Isus Krist je bio veliki propovjednik i pripovjedač, a evanđelja nam donose čak 46 Isusovih priča
Za današnju nedjelju je predviđeno evanđelje u kojemu se nalaze 3 Isusove priče, odnosno prispodobe. To su prispodoba o kukolju na njivi, o gorušičinom zrnu i kvascu koji podiže tijesto. Prispodobe iz evanđelja su kao književna vrsta vrlo slične basnama. Radi se o kratkim pričama koje imaju za svrhu prenijeti određenu moralnu ili duhovnu poruku. Priča služi kako bi prenijela neko dublje značenje. Basna to čini tako što za glavne likove redovito uzima životinje s ljudskim osobinama te je jasno da zapravo govori o ljudima. Prispodobe pak opisuju obične ljude i poslove: sijanje polja, pečenje kruha, čuvanje ovaca ili npr. kao danas rast kukolja u žitu. I u prispodobama se u tim običnim svakodnevnim stvarima iznosi na vidjelo jedno dublje skriveno značenje. I basne i prispodobe žele pozitivno isprovocirati slušatelja ili čitatelja, ali dok basne otkrivaju nešto iz ljudske prirode i moralnih zakona, prispodobe koje je izrekao Isus pripovjedač otkrivaju nešto nadnaravno. One dokazuju da Božji planovi i djela nisu podudarni s logikom svijeta, bilo da se radi o pastiru koji radi jedne izgubljene ovce ostavlja drugih 99, bilo da se radi o gospodaru koji daje jednaku plaću ljudima bez obzira koliko su radili, ili se radi o domaćinu koji ne želi iščupati kukolj iz svojega žita. Prispodobe osvjetljavaju naš život u perspektivi Božjega kraljevstva i stoga su evanđeoske prispodobe ipak jedinstvena književna vrsta.
Foto: Pixabay
Posvetimo se sada prispodobi o žitu i kukolju koju današnja nedjelja stavlja u središte. Poznata je poslovica 'u svakome žitu ima i kukolja'. Kukolj je nešto što zadaje podosta brige poljoprivrednicima. A siguran sam da nema nikoga tko je ikad obrađivao vrt da se nije potužio zbog korova koji se pojavljuje uz sadnice. Ukoliko ga se ne posiječe, sve što je u vrtu posađeno propast će ili neće uroditi dobrim plodom. Ovdje imamo sreće i ne moramo sami izmišljati značenje. Sam Isus je protumačio prispodobu na sljedeći 'Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji'. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega'. Bog je u svako stvorenje, u svakoga čovjeka posijao dobro, pa čak i ako u nekome to dobro ostaje potisnuto pred zlim djelima, to ne znači da ga mi imamo pravo smaknuti. Za Boga je svaki život vrijedan, jednako život vjernog kršćanina kao i život onih koji čine zlo jer prije konačnog suda on svakome daje priliku obraćenja.
Foto: Pixabay
Mi ljudi se vrlo često po hitnom postupku rješavamo onih s kojima se ne slažemo, postoje gorljivi ljudi i u Crkvi koji žele pod svaku cijenu iskorijeniti kukolj, ali ako ne poštujemo Bože vrijeme i providnost, onda upadamo u loš fanatizam. Djela milosrđa nas uče da trebamo grešnika opomenuti, ali i uvedu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi moleći Boga i za žive i za mrtve, i za dobre i za loše. Postoji anegdota o dva ministranta. Jedan se zvao Hanibal, a drugi Franjo. Dok se u predvorju formirala procesija, dobili su zadatak da nose svijeće, ali se nisu mogli dogovoriti koji će stati s desne strane svećeniku te su se počeli glasno svađati. U jednom trenutku Franjo je svijećnjakom udario prijatelja po glavi i nastala je prava tučnjava. Sablažnjeni župljani počeli su uzvikivati svećeniku 'izbacite ih van'. Svećeniku nije preostalo drugo nego da ih nakon te scene pograbi i izbaci iz crkve. Pedeset godina kasnije, pola milijuna ljudi okupilo se u Vatikanu na trgu svetog Petra za veliki jubilej. Papa je trebao tri puta čekićem pokucati po svetim vratima i otpjevati psalam 'Otvorite mi širom vrata pravde!' Hanibal koji je sada bio Papa Lav XII hodao je uz svoga nekadašnjeg druga Franju, a sada kardinala i pred vratima zamolio da mu doda čekić. Kardinal ga je pogledao i pitao: 'Jel onako kao što sam ti i dodao svijećnjak po glavi?' Što je još zanimljivije, četiri godine kasnije i Franjo je postao papa Pio VIII. Kad bi netko rekao onim župljanima koji su 1770. -te potjerali ove ministrante iz crkve da se radi o budućim papama, sigurno bi ga ismijali, ali nama to svjedoči kako Bog računa i na one koje ljudi smatraju kukoljem. Mi vjerujemo da je Bog gospodar žetve, čuvamo nadu da će Bog dobro žito sačuvati za vječnost i živimo u ljubavi koja prihvaća i pomaže bližnjima. Molimo da nam Bog umnoži tu vjeru, učvrsti nadu i usavrši ljubav.