„Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji.“
S ovom rečenicom započinje evanđelje druge nedjelje došašća gdje se spominje mnogo imena različitih vladara. Znamo za careve i upravitelje, no ovdje se spominju i vladari tetrarsi. Tetrarh znači jedan od četvorice. Od ove riječi dolazi i ime poznate igre tetris. Područje svete zemlje se nakon smrti Heroda Velikoga podijelilo na četiri manje tetrarhijske kraljevine kojima su vladala njegova djeca koja se nisu mogla međusobno dogovoriti već su se borili za prevlast. Evanđelist Luka ne spominje točno godinu, ali nije ju teško izračunati budući da navodi petnaestu godinu vladanja cara Tiberija što odgovora 29. i 30.-oj godini nakon Krista. Ono što znamo iz evanđelja je da su u to doba nad četiri dijela kraljevstva vladali tetrarh Herod, Filip i Lizanije. Uz rimskog cara Tiberija i pojedinačne kraljeve, ljudi su morali slušati upravitelja i suca Poncija Pilata te vjerske poglavare, velike svećenike Anu i Kajfu.
Foto: Pexels
Puno je to ljudi i puno vladara. Ipak, sa svom svojom vlašću, oni ostaju po strani, a Božja riječ je pronašla i odabrala jednog skrovitog divljeg čovjeka iz pustinje koji je nama poznat kao Ivan Krstitelj. On je u našim očima velik čovjek, ali u društvenom poretku, on nije bio nimalo važan. Drugi su bili ti koji su vladali i određivali zakone po kojima ljudi moraju živjeti. I sada, odjednom, evo jednog čovjeka. On je bio malen u usporedbi s narodnim velikašima civilne i vjerske vlasti. I znakovito je kako taj čovjek nije uopće ulazio u gradove gdje su živjeli moćnici nego je boravio u pustinji, povučen i izoliran od civilizacije, živio je u oskudici pustinje, bez pristojne odjeće i dovoljno hrane. I njega je Bog odabrao da postane glasnik nade i spasenja u teškim vremenima u kojima su se ljudi nalazili.
Foto: Pexels
Čitamo da je k njemu došla Božja riječ. Zašto baš k njemu? Tko zna, možda je došla i k drugima, ali ju nisu čuli, nisu ju htjeli čuti ili ju nisu mogli čuti jer su se zaglušili drugim glasovima. Bog je sigurno uvijek na djelu. Njegov duh puše po cijelom svijetu. Njegova riječ dolazi u svako doba. Ali prepoznajemo li mi to? Kakva je situacija s nama? Jesmo li mi danas ušli u razgovor s Bogom u molitvi i čitanju njegove riječi u Svetom Pismu? I koliko dopuštamo da nas te riječi dotaknu i da nas promijene?
Foto: Pexels
Pouka današnjega evanđelja je izrečena na kraju: da će svako tijelo vidjeti spasenje Božje. To je obećanje koje je započeo ispunjavati Ivan Krstitelj pozivajući na obraćenje, krsteći na rijeci Jordanu i propovijedajući ljudima da pripreme pute Gospodinu. I kada uzmemo sva čitanja u obzir shvaćamo da on zapravo nastavlja pronositi istu poruku koju su stoljećima prije njega pronosili starozavjetni proroci. „Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade“ – to je poziv na obraćenje, to je poziv da otklonimo svaku prepreku koja se može postaviti između nas i Božje riječi. Doline nepraštanja možemo ispuniti Božjim oproštenjem i mirom u sakramentu ispovijedi, gore i brežuljke naših tjeskoba i križeva možemo sniziti u euharistijskoj zahvalnosti za Božja dobročinstva, krivudave staze nevjere i laži izravnati ćemo u tišini i razmatranju Božje riječi u Svetom Pismu, hrapave putove naše lijenosti i umora možemo izgladiti ljubavlju i dobrim djelima.
Foto: Pexels
Ali prvi je korak dopustiti Gospodinu i njegovoj riječi da dođe k nama. U tome nas nitko i ništa ne može spriječiti ako nam je srce otvoreno kao što je bilo Ivanu Krstitelju. Možemo se u ovome svijetu, u ovome gradu, u našem životu, osjećati opterećeni, zarobljeni, uvjetovani, ali vjerujem da nam advent pruža priliku da se od svega toga odmaknemo i nađemo mjesta gdje ćemo moći biti nasamo s Bogom koji nas čuva, oslobađa i spašava. To nije teško. Možemo započeti znakom križa, znakom kojim zazivamo Božji blagoslov i zaštitu, znakom koji otvara naše misli i srce Bogu. I kroz tu gestu možemo odgovoriti na proročki poziv Ivana Krstitelja: Pripravite put Gospodinu!