Nedjeljno jutro - Tko nije protiv nas za nas je

Mi smo kršćani katolici. A katolik znači sveobuhvatan, onaj koji je otvoren svima, koji je univerzalan. To je i naš zadatak u svijetu, da stvaramo zajedništvo u različitosti, da pomirujemo razlike, da gradimo mostove i prema onima koji su drukčiji od nas navješćujući svima da se kraljevstvo Božje približilo...

Hrvatska se nalazi na 45. sjevernoj paraleli zemaljske kugle. Dva čovjeka mogu krenuti iz Hrvatske svaki u potpuno suprotnom smjeru, jedan zapadno, a drugi istočno. Jedan će proći kroz Italiju, Francusku, Atlantski ocean i SAD, a drugi kroz Ukrajinu, Kazahstan, Mongoliju i Pacifički ocean i obojica će potom, slijedeći svaki svoj smjer, završiti na istom mjestu, na nekom otočiću na jugu Aljaske.

Moguće je dakle da ljudi idi različitim putevima, a dođu na isti cilj. U srednjem vijeku nastala je izreka: svi putovi vode u Rim, budući da je Rim tada bio povezan sa svim većim gradovima poznatoga svijeta. No ta izreka ima i svoje preneseno značenje, a to je da postoje različiti načini za rješavanje jednoga problema. Ako želiš naučiti strani jezik možeš ići na tečaj jezika, učiti iz knjiga, naći prijatelje koji govore tim jezikom, preseliti se u tu zemlju. Uvijek postoji više načina kako doći do željenog rezultata.

Foto: Pexels

U teološkom smislu to bi značilo da postoje mnogi putovi do Boga. Netko će ga tražiti molitvom, netko kroz čitanje Biblije, netko činjenjem dobrih djela, netko kroz prirodu, netko u ljubavi prema bračnom drugu, netko kroz studij teologije. Dakako, postoje i krivi putovi, kriva vjerovanja, ali činjenica je da smo svi kao ljudi različiti i premda ispovijedamo istu vjeru u Isusa Krista Gospodina i Spasitelja, vjera svakoga od nas je jedinstvena. Svatko od nas živi vjeru na originalan način i stoga ne možemo držati da smo jedino mi u pravu. Bog je uvijek veći od nas.

U današnjim nedjeljnim čitanjima imamo dva zanimljiva primjera kada su ljudi djelovali u Božje ime izvan postavljenih okvira. Opisano nam je u knjizi Brojeva kako je Bog od uzeo od Mojsijeva duha i nadahnuo sedamdesetoricu starješina. No još su dvojica, koja nisu bila s ovima u šatoru, počela prorokovati. Eldad i Medad primili su Duha prorokovanja a da nisu bili prisutni pa su ljudi tražili da ih Mojsije ušutka. A njegov je odgovor bio: Zar ste zavidni što i oni prorokuju? Eh, kad bi Bog sve ljude učinio prorocima!

Foto: Pexels

Vrlo slična stvar dogodila se u evanđelju. Ivan, jedan od Isusovih učenika, prigovorio je zbog nekog čovjeka kojeg nisu poznavali, a koji je izgonio zloduhe u Isusovo Ime. Nije mu toliko smetalo što se koristi Isusovim imenom, nego to što nije dio njihovog, učeničkog društva. Ali Isus svojim učenicima ne daje za pravo, već ih opominje: „Ne branite mu! Jer, tko nije protiv nas, za nas je.“ Apostoli nisu smjeli tog čovjeka gledati kao konkurenciju ili neprijatelja, već kao suradnika.

Kako su ove teme aktualne. Govore nam o našim željama da kontroliramo nešto što nam ne pripada. Ne možemo mi određivati kome će Bog dati koju milost, nemamo mi pravo upravljati Božjom voljom. Ne smijemo pasti u napast da se držimo boljima od drugih.

Foto: Pexels

Ovi primjeri govore i o ekumenizmu, tj. o tome kako mi kršćani djelujemo u Isusovo ime, a tako često ne priznajemo jedni druge u crkvenom djelovanju. Govore nam i o drugim našim životnim iskustvima u kojima odbacujemo one koji su drukčiji od nas. I danas se u društvu pod krinkom raznolikosti propagira jedno novo jednoumlje.

Mi smo kršćani katolici. A katolik znači sveobuhvatan, onaj koji je otvoren svima, koji je univerzalan. To je i naš zadatak u svijetu, da stvaramo zajedništvo u različitosti, da pomirujemo razlike, da gradimo mostove i prema onima koji su drukčiji od nas navješćujući svima da se kraljevstvo Božje približilo.

Foto: Pexels

Naš je moderni europski svijet individualistički svijet, svatko sebe stavlja na prvo mjesto. No time se ljudi zapravo zatvaraju u svoj svijet i ostaju sami. Afrikanci imaju jedan pojam „ubuntu“ koji se može prevesti: ja jesam jer ti jesi. Ubuntu je filozofija skladnog života u zajedništvu i uči nas da svoj život možemo graditi samo u odnosu s drugim ljudima.

Tu pouku imamo i u Svetome Pismo. Svi smo različiti, ali smo i svi upućeni jedni na druge, svi smo povezani, sve što mi učinimo utječe i na druge i sve što oni učine utječe na nas. I još više, sve što činimo njima, činimo i Isusu Kristu. On se poistovjetio s nama ljudima do te mjere, da sve ono što činimo bližnjima, činimo i njemu.

Foto: Pexels

U tom kontekstu čitamo njegove riječi: „Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.“ Ali isto tako, Isus govori: „Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more.“

Dakle, svako dobro učinjeno bližnjemu, koliko god bilo maleno, dopire do Isusa, to jest dopire do neba, a svako zlo navlači na čovjeka paklenu kaznu. Molimo da nam svima Bog upravi korake prema zajedničkom cilju, da svi kroz svoj život možemo stići do istog odredišta – do Božjega kraljevstva.