'Ne gubimo vrijeme u dokazivanju da ima puno mraka, nego radije upalimo svijeću. Odmah će oko nas biti manje tamno.'
Fra Zvjezdan Linić
Uz sedmu godišnjicu smrti fra Zvjezdana Linića i u ovo adventsko vrijeme koječime opterećene 2020. godine čini se prigodno podsjetiti se na ovu njegovu misao. Toliko lako podliježemo pesimizmu, često i namjerno kao da ćemo time nešto dokazati sebi i drugima. Ako zaista dokažemo da je situacija grozna i da je sve prepuno mraka često se dičimo kao da smo izvojevali neku svoju ciničnu pobjedu i opravdanje za vlastitu rezignaciju, jer sve ionako nema smisla i situacija nas nadilazi. Osobito u ovo vrijeme opterećeno globalnom pandemijom lako je skrenuti svoj pogled i svoje misli u nabrajanje svega čega nema, što je ukinuto, zaustavljeno, odgođeno i ograničeno. Kamo li tek ako pogledamo u globalno opterećenje i posljedice koje takva situacija donosi, zaista možemo naći i vidjeti puno mraka.
Izvor: Unsplash
No, kao kršćani nismo pozvani konstatirati da u svijetu ima puno mraka, nismo pozvani dokazati da je loše. Gledanje u probleme i ukazivanje na njih zaista ne donosi baš ništa novo, jednom kada utvrdimo da poteškoće postoje daljnje gledanje u njih i 'navijanje' za njih kroz naš pesimizam zaista ne pridonosi ničemu. Svijet u kojem se svi samo usmjeravamo na konstataciju da nam je teško i da ima puno problema u konačnici je tužan i bespomoćan svijet i zasigurno nije svijet kakav smo kao kršćani pozvani graditi. A pozvani smo ga graditi.
Izvor: Unsplash
Rečeno nam je da smo sol ovoga svijeta (Mt 5, 13). Pozvani smo donijeti nešto novo u ovaj svijet, nešto Istinito, nešto iznad nas, jer iako nas naša ograničenja i globalne situacije beskrajno nadilaze, duboko smo pozvani svjedočiti da 'svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze' (Iv 1, 5). Zastanimo nad tom rečenicom.
Svjetlo u tami svijetli. I tama ga ne obuze.
To je istina naše vjere. Istina vjere znači da to duboko vjerujemo i da prema toj činjenici usmjeravamo i ravnamo svoj život i postupke, da nam je takva životna filozofija. I nije to neka naivna filozofija, nije istina da tama ne postoji, da ne postoji jako puno tame i patnje u svijetu i oko nas, ne traži se od nas da živimo zatvorenih očiju, ali nismo pozvani naviještati tamu i prilagati onima koji nas svakodnevno uvjeravaju da će nas tama progutati i da je ima toliko da joj se nemoguće oduprijeti. Pozvani smo naviještati da tama koliko god bila jaka ne može obuzeti i prevladati Svjetlo. Nama samima kao ljudima se možda i nemoguće oduprijeti, ali nismo pozvani osloniti se na naše ljudske snage i naše ljudske perspektive.
Izvor: Unsplash
Osobito u ovom vremenu došašća pozvani smo naviještati nešto sasvim drugo, činjenicu da 'Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet' (Iv 1, 9) što znači da ne naviještamo samo činjenicu da je Bog u svoj svojoj filozofskoj punini jači od tame, nego i sasvim konkretnu činjenicu da je namjerno i konkretno prisutan u ovom našem svijetu, u ovom svijetu punom tame, muke i neizvjesnosti. Svjetlo je prisutno u ovome svijetu, do svršetka svijeta (Mt 28, 27).
Izvor: Pexels
Taj dolazak i tu prisutnost slavimo i iščekujemo kroz došašće. Naviještamo ga svojim životom podržavajući ne ono što prilaže konstataciji da tama postoji, nego ono što prilaže činjenici da je Svjetlo došlo na svijet i da je prisutno u svijetu. Ničiji pesimizam još nikada nije spasio svijet, a ljudi koji su upalili svijeću vjere i osvješćivali druge da tama zaista nema zadnju riječ, te poput fra Zvjezdana svojim životom svjedočili za to, zaista su za mnoge oko sebe svijet učinili manje tamnim mjestom.