Duhovna oaza Imotskog – samostan i župa sv. Franje Asiškog

Pet i pol tisuća župljana župe sv. Franje Asiškog u Imotskom, kao i hodočasnici iz okolnih župa i šireg prostora, duhovno se napajaju u ovoj sakralnoj, kulturnoj i povijesnoj oazi Imotskog

O djelovanju fratara, životu župe i samostana više nam je ispričao fra Zoran Kutleša, gvardijan samostana, dekan i župnik ove župe. Na ovim dužnostima bio je u dva navrata. Tako je od 2006. do 2012. godine prvi put vodio ovaj samostan, bio dekan i župnik ove župe. Sljedećih desetak godina na tim je službama bio fra Kristijan Stipanović, dok je fra Kutleša bio njegov zamjenik. Od 2022. godine fra Kutleša ponovno preuzima iste dužnosti na kojima smo ga zatekli i vodili ovaj razgovor.

Koja je posebnost samostana i župe sv. Franje Asiškog ovdje u Imotskom koju biste istaknuli?

Imotski je centar Imotske krajine. Rekao bih da je ovdje jedna duhovna oaza. Ovo je ispovjedaonica Imotske krajine, a i šire. Sva važna događanja događaju se ovdje. U našem se samostanu odvijaju tečajevi za zaručnike. Upravo je u tijeku priprema 52 para zaručnika koji se spremaju za vjenčanje. Samostan ima i muzej, biblioteku, arhiv, a dograđujemo i jednu veliku dvoranu gdje će također biti biblioteka i arhiv. Trudimo se da budemo na raspolaganju široj društvenoj zajednici.

Možete li nam reći više o tom proširenju prostora samostana na kojem radite, o dvorani koju ste spomenuli?

Proširujemo prostor u zemlji zato što je naš samostan zaštićeno kulturno dobro pa kako ne bismo narušili vizuru samostana odlučili smo napraviti dvoranu s 250 sjedećih mjesta pod zemljom. Prva faza radova je završila a sada tražimo sredstva i za drugu fazu – uređenje vanjskog dijela, a onda i unutarnjeg dijela. Dolje će biti i biblioteka i arhiv, a dvorana će biti kat iznad, jednim dijelom isto u zemlji.

Koliko je sada fratara u samostanu?

Ima nas ukupno pet franjevaca. Trojica smo u župi, ja sam gvardijan i ujedno župnik, dok su dvojica u mirovini, no pomažu nam redovito – slave sv. Mise, propovijedaju, ispovijedaju i slično. Velike su potrebe, a u hrvatskom je narodu, nažalost, sve manje duhovnih zvanja. Osjeća se jedan manjak fratara, no eto trudimo se koliko nam snage dopuštaju. Nastojimo biti vjerni svojem poslanju, da nastavimo ono što su fratri davnih dana započeli.

U našem je samostanu postulatura, to znači da mladići, koji su završili srednju školu ili fakultet, a žele biti franjevci, ovdje provedu devet mjeseci. Ove godine nažalost nemamo nikoga, a prošle smo godine imali četvoricu. Sada su oni u novicijatu na Visovcu. Većina naših bogoslova koje sada ima naša provincija, a čije je sjedište u Splitu, prošla je kroz Imotski. Upravo su u našem samostanu započeli svoj posvećeni život. To mi je posebno drago jer oni nose lijepu sliku o Imotskom i Imoćanima.

Duga je povijest fratara u Imotskom, je li tako?

Na ovom mjestu samostan postoji od 1738. godine. Spominje se da su fratri krajem 14. stoljeća došli u Imotsku krajinu, ali da su mijenjali mjesto svoga boravišta. Jedno su vrijeme bili na Kamenom mostu gdje je crkva sv. Luke, zatim su bili na izvoru rijeke Vrlike koji se zove Opačac. Pouzdano znamo da su od 1601. do 1615. godine fratri bili na otočiću u Prološkom blatu. Kada se voda povuče, do otočića se može doći i pješke ili autom. U posljednje vrijeme, zahvaljujući Ministarstvu kulture, odvijala su se arheološka iskopavanja na ovom mjestu da bi se otkrilo i ispitalo gdje su i kako fratri stoljećima živjeli.

U samostanu imate zbirku arheoloških nalaza, možete li nam reći nešto više o tome?

Imamo zbirku arheoloških nalaza te raznorazne predmete kao što su narodna nošnja, slike i slično. Ova samostanska zbirka otvorena je od 1962. godine. Dolaze nam turisti, a posebno nas veseli kada dolaze školska djeca koja su na ekskurziji, i to ne samo iz Imotske krajine već i drugih mjesta. Oni obilaze naša jezera pa potom dođu u našu crkvu, a onda i u muzej.

Uz samostan se veže i jedna posebnost – fratarska ograda, odnosno park uz samostan. U kakvom je stanju danas?

Nekoć je bila veća, a danas nam je ostao jedan dio prostora gdje se fratri mogu prošetati, a također je značajna i za neke druge sadržaje – posebno za Imotsku muku – uprizorenje muke Isusa Krista. Više od 20 godina ovdje se održava Muka, a početak tog prizora – posljednja večera, odvija se upravo u ovom vrtu – fratarskoj ogradi.

Isusova muka prvi put je uprizorena 1998. godine. Tko je došao na tu ideju i sjećate li se tog dana?

Na tu je ideju došao tadašnji gvardijan i župnik fra Ante Babić. Sjećam se te prve izvedbe, ja sam bio tada župnik u susjednoj župi i prisustvovao sam prvoj izvedbi. Bogu hvala, već se dugi niz godina održava uprizorenje Isusove muke. Bilo je odgođeno u vrijeme korone i kad je bilo veliko nevrijeme. Kao i svaki put, mi se spremamo za ovu izvedbu na otvorenom, a na vremenske prilike ne možemo utjecati pa kako bude. Od samih početaka ovo se uprizorenje izvodi navečer na Cvjetnicu. Inače, Cvjetnica se naziva i nedjelja muke Gospodnje, pa eto, to je tada i krenulo.

Koliko glumaca amatera, volontera sudjeluje u ovom uprizorenju? Tko i kako bira glavnog glumca Isusa, ali i ostale uloge?

Bude ih 250 do 300 glumaca amatera. Određeno je vrijeme Isusa glumio profesionalni glumac, a poslije su to nastavili amateri. Gledamo da čovjek koji glumi Isusa bude prikladnog vanjskog izgleda i da bude produhovljen. Nije to obična uloga koliko god je mi nazivamo glumom. Ovdje čovjek ipak mora proživljavati to što čita, promišlja u evanđelju. To je nešto ipak posebno.

Moramo napomenuti da su svi glumci volonteri. Kako ih pozivate da sudjeluju?

Pozivamo ih na svetim misama, pozovemo ih da se jave, pa onda mi gledamo tko bi odgovarao kojoj ulozi. Gradonačelnik našeg grada, Ivan Budalić, već dugi niz godina glumi sv. Petra apostola. Neki ljudi glume istu ulogu od samih početaka ovog uprizorenja. Mi smo već početkom veljače započeli s pripremama. Okupljamo glumce amatere za pojedine scene i radimo s njima kako bi se što bolje pripremili za to. Pripreme vodi profesorica hrvatskog jezika Sanja Bago, uz pomoć Marijane Pezo i Vesne Ujević. One to rade od srca i skroz su se „dale u to“. Glumci pak trebaju imati poniznosti te slušati kritike i prijedloge kako nešto treba odraditi. Žrtva je to, nije lako.

Pratite li ikako broj posjeta turista i domaćih ljudi prilikom uprizorenja Isusove muke?

Nezgodno je prebrojiti koliko je svijeta jer se ne mogu svi okupiti na jednom mjestu, na jednoj sceni. No kada uprizorenje dođe do kraja, do kalvarije, onda se može vidjeti koliko je mnoštvo vjernika stiglo. Javljaju nam se ljudi iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine koji ovdje dođu kako bi ovo vidjeli. To nam daje snagu i poticaj nam je da to radimo i dalje. Ovo uprizorenje je zaista žrtva, ono zahtjeva trud i vrijeme svakog sudionika kako bi se Isusova muka uprizorila na jedan dostojanstven način.

Kakve su reakcije na uprizorenje Isusove muke?

Povratne informacije uvijek budu jako dobre. Ipak to ljudima pomaže. Čitajući i slušajući evanđelje na ovaj način pomaže im da shvate, da razumiju koliku je to Isus žrtvu podnio da nas ljude spasi, da nas otkupi. Sigurno je to velika pomoć ljudima jer od samih početaka kršćanstva prikazivale su se scene da bi to ljudi mogli bolje shvatiti. Možemo reći da je to evanđelje uživo.

Za kraj, ne smijemo zaboraviti dodati da u Imotskom imate i svetište Gospe od Anđela, koje se vrlo rado posjećuje.

Imotska krajina oslobođena je od turske vlasti 1717. godine i oslobođena je uoči blagdana Gospe od Anđela. Od samih su početaka sve pobjede Hrvata nekako vezane uz Gospin blagdan. Imamo sliku Gospe od Anđela kojoj ne znamo autora, ali znamo da je makarski biskup 1721. godine blagoslovio sliku na tvrđavi. Imamo i devetnicu Gospi od Anđela. Gospa se slavi 2. kolovoza i bude tu lijepi broj vjernika. Na svečanoj večernjoj misi procesija ide kroz grad, od crkve sv. Franje pa gore do tvrđave Topana. Svečano misno slavlje slavi se kod spomenika hrvatskim braniteljima, a vodi ga biskup ili nadbiskup.

*Svake godine organizira se prijenos Muke uživo, a sve obavijesti mogu se pronaći na službenim stranicama samostana – www.samostan-imotski.hr.

Foto: Boško Ćosić i arhiva TZ Imota

Povezani članci
Ethereal: Poduzeće koje mijenja tekstilnu industriju

Ethereal: Poduzeće koje mijenja tekstilnu industriju

Damir Banić i Udruga „Gaius Laberius“ – čuvari baštine

Damir Banić i Udruga „Gaius Laberius“ – čuvari baštine