Korizma je za nas vrijeme kada se trebamo suočiti s određenim kušnjama i iskušenjima, ali kako bi na kraju svladali napasti i očvrsnuli u vjeri…
Svećenik je noću šetao ulicom kad mu je prišao lopov koji je tražio novčanik. Kad je svećenik posegnuo za novčanikom, njegov se kaput otvorio i otkrio ovratnik. Lopov je, iznenađen, rekao: „Žao mi je oče, nisam imao pojma da ste svećenik, molim vas, zadržite svoj novac.“Svećenik je potresen posegnuo za paketom cigareta i ponudio kradljivca. Ali lopov je odmahnuo glavom i rekao: „Ne hvala, oče. Odustao sam od pušenja za korizmu.“
Danas je prva korizmena nedjelja. Imamo četrdeset dana pripreme za najveći kršćanski blagdan. Zapravo, zbrojimo li sve dane od Pepelnice do Uskrsa, dobivamo čak 46 dana. To znači da, čak i ako danas započnemo s korizmenom vježbom, i dalje imamo više od 40 dana. Stoga vas želim ohrabriti, ako to još niste učinili, da danas iskoristite priliku i razmislite o tome čega ćete se odreći za korizmu. Odustati od pušenja nije loša ideja.

Foto: Pixabay
Evanđelje kaže da je bolje postiti u tajnosti, ali dobro je znati da u postu i odricanju nismo sami. Svi smo zajedno u jednoj ili drugoj asketskoj vježbi kroteći svoja iskušenja i navike iz vjere i ljubavi prema Gospodinu koji je na svojim ramenima nosio težak križ s našim grijesima.
Važno je da se u korizmi vodimo Duhom Svetim. Lopov iz priče odlučio je odustati od pušenja, što je pohvalno, ali istodobno, nije mu smetalo da pljačka ljude na ulici što bi bila pravilna odluka. Ali tko zna, možemo se nadati da će čak i nepušenjem početi istinski mijenjati svoj život. Možda je Duh Sveti poslao svećenika na put da ga nauči još boljem načinu posta i pomogne mu postići istinsko i iskreno obraćenje srca.
Duh Sveti je taj koji je razgovarao sa starozavjetnim Noom kako bi ga spasio od poplavnih kiša koje su zemlju za 40 dana učinile vodenom pustinjom. Početak korizme nas podsjeća i na savez koji je Bog sklopio s Noom obećavši da više nikada neće biti tako korizmeno vrijeme kao što je bilo razdoblje velike poplave u kojoj su svi izvan arke umrli. Od sada korizma neće biti za uništenje, već za obraćenje i spasenje.

Foto: Pixabay
U današnjem Evanđelju evanđelist Marko objasnio je cijelo značenje korizme u jednoj rečenici: Duh je istjerao Isusa u pustinju, a on je ostao u pustinji četrdeset dana, kušan od Sotone. Bio je među divljim zvijerima i anđeli su mu posluživali.
Doznajemo da je Isus Krist 40 dana postio u pustinji, da ga je Sotona tamo napastovao, da je vrijeme provodio u društvu divljih zvijeri i životinja i da su mu anđeli bili na usluzi. Ali u svemu tome, također je važno napomenuti zašto je Isus uopće otišao u pustinju. Teologija za to ima nekoliko vrlo dobrih odgovora, ali mislim da će nam biti dovoljno da zaključimo da je on tamo otišao jer ga je Duh na to pozvao.
Prilikom krštenja u rijeci Jordan, Duh Sveti sišao je na njega u obliku goluba i tako posvetio početak njegove javne službe. Ali prije nego što krene propovijedati, Duh ga vodi u pustinju gdje će ga đavao iskušati.

Foto: Pixabay
Molimo u Gospodnjoj molitvi: Oče naš, ne uvedi nas u napast. I ovdje se ispostavlja da je Božji Duh sam vodio Isusa da bude kušan i kušan. Nije ga on napastovao, već ga je odveo u susret vragu koji će to učiniti. Isus je prolazio kroz duhovnu bitku u pustinji. Nije došao samo učiti i propovijedati ljudima, došao je boriti se protiv Božjih neprijatelja, njegova misija je pobijediti duhovne sile zla. Na sličan način korizma je za nas vrijeme kada se trebamo suočiti s određenim kušnjama i iskušenjima, ali kako bi na kraju svladali napasti i očvrsnuli u vjeri. Bog je s nama, kao i njegovi anđeli.
U ovo sveto vrijeme ulazimo s našim korizmenim odlukama koje će se testirati iz dana u dan. Ovih 40 dana pred nama su vrijeme kušnje, vrijeme borbe u duhovnoj bitci, vrijeme u kojem ćemo svi biti u iskušenju odustati u svom postu. Ako je netko odlučio moliti više, bit će u iskušenju da prestane moliti, ili ako se odrekao neke grešne navike, napast će ga posebno u tom području. U osnovi, moramo biti spremni na borbu protiv iskušenja.
Moramo biti svjesni da ćemo i sami pasti u napast. Stoga, ono za što se moramo moliti, jest da ne podlegnemo iskušenju, i da će nam Bog poslati pomoć s neba da na kraju izađemo kao pobjednici s Isusom Kristom kojeg želimo slijediti.
