Korizma ide svome kraju. Približavamo se Velikome tjednu i proslavi svetkovine na kojoj počiva naša vjera. Dolazi veliko finale drame Isusova zemaljskoga života. I nedjeljna čitanja ispunjena su napetošću i iščekivanjem Božje intervencije u svijet!
U prvom čitanju slušamo kako prorok Jeremija najavljuje da dolaze dani kada će Bog sklopiti novi savez s Izraelcima. To su dani koje su naviještali i drugi proroci kao znak konačnoga spasenja za Božji narod.
Isus Krist sada govori da su ti dani došli. Nema više čekanja, nema više odugovlačenja. Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji! Do sada je Isus uvijek govorio o nečemu u budućnosti, nečemu što se još nije dogodilo, a danas tumači da je stiglo vrijeme da pokaže zašto je stvarno došao na zemlju, a to je da po smrti na križu poput zrna bude zakopan u zemlju te da poslije uskrsne i donese obilat rod – spasenje čovječanstva.
Foto: Binyamin Mellish/ Pexels
Kad Isus govori o svojoj muci i smrti govori o svojoj proslavi! Ali osjeća se u njegovu glasu da mu nije lako. Sva duša mu je bila potresena, čak se pita bi li bilo bolje izbjeći toj svojoj sudbini, ali odmah zaključuje: Ne, zato sam došao, da se proslavi Ime Božje u svijetu po njegovoj žrtvi.
Bog će se proslaviti po Isusovu križu, Uskrsnuće se događa po muci i smrti. Da bi donio život svijetu koji ide prema propasti, Isus Krist daje svoj život. Potresna je to objava.
Evanđelje uspoređuje Isusovu smrt sa pšeničnim zrnom. Zrno koje se sije u zemlju umire. Ono mora umrijeti da bi donijelo plod. Ako ne umre, ostaje samo, beskorisno, propada, ali polaganjem u zemlju, njegova smrt postaje izvorom mnogoga roda.
Foto: Akil Mazumder/ Pexels
Isusova smrt nije bila samo sramotno pogubljenje i tragičan završetak njegova javnoga djelovanja, nego sijanje novoga života u zemlju ljudske povijesti iz koje će izrasti uskrsni život.
Važna je to pouka i za nas. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. Može se umrijeti na dva načina, ljubeći sebe ili ljubeći druge; čuvajući svoj život pod svaku cijenu i završiti sam, ili predajući svoj život drugima kako bi iz onoga što smo činili i drugi mogli živjeti.
Svi smo s razlogom na ovom svijetu. Imamo priliku, posebno u mladosti, istraživati i prikupljati ono što nam svijet nudi. Ali kako odrastamo, s vremenom shvaćamo da ono što posjedujemo postaje samo teret, ako to ne dijelimo s drugima. Zato je prirodno živjeti u obitelji gdje čovjek prima život od roditelja i predaje ga svojoj djeci. Tako se život prenosi i iz generacije u generaciju sve više obogaćuje i napreduje.
Foto: Pixabay
Ja bih usporedio naš život na zemlji sa planinarenjem. U prvoj polovici života uspinjemo se prema vrhuncima, a u drugoj polovici silazimo. U prvoj polovici punimo svoje riznice, a u drugoj ih praznimo, ali ne sebično, već dajući svijetu od onoga što smo stekli. Konačno, na kraju moramo naučiti dati sve, pa i svoj život predati u Božje ruke.
Sveti Roberto Bellarmino, sastavio je jedno djelo koje se zove: O umijeću dobrog umiranja. U toj knjizi daje 30 savjeta kako se pripremiti za dobru smrt. U prvom poglavlju uči da onaj koji želi dobro umrijeti, mora dobro i živjeti. Bilo bi pogrešno u životu željeti smrt, već uvijek željeti život koji će biti u dobru, u skladu s Božjom voljom.
Foto: Pavel Danilyuk/ Pexels
Želi se time reći da onaj tko je živio u dobru, čuvao svoj život i život bližnjih, ima i dobru smrt. I onaj tko je zaista živio čineći dobro ne mora se bojati smrti. Ona mu tada nije na propast već na ispunjenje i spasenje u Bogu. Za one koji su u životu činilo zlo i nisu marili za svetost života, možemo zaključiti da oni i zlo umiru.
Bellarmino potom poučava kako možemo slijediti Isusove riječi iz današnjega evanđelja: „Tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.“ Dok smo još na svijetu, trebamo se učiti umirati ovome svijetu, tj. svemu onome što nije Božje. To nije lako. To je velika kušnja, ali u tome je izazov Isusova križa.
Kristov križ je pravi putokaz našega života. U tom znaku vjerujemo i u tom znaku živimo. Nekome tko ne vjeruje, činit će se da križ vodi u smrt, a mi znamo da nas upravo križ Kristov spašava od smrti.