Postoji više načina da se doživi Boga, a jedan je od njih da se čuje što Bog govori o sebi i o nama. Božja nam Riječ govori da nam on prvenstveno želi biti blizu.
Pojam „Bog“ u nama izaziva različite konotacije za koje je dokazano da smo ih svjesno ili nesvjesno povezali sa svojim iskustvima s drugim ljudima, s autoritetima, s roditeljima i sa slikama Boga drugih ljudi. Drugi su ljudi, opet svjesno ili nesvjesno, i na nas prenijeli te svoje slike, jer u svijetu osoba nije moguće da naši stavovi, odnosi, tumačenja i ponašanja ne utječu i na druge. Uzevši sve to u obzir, s tugom moramo konstatirati da pojam Boga kod dosta velikog broja ljudi, bez obzira na to jesu li vjernici ili nisu, nema u potpunosti pozitivne konotacije. Najčešće se kroz njega provlače osjećaji odvojenosti, autoriteta i udaljenosti, što nam podosta govori i o našim međusobnim odnosima, o našim osobnim slikama Boga i o tome kakav smo primjer drugima.
Foto: Pixabay
Unatoč tome većina je nas, makar u nekoj mjeri, upoznata s kršćanskim pojmom Boga koji je označen kao sama dobrota, ljubav, mir…, no vidimo da se u životima mnogih ljudi, a možda i u našem životu, takva slika još uvijek teško do nas probija. Ponekad zbog loših primjera i pogrešnih tumačenja na koje nailazimo, a nekada zbog naših unutarnjih otpora i nemogućnosti da takvu sliku Boga shvatimo i prihvatimo. Problem nastaje i u tome što je kršćanski pojam Boga osobito teško shvatiti samo kao sliku i filozofski pojam koji nam je netko objasnio, ili smo mi sami sebi objasnili, na temelju općenitog ili površnog iskustva. Kršćanski je Bog nešto bitno drukčije, kršćanski Bog jest prije svega osoba, a osobu se ne može u potpunosti shvatiti i razumjeti samo slušajući o njoj, govoreći o njoj i zamišljajući je. Osobu je nužno doživjeti, s osobom je nužno ući u odnos da bismo uopće imali priliku sami se uvjeriti u to kakva je.
Foto: Pixabay
Postoji više načina da se doživi Boga, a jedan je od njih da se čuje što Bog govori o sebi i o nama. Božja nam Riječ govori da nam on prvenstveno želi biti blizu. Bog kao osoba u svojoj nam Riječi objavljuje svoje ime, objavljuje se kao Onaj Koji Jest – onaj koji je prisutan, koji je blizu, onaj koji je zainteresiran za čovjeka i to ne samo kao autoritet već osobno, kao onaj koji čovjeku tijekom povijest spasenja pristupa osobno, koji mu želi doći blizu, ne iz nužnosti, već iz slobode. I nadolazeći blagdan Božića podsjeća nas po Božjoj Riječi da nam Bog zaista dolazi blizu, bliže nego što bismo ikad očekivali, da postaje čovjekom, no i tu blizinu još uvijek možemo shvatiti kao odvojenu od nas jer svi ljudi, sve utjelovljeno, koliko god nam bilo blisko, još je uvijek nepremostivo daleko od nas. I Isus u svom zemaljskom životu, koliko god da je ljudima bio blizu i koliko god da su doživjeli osoban fizički susret s njime kakav mi danas ne možemo doživjeti, još uvijek im je bio nepriopćiv do kraja zbog fizičkih i zemaljskih zakona. Zapravo, koliko god nam se to činilo paradoksalnim, mi smo danas u mnogo boljoj poziciji da doživimo Boga nego ljudi koji su Isusa fizički susreli, jer po sakramentima Isus – Bog, nama i fizički dolazi puno bliže nego što je to mogao svojim suvremenicima. Zato Isus na posljednjoj večeri i govori da je bolje za nas da on ode jer će tada doći Branitelj – Bog koji nam je još bliže (usp. Iv 16, 7).
Foto: Pixabay
Koliko često razmišljamo o toj Božjoj želji da nam zaista bude blizu, da zaista bude blizu svakom čovjeku? I to ne samo blizu kao što je društvo drugih ljudi ili povezanost s njima u dobrim odnosima, nego o Božjoj želji da bude u nama, da bude trajan intiman gost naše nutrine. Sveti Augustin govori da nam je Bog bliži nego što smo mi sami sebi. Znamo li to shvatiti i prihvatiti? Božja Riječ govori nam o tome, Božja je Riječ pozivnica, sljedeći korak jest da se u to sami uvjerimo, a to možemo jedino kroz osoban odnos s Bogom kao s osobom s kojom možemo razgovarati, kojoj se možemo obratiti, od koje možemo tražiti da nam se osobno očituje i da nas vodi.
Foto: Fra Zvjezdan Linić, snimka zaslona/Youtube
Dana 7. prosinca obilježava se 10. godišnjica smrti fra Zvjezdana Linića. Jedna od njegovih molitava, jedno od njegovih obraćanja Bogu jest i rečenica: „Daj da naučim, poput djeteta u naručju Oca, osjećati neprestanu ljubav kojom me zaštićuješ i pratiš.“ Pokazuje nam to da je za ispravno razumijevanje Boga na našem duhovnom putu važno da se neprestano podsjećamo na Božju blizinu i da Božju blizinu neprestano tražimo, da u suradnji s Bogom neprestano „radimo“ na svojoj slici Boga. Pokazuje nam također i da svoju duhovnost možemo ispravno živjeti i drugima prenositi ispravnu sliku Boga samo ako shvatimo kakav je Bog zaista, koliko nam blizu želi biti i koliko nam blizu jest; samo tada možemo postati ispravna slika Božja. A i sam primjer fra Zvjezdanova života jasno nam govori da slika Boga kakvu imamo i slika Boga kakva mi jesmo značajno utječe na živote ljudi oko nas.