Tko je jednom stupio u razgovor s Darkom Lukićem, mladim Slavoncem iz Bošnjaka, ili se pak našao u njegovu društvu, taj zna koliko je njemu glazba u životu važna. Rijetko će proći dan da ovaj ljubitelj glazbe ne zapjeva, a ovih se dana napose priprema za nadolazeći glazbeni festival u Kaptolu…
Prošle su dvije godine otkako se mladi glazbenik Darko Lukić u javnosti pojavio sa svojom prvom pjesmom „Baća iz Bošnjaka“. Rezultat je to dugogodišnje povezanosti s glazbom koja je započela prije desetak godina u mjesnoj muškoj pjevačkoj skupini, a nastavila se u župnome zboru te potom i u samostalnoj glazbenoj karijeri. Upornost je glavna karakteristika toga šokačkog veseljaka, a u kombinaciji s glazbom pomogla mu je i u savladavanju teške bolesti koju je prebrodio u ranoj mladosti. Vedar, nasmijan i pun života, Darko Lukić danas se ostvaruje u glazbi, a ovih smo dana s njime vodili razgovor te saznali što nam to priprema u svibnju ove godine.
Kada je započela Vaša zainteresiranost za glazbu i što vam ona znači u životu?
Doticaj s glazbom imao sam još u ranom djetinjstvu. Bili su to školski dani kad sam bio članom dječjega župnog zbora koji je redovito animirao nedjeljne svete mise. Stalne probe koje smo već tada imali pokazale su mi koliko treba biti uporan u svijetu glazbe, što sada još više razumijem. Tijekom vremena postao sam i članom župnoga mješovitog zbora, ali i mjesnoga kulturno-umjetničkoga društva te njegove muške pjevačke skupine. Glazba mi daje nadu u bolje sutra, na neki me način hrani kad mi je teško. Ali i kad se odlično osjećam, ja najčešće zapjevam.
Kako izgleda vaš glazbeni tjedan i u kojim prilikama najviše volite zapjevati?
Tjedne probe koje ne propuštam rezervirane su za zbor i skupinu u kojoj djelujem. Radujem se svakoj nedjeljnoj misi, kad vrlo često i samostalno zapjevam, a biti dijelom zbora koji pjesmom daje čast Bogu još je veće zadovoljstvo. Glazbeni tjedan podrazumijeva ne samo uvježbavanje duhovnih pjesama nego i tradicionalnih pjesama šokačke glazbene baštine u Muškoj pjevačkoj skupini „Baće iz Bošnjaka“. To je inače najstarija skupina takve vrste na istoku Hrvatske, a ove godine slavi 50 godina postojanja. Možda mi je ipak najdraže zapjevati na neformalnim druženjima s prijateljima, kad gotovo uvijek pjevamo, što nažalost, kao običaj, postupno nestaje u selima Slavonije i Srijema.
Spomenuli ste da ste član jedne od najstarijih muških pjevačkih skupina na istoku Hrvatske. O kojoj se skupini radi i čime se možete pohvaliti?
Tako je! To su „Baće iz Bošnjaka“ koji kontinuirano djeluju od 1974. godine, odnosno već 50 godina. „Baće iz Bošnjaka“ za svoj su rad primili brojna priznanja, a njeguju starinske napjeve svojega mjesta i ostale melodije šokačke i hrvatske glazbene baštine. Objavili su nekoliko nosača zvuka, pojavljivali su se u glazbenim emisijama, a 2008. godine započeli su s organizacijom prve Smotre pučkih marijanskih pjesama pod nazivom „K nebu leti, pjesmo moja“. Upravo ove godine u pripremama smo za visoku obljetnicu, a drago nam je da možemo najaviti svoj nastup na „Šokačkoj rapsodiji“ u Zagrebu 5. svibnja 2024. u koncertnoj dvorani „Vatroslav Lisinski“.
U određenom trenutku života zatekla Vas je teška bolest. Koliko u takvim trenutcima čovjeku može pomoći glazba?
Smatram Božjim blagoslovom što u teškim životnim trenutcima mogu pokazati vedrinu i optimizam. Prošlo je više od deset godina otkako sam bio podvrgnut operaciji tumora na mozgu i jedino što sam tada molio bilo je da ozdravim. Mogu reći da sam ozdravio pjesmom, jer sam pjevanjem zaboravio na bol i nikako nisam htio priznati da sam bolestan. Pjevao sam na sav glas i vremenom taj bol nadilazio, a na svoju sam borbu gledao kao na plovidbu brodom kroz oluju koja će proći. Vjera da ću opet biti zdrav pobijedila je opaku bolest i ja sada svjedočim da me je upravo glazba uz pouzdanje u Boga vratila u život koji doista živim punim plućima, a to, vjerujem, znaju svi koji me bolje poznaju.
Prije dvije godine objavili ste prvu pjesmu? Kako je do toga došlo i s kim najčešće surađujete?
Kako sam već spomenuo, pjevam i tradicionalne pjesme u čemu uživam jer ih na neki način oživljavam. Prije nekoliko godina u meni se rodila ideja da novom pjesmom opjevam ljude koji me okružuju i s kojima dijelim svoje vrijeme, a da naravno bude uz pratnju tamburaša. Tražeći tekst, došao sam do pjesme autora Marija Vinkovića – Dade, inače mojega sumještanina, koji mi je dopustio da je iskoristim pa sam uz pomoć suradnika odnosno prijatelja s kojima se svakodnevno družim prionuo svemu što je trebalo učiniti da se ta pjesma i objavi. Glazbeno mi je uvelike pomogao i dao korisne savjete Petar Juzbašić Tako je konačno pjesma naslova „Baća iz Bošnjaka“ snimljena u Studiju „Rockoko“ Tihomira Ivanetića, a uz podršku Croatia Recordsa, čime se ostvarila moja životna želja. Možete samo zamisliti kako sam se osjećao kad je pjesma objavljena i kad sam zajedno s prijateljima prvi put vidio njen spot. Tu priča nije stala pa sam godinu dana poslije toga objavio i drugu pjesmu „Sa žitom zrijemo“, specifičnu po tome što je tekst objavljen prije više od 50 godina, a autor joj je katolički svećenik vlč. Antun Jovanovac.
Tko su Vaši glazbeni uzori i u kojem smjeru razmišljate o nastavku glazbene karijere?
Glazbeni uzori općenito su mi pjevači i pjevačice. Svima se divim i ponajprije zahvaljujem Bogu na tome velikom daru. Kao što ste mogli primijetiti, sebe nalazim u duhovnoj i tamburaškoj glazbi, ali sam i veliki ljubitelj sevdaha te vojvođanskih melodija. U tom je smjeru nastala i moja nova pjesma naziva „Ljubica“. S njom ću se predstaviti na Festivalu tamburaških pjesama „Zlatni glas Zlatne doline“ 10. svibnja 2024. što će biti i moj premijerni nastup na nekom od festivala. Tomu se posebno radujem. Glazbom se konačno ne bavim profesionalno, ali je glazba opet sav moj život. Sve dajem za glazbu, mnogo se toga u financijskom smislu odričem samo da bih u njoj uživao i ne želim je pretvoriti u izvor zarade. Držim se svojega kruga ljudi, ali ljubav prema glazbi želim posvjedočiti i pred ostalima. Nemam određenoga smjera, vođen sam vremenom i tako osluškujem svoje srce, kao i ljude koje prije svega želim razveseliti.