Bog je krajnje mjerilo dobra i sve što nas vodi bliže Bogu nesumnjivo je dobro, pa bili to i grijesi koje smo počinili ili patnja s kojom se mučimo…
Na dan uskrsnuća Isusova nitko nije bio svjestan što se dogodilo. Ljudi nisu bili spremni na tu radost, nisu još razumjeli kako je Uskrs ispunjenje svih događaja i proročanstava staroga zavjeta. Gdje bi bio smisao naše povijesti nego u nadi Kristove pobjede nad smrću? Prema čemu ide svijet ako ne prema Uskrsu?
No taj put nije nimalo jednostavan. To je put križa, put muke, put borbe, put iskušenja i napasti, put krvi i suza, čak ćemo reći i put smrti, ali ne one konačne smrti. Ako želimo stići do Uskrsa, moramo proći, kao što je to Isus prošao i kroz izdaju i tjeskobu Velikoga četvrtka i kroz patnju i smrt Velikoga petka, i kroz grob i podzemlje Velike subote.
Foto: Pixabay
Možemo birati ili takav težak put do Uskrsa, ili put užitaka i senzacija koji izgoni Boga iz ljudskoga obzora i na kraju ne može čovjeku ponuditi ništa doli smrt, ali barem obećava blagu smrt, asistiranu od strane milosrdnog liječnika koji će pomoći skratiti muke i to najčešće daleko od očiju javnosti, u izolaciji.
Što biste odabrali? Život bez briga koji umire ili život mučeništva koji uskrišava, život užitaka koji vodi u pakao ili život žrtvovanja koji vodi u nebo?
U crkvi svetoga Blaža nedavno su postavljeni novi vitraji u bočnim krilima. S istoka na zapad oni svojim bojama simboliziraju izlazak i zalazak sunca, a na sebi imaju otisnute riječi Psalma 126.: Qui seminant in lacrimis, in exultatione metent - Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi. I prvi vitraj prikazuje simbole muke, a drugi plodove uroda, a teološki i uskrsnuća.
Foto: Pixabay
Vitraji nam poručuju ono što na neki način i znamo, da se za neko dobro valja pomučiti. Da ništa vrijedno ne dolazi samo od sebe, i da na putu do najizvrsnijeg dobra treba sve drugo žrtvovati. Psalam govori o sjetvi i žetvi, a uči nas većoj istini o plodnosti i smislu patnje. Isus Krist nije mogao uskrsnuti na drugi način osim preko smrti, a prihvatio je tešku, bolnu i sramotnu smrt na križu kako bi se poistovjetio sa svim patnicima svijeta.
Sveti Beda Časni odlično tumači put od suza do radosti kod Isusovog uskrsnuća: „Oni koji su Ljubili Krista, plakali su kada su vidjeli da su ga neprijatelji uhitili, svezali, odveli na suđenje, osudili, bičevali, ismijali, pa potom razapeli, probili kopljem i pokopali. Istovremeno, oni koji su voljeli svijet... radovali su se… Učenici su se ražalostili zbog Gospodinove smrti, ali kada su saznali za njegovo uskrsnuće njihova se tuga pretvorila u radost; kada su potom vidjeli čudo uzašašća s još su većom radošću blagoslivljali Gospodina.“
Foto: Pixabay
Naravno da ni mi kao vjernici ne smatramo patnju, bol, suze, grijeh, smrt nečim dobrim po sebi, ali smo spoznali da je sve ono što nas vodi k Bogu za nas dobro. Pa tako i Kristova muka, utoliko što nas spašava, koliko god bila tragičan događaj, za nas je blagoslov.
Ono što se nama može činiti zlo, u Božjoj providnosti može biti stepenica do neba. Kaže Sveto Pismo: „Čistima je sve čisto, dok je nečistima sve ukaljano“. Za zločinca i dobre i loše stvari služe njegovu zlu, dok se pravednik služi na dobro i dobrim i lošim stvarima.
Kada dobar čovjek moli Zdravomarijo iz pobožnosti to je dobro, ali kad nepravednik moli Zdravomarijo glumeći, tada čini loše. I kada dobrog čovjeka zadesi neko zlo, npr. zubobolja, one će i to znati primiti sa zahvalnošću i okrenuti na dobro, dok će za lošega čovjeka to biti samo neugodna bol.
Foto: Pixabay
Konačno, Bog je krajnje mjerilo dobra i sve što nas vodi bliže Bogu nesumnjivo je dobro, pa bili to i grijesi koje smo počinili ili patnja s kojom se mučimo. Naš odabir uvijek mora biti ne griješiti, ne uzrokovati patnju, ali radosna vijest Uskrsa je da Bog svaku našu situaciju, koliko god izgledala bezizlazno, može iskoristiti kao sredstvo i za naše spasenje.
Poruka Uskrsa je vjerovati u stvarnost neba, da uvijek postoji nada. Mi slaveći blagdan Uskrsa uzimamo udio u Kristovu stvarnom uskrsnuću. Neka ono bude cilj koji će davati smisao našim životnim patnjama i nadahnjivati naš rad za dobro u svijetu.