Ako se danas netko zaželi najesti jabuka, otići će na tržnicu, iz mnoštva izabrati one koje mu se najviše sviđaju, kupit će ih i pojesti. Zadovoljit će želju, ugoditi nepcu i napuniti trbuh. Ali neće osjetiti ljepotu i blagoslov…
Onaj koji doista želi okusiti jabuku treba krenuti drugim putem. Treba najprije posaditi stablo. Brinuti se za njega dok ne doraste za davanje ploda. Valja ga marljivo obrađivati, čuvati i pratiti u rastu. Srce će mu zasjati gledajući jabuku u cvatu. Obuzet će ga radost i strepnju nad krhkošću prvih dozrijevanja. Prepoznat će zahvalnost i ponos zreline ploda. Kod prvog zalogaja osjetit će razliku. Shvatit će da srećom plodi samo ono što je znojem zalijevano. Bit će zahvaćen ljepotom i blagoslovom.
Pexels
Živeći u svijetu pretvorenom u tržnicu na koju dolazi nahraniti čežnju svoje duše, čovjek svemu pristupa kao robi koju može po volji birati, kombinirati, prihvaćati ili odbacivati. Oni koji kušaju plodove na kršćanskom štandu, možda će zadovoljiti želju, smiriti savjest ili dušu, ali neće osjetiti ljepotu i blagoslov.
Kršćanski plodovi se uživaju na drugi način. Potrebno je najprije, duboko u središtu svoga postojanja, posaditi stablo nakalemljeno na Bogu, jedinome izvoru života. Potrebno je ustrajno nastojati sačuvati mladicu pred naletima sumnji, podsmijeha, zamamnosti i straha. Potrebno je ne podleći hladnoći ili suši. Potrebno je sačuvati ljepotu cvata i ne razočarati se krhkošću prvih plodova. Potrebno je ustrajati i donijeti obilat plod.
Pexels
Kršćanstvo nije vjera gotovih rješenja i brzih uspjeha. Kršćanstvo je život, iskustvo, rast i napredak. Kršćanstvo sobom nosi obilate plodove, ali i godine slabog roda. Godine neimaštine i praznine. Samo oni koji znaju da se stablo po plodovima poznaje neće odustati, nego će svakodnevno postajati bolji. Postajati rodniji.
Ako doista želiš okusiti ljepotu i blagoslov jabuke – najprije posadi stablo.