim je očima vidio i Mojsije na brdu Sinaju kada je primao 10 Božjih zapovijedi, Izaija kada je imao objavu nebeskog prijestolja, kao i drugi proroci. Pomislimo i na Betlehemske pastire kojima su anđeli navijestili Isusovo rođenje. Sve su to duboka duhovna iskustva koja su ljude uveli dublje u otajstvo vjere. Bog se ne objavljuje uvijek na takav spektakularan način što ne znači da njegova prisutnost nije stvarna. Bog je objavio svoju slavu u Isusu Kristu ne samo u današnjem događaju preobraženja, nego za cijelo vrijeme njegova zemaljskoga života, u njegovim propovijedima, njegovim čudima, pa i u njegovoj smrti na križu. I danas, Isus Krist kao pobjednik nad smrću, božanskom svjetlošću obasjava naš život vjere. Preobrazba kruha i vina u Kristovo Tijelo u Krv na misi nije vidljiva našim osjetilima, ali nam postaje hrana spasenja.
Foto: Pixabay
Po meni, veće je čudo kada se vječni Bog pokazuje u prirodnim jednostavnim stvarima, nego kada netko doživi mistično viđenje ili svjedoči nekom spektakularnom čudu. Bog je želio da mi prije dolaska u nebo, proživimo ljudski život na zemlji kao jedan put preobrazbe, sve dok ne budemo posve uronjeni u njegovu slavu u vječnosti. Jedan biskup, Michael Sailer, u svojoj molitvi o božanskim krepostima govori: 'Isuse, u tebe vjerujem sve dok te ne vidim. Isuse, tebi se nadam, sve dok ne budem kod kuće uz tebe. Isuse, tebe ljubim, sve dok ne ugledam tvoje lice i u gledanju te vječno izljubim.' Ta nam molitva govori o tri preobrazbe. O preobrazbi vjere jer naša vjera će se izmijeniti kada stanemo pred Gospodina, kao što se mijenja i kroz život. Kao djeca skloni smo vjerovati svemu i svima, a potom dok odrastamo, preispitujemo ono što su nam drugi rekli i stječemo vlastitu osobnu vjeru. No kad stignemo pred Boga, vjera u Boga preobrazit će se u poznavanje Boga. Ta nam molitva govori o preobrazbi nade jer čovjek mnogo što želi u životu postići, ostvariti, ali u nebu shvaća da je stigao do cilja, da je ispunio sve što je ikad bilo potrebno ispuniti samim time što je postigao i primio spasenje, Božju utjehu i nagradu. Nada se preobražava u ispunjenje. Ta nam molitva govori i o preobrazbi ljubavi jer čovjek ljubi, ali je njegova ljubav u životu nestalna i ograničena. Tek u nebu ona će postati savršena i vječna.