Nedjelja Cvjetnice je nedjelja muke Gospodnje koja nas uvodi u otajstvo muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista
Mi znamo da je Isus Sin Božji, da su on i Bog jedno. Kako to znamo? Otkrili smo to na osobit način prateći njegove korake kroz korizmeno vrijeme. Krenuli smo od pustinje gdje je nadvladao sotonine kušnje, te bili s njim na brdu preobraženja gdje je objavio svoj nebeski lik. Pratili smo ga kod zdenca gdje je u razgovoru s jednom ženom sebe predstavio kao Mesiju kojega su proroci najavili, a potom i kod ozdravljenja slijepca od rođenja koji je povjerovao da je Isus Sin Čovječji kome je Bog predao vlast nad svijetom. Vidjeli smo i kako oživljava Lazara i čuli kako govori: "Ja sam uskrsnuće i život". U svim ovim događajima kojih se prisjećamo u korizmenim nedjeljama potvrđuje se da je Isus Krist pravi čovjek i pravi Bog.
Foto: Pixabay
Sada, na Cvjetnicu promatramo njegovu muku i smrt na križu. Isus je umro kao što bi umro svaki čovjek. Njegovo posljednje čudo najveće je i najnevjerojatnije od svih. Jasno nam je da Bog može činiti čuda, čak i oživjeti mrtve, ali da on sam može podleći smrti, to je nepojmljivo. Nadalje, na taj način ušao je u carstvo smrti gdje Bog ne može biti, jer Bog je izvor i punina života. Štoviše, umro je sramotno, kao zločinac i bogohulnik, podnoseći kaznu koju nije zaslužio. Umro je viseći na drvetu križa. Evanđelist Matej zapisao je samo jednu Isusovu rečenicu s križa, jednu vrlo tešku: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" No te riječi govore više nego što se čini. To su prve riječi Psalma 22 koji savršeno oslikava Isusovu situaciju. U njemu psalmist govori: "Probodoše mi ruke i noge, sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me. Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju. Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoć!" Isus moli psalam koji počinje s osjećajem napuštenosti od Boga, a završava Božjom proslavom jer je spasio one koji se u njega utječu.
Foto: Pixabay
Isus je na križu mnogo patio. Podnosio je rane zadobivene bičevanjem i od silnih udaraca i dok je u boli umirao, njegova je sveta krv padala na zemlju. A kad je umro, gle: "zavjesa se hramska razdrije odozgor do dolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima." Od sada smrt više nije mjesto mrtvih. Od kad je Bog u čovjeku Isusu Kristu ušao u smrt, ona je postala predvorje raja.
Foto: Pixabay
U Jeruzalemu se i danas nalazi velika Bazilika Svetoga groba u kojoj se nalaze mnoge kapele. Tu je i kapela Golgote nad mjestom Isusova raspeća. Točno ispod nje nalazi se i Adamova kapela. U toj kapeli kroz staklo se može vidjeti hrid Golgote, a u njoj pukotina. Prema staroj kršćanskoj legendi, krv s raspetoga Isusova tijela kroz tu je rupu padala na posmrtne ostatke praoca čovječanstva Adama, sahranjena na tom mjestu. To nam govori da je Isusova krv otkupila i izbavila prvoga čovjeka i sve njegove potomke, cijelo čovječanstvo, od posljedica prvoga grijeha. Zato se katkad ispod križa stavlja lubanja. Ona podsjeća na Golgotu što u prijevodu znači lubanja, ali i na mrtvog Adama koji po križu oživljava. Neki umjetnici ispod križa su stavili sarkofag Adama i Eve, a na jednom prikazu Adam ispod križa drži kalež kako bi primio prvu kapljicu Isusove presvete krvi koja je pala s križa.
Foto: Pixabay
Isusov život nikad nije bio samo njegov. On je živio za nas ljude. Radi nas je i prihvatio tešku muku i smrt na križu. Njegova muka ujedinjuje muku cijelog svijeta, a jednako tako i njegovo uskrsnuće nije samo Božja osobna pobjeda, već spasenje i uskrsnuće svih ljudi. Odnosno, svih onih koji vjeruju u njega i koji su potrebni Božjega milosrđa. Krista Isusa, uči nas apostol Pavao, "Bog preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikā, zemnikā i podzemnikā. I svaki će jezik priznati: 'Isus Krist jest Gospodin!' – na slavu Boga Oca." Recimo i mi: Isus Krist jest Gospodin, on je naš Bog i spasitelj!