Nedjeljno jutro - Tko nije protiv nas za nas je

Mi smo kršćani katolici. A katolik znači sveobuhvatan, onaj koji je otvoren svima, koji je univerzalan. To je i naš zadatak u svijetu, da stvaramo zajedništvo u različitosti, da pomirujemo razlike, da gradimo mostove i prema onima koji su drukčiji od nas navješćujući svima da se kraljevstvo Božje približilo...

Hrvatska se nalazi na 45. sjevernoj paraleli zemaljske kugle. Dva čovjeka mogu krenuti iz Hrvatske svaki u potpuno suprotnom smjeru, jedan zapadno, a drugi istočno. Jedan će proći kroz Italiju, Francusku, Atlantski ocean i SAD, a drugi kroz Ukrajinu, Kazahstan, Mongoliju i Pacifički ocean i obojica će potom, slijedeći svaki svoj smjer, završiti na istom mjestu, na nekom otočiću na jugu Aljaske.

Moguće je dakle da ljudi idi različitim putevima, a dođu na isti cilj. U srednjem vijeku nastala je izreka: svi putovi vode u Rim, budući da je Rim tada bio povezan sa svim većim gradovima poznatoga svijeta. No ta izreka ima i svoje preneseno značenje, a to je da postoje različiti načini za rješavanje jednoga problema. Ako želiš naučiti strani jezik možeš ići na tečaj jezika, učiti iz knjiga, naći prijatelje koji govore tim jezikom, preseliti se u tu zemlju. Uvijek postoji više načina kako doći do željenog rezultata.

Foto: Pexels

U teološkom smislu to bi značilo da postoje mnogi putovi do Boga. Netko će ga tražiti molitvom, netko kroz čitanje Biblije, netko činjenjem dobrih djela, netko kroz prirodu, netko u ljubavi prema bračnom drugu, netko kroz studij teologije. Dakako, postoje i krivi putovi, kriva vjerovanja, ali činjenica je da smo svi kao ljudi različiti i premda ispovijedamo istu vjeru u Isusa Krista Gospodina i Spasitelja, vjera svakoga od nas je jedinstvena. Svatko od nas živi vjeru na originalan način i stoga ne možemo držati da smo jedino mi u pravu. Bog je uvijek veći od nas.

U današnjim nedjeljnim čitanjima imamo dva zanimljiva primjera kada su ljudi djelovali u Božje ime izvan postavljenih okvira. Opisano nam je u knjizi Brojeva kako je Bog od uzeo od Mojsijeva duha i nadahnuo sedamdesetoricu starješina. No još su dvojica, koja nisu bila s ovima u šatoru, počela prorokovati. Eldad i Medad primili su Duha prorokovanja a da nisu bili prisutni pa su ljudi tražili da ih Mojsije ušutka. A njegov je odgovor bio: Zar ste zavidni što i oni prorokuju? Eh, kad bi Bog sve ljude učinio prorocima!

Foto: Pexels

Vrlo slična stvar dogodila se u evanđelju. Ivan, jedan od Isusovih učenika, prigovorio je zbog nekog čovjeka kojeg nisu poznavali, a koji je izgonio zloduhe u Isusovo Ime. Nije mu toliko smetalo što se koristi Isusovim imenom, nego to što nije dio njihovog, učeničkog društva. Ali Isus svojim učenicima ne daje za pravo, već ih opominje: „Ne branite mu! Jer, tko nije protiv nas, za nas je.“ Apostoli nisu smjeli tog čovjeka gledati kao konkurenciju ili neprijatelja, već kao suradnika.

Kako su ove teme aktualne. Govore nam o našim željama da kontroliramo nešto što nam ne pripada. Ne možemo mi određivati kome će Bog dati koju milost, nemamo mi pravo upravljati Božjom voljom. Ne smijemo pasti u napast da se držimo boljima od drugih.

Ovi primjeri govore i o ekumenizmu, tj. o tome kako mi kršćani djelujemo u Isusovo ime, a tako često ne priznajemo jedni druge u crkvenom djelovanju. Govore nam i o drugim našim životnim iskustvima u kojima odbacujemo one koji su drukčiji od nas. I danas se u društvu pod krinkom raznolikosti propagira jedno novo jednoumlje.

Foto: Pexels

Mi smo kršćani katolici. A katolik znači sveobuhvatan, onaj koji je otvoren svima, koji je univerzalan. To je i naš zadatak u svijetu, da stvaramo zajedništvo u različitosti, da pomirujemo razlike, da gradimo mostove i prema onima koji su drukčiji od nas navješćujući svima da se kraljevstvo Božje približilo.

Naš je moderni europski svijet individualistički svijet, svatko sebe stavlja na prvo mjesto. No time se ljudi zapravo zatvaraju u svoj svijet i ostaju sami. Afrikanci imaju jedan pojam „ubuntu“ koji se može prevesti: ja jesam jer ti jesi. Ubuntu je filozofija skladnog života u zajedništvu i uči nas da svoj život možemo graditi samo u odnosu s drugim ljudima.

Tu pouku imamo i u Svetome Pismo. Svi smo različiti, ali smo i svi upućeni jedni na druge, svi smo povezani, sve što mi učinimo utječe i na druge i sve što oni učine utječe na nas. I još više, sve što činimo njima, činimo i Isusu Kristu. On se poistovjetio s nama ljudima do te mjere, da sve ono što činimo bližnjima, činimo i njemu.

Foto: Pexels

U tom kontekstu čitamo njegove riječi: „Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.“ Ali isto tako, Isus govori: „Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more.“

Dakle, svako dobro učinjeno bližnjemu, koliko god bilo maleno, dopire do Isusa, to jest dopire do neba, a svako zlo navlači na čovjeka paklenu kaznu. Molimo da nam svima Bog upravi korake prema zajedničkom cilju, da svi kroz svoj život možemo stići do istog odredišta – do Božjega kraljevstva.