Bliže Tebi- Smisao života

Kršćanstvo duboko vjeruje da svaki čovjek, bilo rođeni bilo nerođeni, ima svoju osobnu i jedinstvenu svrhu i smisao života, kao i to da se naše najveće dostignuće ne sastoji u što duljem i prosperitetnijem životu na ovoj zemlji, nego u pronalaženju i ispunjenju životne svrhe. Makar je postigli i nesvjesno, to je naše najveće i jedino moguće dostignuće koje možemo postići

Krajem lipnja Crkva pred nas stavlja blagdan rođenja Ivana Krstitelja, zatim uskoro blagdan svetih Petra i Pavla te spomen rimskih prvomučenika. Osim što se radi o važnim ličnostima i spomenima, možemo zamijetiti da su sve te osobe svoj život završile nasilnom smrću, o čemu možda i ne volimo razmišljati, ali je činjenično tako. Nasilne smrti i prema našim poimanjima prerano završeni životi najčešće nas navode na pomisao da su te osobe na neki način spriječene u svojim nastojanjima i u svojoj misiji, da nisu uspjele. Iz zemaljske perspektive to zaista i jest tako jer je svakom živom biću urođena težnja da živi što dulje i postigne što više. Kod ljudi to pak prelazi i u svjesno nastojanje i evaluaciju svog, ali i tuđeg života. No, problem nastaje ako zanemarimo činjenicu da mi zapravo ne znamo i ne razumijemo koja je svrha nečijeg života, a čini nam se da znamo i čini nam se da znamo kako to ispravno mjeriti.

Foto: Pexels

Naša vrlo ograničena iskustva o tome kako ljudski životi i sudbine funkcioniraju, kao i vrlo ograničena poznavanja dubine osoba, ponekad i onih koje nas cijeli život okružuju, a ponekad i njihovo ograničeno poznavanje samih sebe može nas vrlo lako dovesti na put krivih i prijekih zaključaka, osobito zato što je trajanje i iskorištavanje vlastita života vrlo osjetljivo pitanje pri kojem smo motivirani što brže donijeti što točniji zaključak. Otvorena pitanja o takvim temama nisu nam draga jer to može značiti da mi svoje ionako ograničeno vrijeme i svoj potencijalno ugroženi životni put možemo još više ugroziti, a svima nam je jasno da imamo samo jednu životnu priliku. Preferiraju se brzi i točni odgovori, no što brži i točniji odgovor želimo, to se sve više izlažemo mogućnosti nepotpunih zaključaka.

Foto: Unsplash

Kao vjernici znamo da je život važno gledati u njegovoj ukupnosti jer se korijenje i ispunjenje života kriju Bogu i u vječnosti. No to nas ipak ne spašava od toga da se još uvijek sa strahom osvrćemo samo na zemaljski dio života i da sve što s ove strane ne izgleda kao prosperitet i poželjan ishod proglašavamo ukupnim životnim problemom u odnosu na smisao života. Baš zbog toga crkva pred nas stavlja Petra i Pavla, Ivana Krstitelja i mučenike ih prvih vremena, ali kao pobjednike, iako nam se oni čine kao gubitnici budući da su unatoč svojem trudu na kraju ipak bili savladani od neprijatelja koji je bio jači.

Foto: Pixabay

Zašto crkva ljude koji su umrli nasilnom smrću i prerano smatra pobjednicima? Naivno bi bilo reći da je to samo radi utjehe svim patnicima na ovom nepravednom svijetu. Smatra ih pobjednicima jer je svaki od njih ispunio svoju životnu svrhu, svoj smisao života. Kršćanstvo duboko vjeruje da svaki čovjek, bilo rođeni bilo nerođeni, ima svoju osobnu i jedinstvenu svrhu i smisao života, kao i to da se naše najveće dostignuće ne sastoji u što duljem i prosperitetnijem životu na ovoj Zemlji, nego u pronalaženju i ispunjenju njegove svrhe. Makar je postigli i nesvjesno, to je naše najveće i jedino moguće dostignuće koje možemo postići. Pad zlih anđela dogodio se kad su odbili služiti svojoj svrsi, smislu svog postojanja.

Mogli bismo slikovito reći da je Bogu u odnosu na nas manje bitno koliko vina je od nas dobio, bitnije mu je da smo p(o)stali kvalitetno vino, kao što je uostalom i svakom dobrom vinaru stalo. Ako na proces stvaranja dobrog vina utječe mnoštvo čimbenika, koliko tek faktora utječe na ljudske osobe i ljudske živote koji su neizmjerno kompleksniji od vina!

Foto: Unsplash

Mi ne možemo razumjeti misterij života i svega onoga što Bog želi da se u nama ostvari tijekom našeg boravka na ovoj Zemlji. Ivan Krstitelj jedna je od rijetkih osoba čiji je život imao svrhu koja je bila jasno poznata još od njegova začeća. I promatrajući njegov život možemo vidjeti da je on tu svrhu u potpunosti ispunio, pripravio je put za Mesiju te je u odnosu na to manje bitno koliko je dugo živio na Zemlji jer ga je čekala nagrada na nebesima. Treba jasno naglasiti da nasilna ili rana smrt nije nešto što Bog želi, već više nešto što Bog ponekad iz samo njemu potpuno poznatih razloga dopušta. Nečija nasilna smrt ili iz naše perspektive prekratak ovozemaljski život ne mora značiti neispunjenu životnu svrhu, čak i kada nema načina da mi to iz zemaljske perspektive razumijemo.

No umjesto da nas kratki i nasilno prekinuti životi nekih svetaca čine nesretnima i bace u strah i za vlastiti život, oni nisu loši primjeri svega onoga što bi nam se u životu moglo dogoditi već, naprotiv, to su Božji znakovi da mi možemo ispuniti svoju životnu svrhu i unatoč nekim nepovoljnim zemaljskim ishodima i potencijalno preranoj smrti. Naš život i životi naših bližnjih itekako mogu imati smisla i naša vječnost može biti blagoslovljena ako svoj život živimo u suradnji s Bogom i ako molimo da nam Bog pokaže put i da nas vodi u ispunjavanju svrhe koju je za svakoga od nas od postanka svijeta namijenio bez obzira na okolnosti.