Blagdan Bogojavljenja ili Sveta tri kralja svima je poznat blagdan i svima je poznata priča iz evanđelja koja ga prati, iz predaje čak su nam poznata i imena triju kraljeva ili mudraca s Istoka iako je njihov točan identitet zapravo cijelo vrijeme ostao sakriven

Općeniti problem sa situacijama, pričama, događajima i predajama koje su nam poznate je da ih uzimamo zdravo za gotovo i da preko njih prelazimo ne zadržavajući se na detaljima i ne ulazeći u dubinu, imamo određena očekivanja o početku i kraju tih priča i događaja. Gotovo da i nema osobe koja ne zna ponoviti činjenične osnove vezane uz poklon mudraca novorođenom Isusu. No, pogledamo li ikada tu situaciju ne iz perspektive djeteta koje prepričava odavno dobro naučenu, pomalo neobičnu priču, nego iz perspektive samih mudraca i ostalih koji su sudjelovali u tom događaju i putovanju?

Tri kralja ili tri mudraca na put su se uputili sa jasnom željom ili idejom da se poklone novorođenom kralju. S obzirom da ne znamo odakle točno potječu i s obzirom da nisu iz židovskog kulturnog kruga koji se oslanjao na biblijska proročanstva o mesiji, ne znamo kakve su točno informacije o tome imali osim možda nekog drevnog proročanstva i upućivanja na zvijezdu koja se spominje u evanđelju. Ne znamo kako su krenuli i s kojim su točno informacijama raspolagali, ali možemo zaključiti da su po svemu sudeći imali neka očekivanja o tome kako će se cijela stvar odviti. Imali su jasnu informaciju da se trebaju pokloniti novorođenom izraelskom kralju.

Očekivanje da se trebaju pokloniti kralju odvela ih je na Herodov kraljevski dvor. Logično. Svi mi krećemo u svoje akcije, misije, pozive, želje, poslove, destinacije s određenim očekivanjima. Očekivanja i definicije pomažu nam da nam svijet bude manje kaotičan, da ga znamo kategorizirati, da se znamo snaći, da znamo dobro postupiti i ispravno se postaviti. Nema ništa loše u tome što su tri mudraca tražili kralja na kraljevskom dvoru, uostalom to je i mudro, ipak su oni u prvom redu mudraci, praktični ljudi. Prvo očekivanje im je i pomoglo, tamo su naišli na pismoznance koji su ih uputili da se kralj ima roditi u Betlehemu, no ono što se dalje dogodilo je ključno. Izlaskom iz Jeruzalema i dolaskom u Betlehem početna ideja i očekivanje koje su imali o novorođenom kralju više ne vrijede, okviri njihovih očekivanja i početnih pojmova o kralju postaju preuski kada dolaze do siromašnog djeteta koje se nalazi u štali okruženo nimalo kraljevskim elementima. Za prepoznati i prihvatiti to dijete kao kralja bilo je nužno da napuste svoja očekivanja, bilo je nužno da slijede tu zvijezdu, da budu otvoreni za nešto iznad njih, a ne više samo za svoje ideje. Da su ostali zagledani u svoja očekivanja iako bi možda i došli do djeteta ne bi ga prepoznali kao kralja kojeg traže, jer zaista ništa vjerojatno nije bilo prema standardnim kraljevskim očekivanjima onoga vremena.

Mnogi ljudi često i danas uz Boga prolaze, a da ga ne prepoznaju. U čemu se dakle sastoji mudrost tri kralja i mudrost općenito? Mudrost nije samo dobro pretpostaviti kao što su mudraci pretpostavili da se u Izraelu zaista rodio kralj, to je isto kao i prepoznati da zaista postoji Bog. Mudrost je u mogućnosti promjene svojih očekivanja, mudrost je moći prilagoditi se neočekivanom i dati Bogu da nam se objavi na način na koji on to želi. Napustiti svoje ideje i očekivanja kako bi se dalo prostora istini i kako bi se istinu jasno vidjelo. I mi često imamo određena očekivanja od Boga, određene ideje kako nešto što on čini treba izgledati i kako se on treba objaviti i djelovati, kako se neko traženje u našem životu treba odviti i završiti. Koliko često nas ta očekivanja zapravo zarobljavaju da ne vidimo ono što Bog zaista jest i što nam zaista želi poručiti, čemu nas zaista želi naučiti, što nam zaista želi darovati? Herod nije napustio svoja očekivanja o tome da ga novorođeni kralj direktno ugrožava u njegovom vlastitom zemaljskom kraljevanju. Propustio je poantu, ostao na mjestu, živio u strahu i činio zlo na račun svojih očekivanja. Mudraci ne samo da su se dali voditi do neočekivanog novorođenog kralja na neočekivane načine već su dopustili i da ih susret s novorođenim kraljem promijeni da se ne vraćaju na stare puteve nego da drugim, novim putem nastave u svoju zemlju, za svojim životom. Napustiti vlastita očekivanja i prihvatiti Božje načine i ideje bilo je ključno da bi našli ono što traže i ono što je najbolje za njih.

Blagdan se zove Sveta tri kralja ili Bogojavljenje. Bogojavljenje jer se tim činom Bog objavio i nežidovima, dakle svim narodima, svakome tko je dovoljno otvoren da ga iskreno traži, da napusti svoja vlastita fiksna, pa možda i stereotipna očekivanja o životu i svijetu. Dopusti i ti da ti se Bog objavi kako on to želi, dopusti da se stvari odviju na neočekivan način. Za takvu avanturu potrebno je povjerenje, a kada je Bog u pitanju nadam se da možemo zajedno sa svetim Pavlom reći 'znam kome sam povjerovao' (2 Tim 1, 12).