U uskrsnim evanđeljima čitamo na više mjesta kako se uskrsli Isus ukazivao učenicima, ali ga oni u većini slučajeva nisu prepoznavali iz prve…
Isus je zaista uskrsnuo duhom i tijelom, vratio se potpuno u život, štoviše uskrsnuo je u bolji i kvalitetniji život i duha i tijela od onog prijašnjeg, tako vjerujemo, na tome počiva vjera Crkve prokušana mnogim raspravama i krivovjerjima o načinu i vrsti Isusovog uskrsnuća kroz povijest, a osobito u prvim stoljećima kršćanstva. Tako je i Isus dokazivao učenicima, bio je to onaj isti Isus koji je s njima bio do Velikog petka, onaj isti Isus kojeg su dobro poznavali i s kojim su neki od njih proveli tri godine i više. Nije moguće reći da ga ne bi prepoznali da su ga sreli, kao što i mi ne bismo mogli reći da ne bismo prepoznali svog člana obitelji, kolegu, susjeda ili nekoga koga često susrećemo da ga negdje vidimo, no ipak vidimo da je uskrsnuće tijela, iako se radi o istome tijelu donijelo neke značajne promjene.
Pixabay
Čitamo kako je u većini slučajeva uskrsli Isus na prvu i najbližim učenicima i najvjernijim pratiteljima ostao sakriven makar su ga fizički gledali pa i pričali s njim, nisu ga prepoznavali. Kako se to točno odvilo vjerojatno nikad nećemo saznati. Tajna uskrsnuća i vječnog preobraženog života nešto je što nam je ovdje tek navješteno i dano naslutiti, a ne do kraja spoznati. Prvi svjedoci i nauk Crkve nas jedino upućuju na to da je ta nevjerojatna činjenica zaista istinita, a sam Gospodin nas upućuje da isto i nas očekuje. Mnogi vjernici, ali i oni koji su samo čuli za kršćanska vjerovanja o uskrsnuću tijela i o vječnom životu pitaju se upravo o tome, ako ćemo već i biti u vječnosti u preobraženom tijelu kako ćemo se prepoznati i hoćemo li se uopće prepoznati, kakva će to biti stvarnost?
Pixabay
I dok nam sama uskrsla forma tijela ostaje sakrivena izvještaji o Isusovom uskrsnuću nam govore jednu drugu bitniju stvar vezanu uz uskrsnuće i onostranost. Iako učenici na prvu nisu prepoznali Isusa fizički prepoznali su ga po riječima, gestama, govoru, ponašanju. Kako možemo prepoznati nekoga po glasu, stavu, gesti, govoru? Samo ako ga zaista dobro poznajemo i ako s njim provodimo dovoljno vremena. Da bismo nekoga prepoznali i ako nam je fizički promijenjen, da bismo zaista mogli tvrditi da je to on, moramo ga tako dobro poznavati da nam se 'ne može' sakriti. Vjerojatno bismo ljude koje često srećemo i s kojima živimo prepoznali po koraku, riječima, navikama. Vjerojatno prepoznajemo tko je od ukućana ušao na ulazna vrata i krenuo hodnikom ili po stepenicama iako ga i ne vidimo, vjerojatno prepoznajemo susjeda na ulici i po glasu i govoru, ako ga i ne vidimo. Isus se po uskrsnuću nije pokazivao nepoznatim ljudima nego onima koji su ga poznavali, s kojima je bio blizak, onima koji su ga tražili, koji su ga mogli prepoznati po više od samog fizičkog tijela.
Pexels
Kako ćemo onda i mi uspjeti prepoznati Gospodina kada bude ključno i kako ćemo ga prepoznati u vječnosti? Ako ga već sada pokušavamo dobro upoznati. Ako provodimo vrijeme s Isusom već sad, ako se trudimo upoznati ga, u molitvi i promišljanju vidjeti kakav je zaista, ako dopustimo da nam pokaže istinskog sebe, moći ćemo ga jasnije prepoznati i u raznim aspektima svoga života i moći ćemo ga jasno prepoznati u vječnosti, moći ćemo reći da je to zaista onaj Bog kojeg smo poznavali.
Nema veće tragedije nego ne prepoznati Boga. Zaista, često smo možda i ljubomorni na iskustva prvih učenika koji su imali prilike fizički susresti Isusa uskrsloga, ali ono što često propustimo razumjeti je da se taj isti uskrsli Isus koji je obećao ostati s nama do svršetka svijeta još uvijek da pronaći po istim tim znakovima po kojima su i učenici prepoznali da je to on, svakome od nas se želi pokazati. Mi kao Crkva i kao vjernici vjerujemo da je Isus svejednako živ i prisutan od uskrsnuća do danas i da ga se svejednako može susresti i danas, ne više po fizičkim obilježjima, koja su i učenicima donekle ostala sakrivena nakon uskrsnuća već po osobnosti i po znakovima. Iskoristimo te znakove da se naučimo prepoznavati Boga, da se naučimo susretati Isusa, da se pripremimo za vječnost, da steknemo i održimo ono bitno i kad ovo prolazno nestane i postane preobraženo.
Unsplash
Često se brinemo hoćemo li se mi ljudi prepoznati međusobno po smrti i uskrsnuću, hoćemo, ako već sada gradimo svoje odnose s ljudima i s Bogom tako da se zaista poznajemo, ne po površnim fizičkim obilježjima nego tako da si poznajemo dušu i srce, navike i geste i namjere. Ako se već sada trudimo upoznati Boga i ljude oko sebe moći ćemo ih itekako prepoznati i po smrti i uskrsnuću, jer bit je ono što ostaje, odnos je ono što ostaje, a nekoga zaista poznavati i dopustiti mu da nas poznaje možemo samo kroz ljubav i bliskost na koju smo već sada pozvani - za vječnost.