Kako je lijepo evanđelje današnje šeste nedjelje kroz godinu, a kako je ujedno i teško! Isus nabraja sve što ne smijemo činiti…
Jedna izreka kaže da u Njemačkoj vrijedi pravilo: sve je zabranjeno, osim onog što je izričito dopušteno. Dok je u Francuskoj sve dopušteno, čak i ono što je zabranjeno. Za Židove je bilo važno pridržavati se brojnih zakona koji su proizlazili iz Božjih Zapovijedi. Imali su 238 zapovijedi koje određuju što treba činiti i 365 zapovijedi koje određuju što je zabranjeno činiti. Nas pak zanima, što mi kršćani smijemo, a što ne smijemo činiti?
Foto: Pixabay
Isus navodi pojedine Božje zapovijedi u obliku u kojem su ih Židovi obdržavali, a potom ih dodatno otežava. Zapovijed „ne ubij” on tumači: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne ‘Glupane!’, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju paklenomu. Zapovijed „ne učini preljub” on tumači: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. Zapovijed „ne zaklinji se krivo” on tumači: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje. Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš učiniti bijelom ili crnom. Vaša riječ neka bude: ‘Da, da, – ne, ne!’
Isus dakle ne popušta ljudskim slabostima već nas upućuje na put svetačkog savršenstva, da izbjegavamo svaki, pa i najmanji grijeh. Ako netko ima razumijevanja za grijeh ljudi, onda je to naš Gospodin Isus Krist, ali vidimo kako danas osuđuje i samu pomisao na grijeh. O tome knjiga Sirahova poručuje kako Bog nikad ne daje dopuštenje za grijeh, čak niti za najmanji. Bog ljubi svakog grešnika, ali se ne miri s ničijim grijehom.
Foto: Pexels
Svima nam je lakše ispovjediti grijeh nakon što sagriješimo, nego izbjeći grijeh da ga uopće ne počinimo. Mojsijev zakon kojega je Mojsije primio od Boga Oca jasno je propisao što je grijeh i dao konkretne upute za život. Isus Krist se usuđuje taj zakon dodatno ojačati. Za njega su već i mržnja i uvreda oblik ubojstva, sama neuredna želja je već način preljuba, a svaka riječ koja nije vjerodostojna, grešna je. On ne želi da na bilo koji način pustimo zlo u svoje srce. U nečistim mislima prema drugoj osobi rađa se sjeme koje vodi preljubu, iz uvreda bližnjima rađa se sjeme koje vodi ubojstvu, iz zakletvi na Boga i svetinje rađa se nepovjerenje u istinu. Moramo na vrijeme zaustaviti rast lošeg sjemenja izbjegavanjem bliže grešne prigode.
Svi smo mi uvjereni da nećemo nikoga ubiti, da nećemo učiniti preljub, da ćemo ostati u istini, ali oprez, mogli bismo se prevariti. Ne mislimo da smo jaki ne sagriješiti u velikim stvarima ako se ne možemo očuvati od onih malih. Ako u svakodnevnici ne uspijevamo izbjeći male grijehe, kako onda mislimo izbjeći one velike u vremenima iskušenja.
Foto: Pixabay
Isusovo tumačenje zakona pokazuje nam smisao vjere. Tu se ne radi o ispunjavanju onoga što piše u zakonu, o poštivanju nekakvih pravila. Kršćanin je slobodan, njemu je sve dopušteno, sve što je dobro. Kršćaninu nije ni na kraj pameti griješiti i zato on nije zadovoljan ispunjavanjem i poštivanjem zakona. On želi još više. Kršćanin ne čini preljub, ne zato jer to zakon zabranjuje, nego jer bi time povrijedio Božju ljubav. Iz istog razloga, on čuva i svoje misli od svakog nečistog pogleda. Nama se čini da Isus postrožuje zakone, a zapravo nas oslobađa od svih zakona i uvodi na put kršćanske ljubavi, ljubavi koja je iznad svih zakona, ljubavi koja sve naše misli, riječi i djela usavršuje, ljubavi koja je radikalna u odanosti Bogu…ljubavi koja spašava.