Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš! - Ovim riječima počinje današnje prvo čitanje iz knjige proroka Izaije. U prva dva tjedna došašća svakoga dana nam se obraća upravo ovaj porok Izaija, i radnim danom i nedjeljom u misnim čitanjima…
Danas nam se predstavlja i Ivan Krstitelj, još jedan od glavnih likova u vremenu došašća, ali isto u kontekstu ispunjenja proroštva koje je dao Izaija. Zato evanđelje započinje: „Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika da ti pripravi put!“ U svemu tome otkrivamo Božji plan koji se objavljuje i potvrđuje kroz povijest preko proroka.
Izaija je prorok došašća jer nam je ukazao na mnoge znakove koji su prethodili Božiću. Govorio je o suhom panju iz kojega će niknuti mladica, najavljujući Mesiju kao potomka kralja Davida. Govorio je o djevici, mladoj ženi koja će roditi Emanuela, dijete koje će biti Bog s nama. Najavio je glasnika, Ivana Krstitelja koji će pripraviti put Gospodinu u pustinji pozivajući ljude na obraćenje. Propovijedao je o oslobođenju iz sužanjstva koje će u potpunosti ostvariti Krist spasitelj.
Foto: Pixabay
Dio Izaijine knjige koji se danas naviješta, odnosi se na Židove koji se nalaze u babilonskom sužanjstvu kako bi im bio poruka utjehe i najava povratka u Jeruzalem. Jeruzalemski hram je bio sravljen za zemljom. Nabudokonozor je kralja Judejskog Ahaza zatočio i odveo u Babilon, a većina naroda prognana je iz svojih domova. Sve što su primili od Boga kao njegov izabrani narod, sad im je oduzeto i sigurno su bili u krizi, očajni, potreseni, depresivni. U tim okolnostima Bog je preko proroka slao poruku utjehe, radosnu vijesti nade o povratku u domovinu i obnovi blagostanja. I tu Izaija ponavlja sliku Boga kao pastira koji brine za svoje ovce, koji naplaćuje i nagrađuje, koji i opominje i spašava.
Foto: Pixabay
Kao što je Izaija govorio ljudima o potrebi da se vrate Gospodinu, da vjeruju Bogu, da se njemu nadaju, tako i u evanđelju Ivan Krstitelj poziva ljude da se po krštenju obrate od svojih grijeha i priprave put Gospodinu. To je zadaća i današnjih propovjednika, da prenose isti proročki poziv da se vratimo na Božji put, jer to je put spasenja iz svih tegoba koje proživljavamo. Nismo u progonstvu kao Židovi u Babilonu, ali smo jednako tako potrebni Božje pomoći usred zemaljskih obaveza i briga i usred novih nevolja koje se događaju u svijetu u kojemu živimo.
Foto: Pixabay
I Izaija i Ivan Krstitelj govore o pustinji, kao da je tu potrebno pronaći put do Boga. Možda je i to važan dio poruke, da u ovom vremenu došašća pronađemo svoju pustinju u kojoj ćemo preispitati i bolje shvatiti svoj životni poziv i poslove koje obavljamo. To znači odmaknuti se od buke, od naših briga i zavodljivosti svijeta te osloboditi mjesto i vrijeme da budemo na samo s Bogom. Pustinja nas u došašću prisjeća na biblijsko djelovanje Ivana Krstitelja koji je živio u pustinji, ali i na jedan novi put koji će Bog kroz pustinju otvoriti svom narodu da se iz Babilona kroz sirijsku pustinju vrate u Jeruzalem. Upravo hod kroz pustinju, bio je vrijeme najsnažnijih duhovnih iskustava za sve biblijske likove.
Foto: Pixabay
Često čujem od ljudi - Nisam bio dovoljno dobar, mogao sam biti bolji, propustio sam priliku da nekome pomognem. Volim ih tada ohrabriti govoreći da je i ono dobro koje su učinili ipak vrijedna stvar zbog koje treba biti zahvalan, i da mi nekad sebe precjenjujemo, očekujući da učinimo i više nego što možemo.
Ipak, nikad nećemo znati koje su naše stvarne mogućnosti, ako ne pogledamo iskreno u sebe pred Bogom. Ako se ne zapitamo ono što se pitao i filozof: što sam ja kao čovjek, što mogu znati, što trebam činiti, čemu se smijem nadati. Ovo su jako dobra pitanja na koje bi bilo dobro da ozbiljno odgovorimo. Odgovore ćemo pronaći s Bogom.
Iskoristimo došašće da činimo više stvari s Bogom, da mu posvetimo više vremena, da se trudimo raditi više ono što nam on određuje, a on će nas po našem trudu povesti iz pustinje prema obećanoj nebeskoj domovini i već sada prema radosnoj proslavi blagdana Božića.