Slavonija i hrvatsko Podunavlje obiluju sposobnim i talentiranim ljudima, a primjer višestruko talentirane osobe nalazimo u Osijeku, odnosno Erdutu, gdje mladi profesor i vinar Hrvoje Pavić spaja dvije stvarnosti – na znanstvenoj razini izučava povijest te u školi ta znanja prenosi učenicima, a u „slobodnom“ vremenu bavi se proizvodnjom vrhunske vinske kapljice…
Foto: Privatni album
Malo kome tko pretražuje vinsku kartu Slavonije, Srijema i Baranje neće zapeti za oko i Vinarija „Magistra“ iz Erduta koja se prije nekoliko godina pojavila u pričama o dobroj kapljici na istoku Hrvatske. Pokretač te priče mladi je profesor iz Osijeka kojega možemo zateći i na školskim hodnicima i u povijesnim arhivima, ali i u vinogradu; čovjek koji je spojio više svojih ljubavi u vlastitu životnu priču. Posljednjih dana ipak je bilo najužurbanije u Erdutu gdje se pripremala proslava „Vinkova“, a gdje smo i zatekli vlasnike ove vinarije.
Vaša priča oko pisanja i ozbiljnijeg proučavanja povijesti započela je vrlo rano kad ste kao srednjoškolac objavili svoju prvu knjigu. Kako je do toga došlo?
Povijesna priča u mom slučaju počela je zaista rano, još u djetinjstvu, kad sam volio slušati priče starijih o legendama i značajnijim povijesnim osobama iz Čepina i Slavonije, ali i Kupresa i Tomislavgrada odakle se obitelj doselila u Slavoniju, točnije u Čepin. U osnovnoj školi pod vodstvom nastavnice povijesti Slavice Ćosić sudjelovao sam u radu povijesne skupine te smo provodili prava povijesna istraživanja u Državnom arhivu u Osijeku, Muzeju Slavonije, Ministarstvu kulture – Konzervatorskom odjelu u Osijeku, knjižnicama te župnim uredima. Naša prva istraživanja bila su usmjerena na značajnije čepinske obljetnice, ali i na plemićke obitelji Adamovich Čepinski te srednjovjekovne utvrde Kolođvar, koja je zahvaljujući našem angažmanu proglašena 2006. godine trećim hrvatskim čudom.
Foto: Privatni album
Put do prve, za sada i jedine, knjige bio je iznimno zanimljiv. Naime, u istraživanjima smo došli do podatka da se mjesto Čepin u pisanim izvorima spominje 1258. godine te da se 2008. godine navršava 750 godina od tog prvog pisanog spomena imena Čepin. Tadašnji načelnik podržao je moj prijedlog da tu važnu obljetnicu obilježimo pisanjem monografije. Rad na tom zahtjevnom zadatku povjerili smo ozbiljnim povjesničarima, istraživačima i sveučilišnim profesorima te za mene, kao gimnazijalca, nije bilo mjesta u tom konceptu. Stoga sam uz podršku roditelja Ilije i Monike, Nikole baruna Adamovicha Čepinskog, Krste pl. Knoblocha Vučanskog, Zdravka Marinovića, Branka Grgića i Općine Čepin u koautorstvu s Marinom Šuškom napisao i priredio za tisak knjigu „Čepinska sjećanja“. Knjiga je zamišljena kao zbirka povijesnih priča od najranije povijesti Čepina do sredine 20. stoljeća. Knjigu smo predstavili 3. listopada 2008. godine u sklopu manifestacije „Čepinski suncokreti“.
Foto: Privatni album
Dio životnoga puta definirao je i Filozofski fakultet u Osijeku koji je bio i logičan izbor budući da ste bili neskriveni ljubitelj svega povijesnoga. Na koji Vas je način on definirao ne samo kao budućeg učitelja povijesti, nego i kao povjesničara?
Nakon završene Isusovačke klasične gimnazije s pravom javnosti u Osijeku razmišljao sam gdje započeti studij povijesti. Odluka je pala na Filozofski fakultet u Osijeku, gdje sam upisao dvopredmetni studij Povijesti i Hrvatskog jezika i književnosti. Vezano uz studij pomišljao sam i na Osijek i na Zagreb, ali je prevagnuo Osijek jer sam smatrao da ću uz studij u Osijeku biti bliže izvorima i tako nastaviti svoja već započeta istraživanja. Tijekom studija obnašao sam dužnost predsjednika Međunarodne udruge studenata povijesti ISHA Osijek te sam bio član uredništva, a također i glavni urednik časopisa studenata povijesti Essehist. Tijekom studija stekao sam veliko iskustvo u organizaciji raznih tribina, znanstvenih skupova, predstavljanja, putovanja i izleta.
Foto: Predstavljanje knjige Čepinska sjećanja/Privatni album
Zasigurno su i pojedine osobe ostavile traga na Vašem putu prema znanosti. Koga biste posebno izdvojili?
Početkom studija povijesti na Filozofskom fakultetu u Osijeku počinje i moj paralelan studij preko telefona s dr. sc. Ivom Mažuranom, jednim od najvećih povjesničara Osijeka i Slavonije. Dr. sc. Mažuran uvijek je nalazio vremena da me uputi u tajne historiografskog zanata, bio je strpljiv i uporan u nastojanjima da me oblikuje kao povjesničara, na čemu sam mu neizmjerno zahvalan. Istaknuo bih još i prof. dr. sc. Miru Kolar-Dimitrijević i dr. sc. Ivana Ercega koji su ključni za moje bavljenje gospodarskom poviješću. Profesorica Kolar-Dimitrijević na zanimljiv je način usmjerila moj znanstveni put prema zagrebačkom sveučilištu na kojemu sam se u znanstvenom smislu povezao s prof. dr. sc. Hrvojem Petrićem te mentorom na doktorskom studiju prof. dr. sc. Ivicom Šuteom. Od osječkih povjesničara moram istaknuti prof. dr. sc. Zlatu Živaković – Kerže s kojom još od studentskih dana blisko surađujem u istraživanju i pisanju članaka i s kojom smo zajednički organizirali znanstvene skupove o dr. sc. Ivi Mažuranu te o prof. dr. sc. Stjepanu Sršanu.
Foto: Privatni album
Nedugo nakon obrane diplomskoga rada i zaposlenja u školi započinje i Vaša vinska odnosno vinarska priča koja i u samom nazivu krije nešto akademsko. Zašto se krenuli i ovim, za početnike mukotrpnim, putem?
Već od prvih istraživanja bavim se poviješću plemićke obitelji Adamovicha Čepinskih, koji su svojim gospodarenjem značajni za Čepin, Osijek, Tenje, Aljmaš i Erdut. Završni i diplomski rad bio je vezan za napredne ekonomske mjere Ivana Kapistrana I. pl. Adamovicha Čepinskog te je zamišljen kao dio buduće monografije o obitelji Adamovich Čepinski za koju se zaista nadam da će uskoro ugledati svjetlo dana. Čepinsko vlastelinstvo u vlasništvu obitelji Adamovich obuhvaćalo je i mjesto Erdut u kojemu su predstavnici obitelji od kraja 18. do prve polovice 20. stoljeća bili nositelji uzgoja vinove loze te proizvodnje i prodaje vina.
Foto: Privatni album
Erdutsko vlastelinstvo u vlasništvu nasljednika obitelji Adamovich društvenim promjenama postalo je dio velikog Industrijskog poljoprivrednog kombinata Osijek, a poslije je postalo zasebna tvrtka Erdutski vinogradi d.o.o. u većinskom vlasništvu strica mr. sc. Josipa Pavića. Stric je čekao da diplomiram kako bi mi ponudio prvi angažman na pripremi projektne dokumentacije za obnovu dvorca Adamovich – Cseh u Erdutu te su tu započeli i naši međusobni razgovori o mogućnosti moga angažmana u Erdutskim vinogradima. Erdut je zaista prekrasno mjesto na najvećem dunavskom poluotoku, okruženo Dunavom, vinogradima i šumom. Moj angažman u Erdutskim vinogradima vezan je uz turizam gdje gostima pružam autentičan doživljaj prilikom obilaska kompleksa dvorca Adamovich – Cseh, starog podruma iz 1730. godine i najveće drvene bačve na svijetu u upotrebi, sa zapreminom od 75 000 litara.
Foto: Privatni album
Nakon nekoliko godina rada u Erdutskim vinogradima odlučio sam se zajedno s obitelji pokrenuti Vinariju „Magistra“ u Erdutu. U imenu 'Magistra' skriven je naš učiteljski poziv budući da je majka profesorica biologije, kemije i teologije, otac profesor tehničke kulture i informatike, sestra učiteljica razredne nastave, supruga magistra socijalne pedagogije, a ja sam magistar povijesti i hrvatskog jezika i književnosti. Kupili smo i rekonstruirali staru panonsku prizemnicu iz koje se pruža veličanstven pogled na moćni Dunav te smo tu započeli razvijati našu vinsko-turističku priču.
Foto: Privatni album
Što razlikuje Vinariju „Magistra“ od ostalih vinara i vina i čime se u ovih nekoliko godina možete pohvaliti?
Vinarija „Magistra“ mala je obiteljska vinarija u kojoj većinu poslova obavljamo sami, tako da preuzimamo zasluge za sve dobre stvari, ali i za sve neuspjehe. „Magistra“ u obitelji Pavić zapravo je „bijeg“ od svakodnevice u bukoliku stvarnost gdje se fizički i više umorimo, no to nam donosi duhovni mir. U pet godina službenog postojanja vinarija „Magistra“ postala je prepoznatljiva mala vinarija na erdutskom brijegu, naša vina zanimljiva su mlađoj publici te onima koji vole polusuha i poluslatka vina. Proizvodimo sljedeća vina: Graševinu, Muškat žuti, Rose i Merlot. Za dosadašnji rad i vina dobili smo nekoliko nagrada, no najponosniji smo na dvije nagrade, na Bijeli grozd – Dobar start za 2019. godinu te na brončani suncokret ruralnog turizma u kategoriji vinski turizam za 2023. godinu. Zaista nam je drago što smo u ovih pet godina postali sinonim za kvalitetna vina i ugodan boravak u Erdutu uz najljepši zalazak sunca uz Dunav.
Foto: Privatni album
U čemu je (ili u kome) tajna Vašega uspjeha s obzirom na veoma sadržajan dnevni raspored?
Eh… zaista dobro pitanje. Svakako je ključna organizacija kao dobra komunikacija unutar obitelji koja je najveći oslonac i podrška u radu. Najveća su podrška supruga Ana, majka Monika, otac Ilija i sestra Sara koji u velikoj mjeri podupiru sve moje, često i lude, ideje, ali mi i pomognu u razvoju tih ideja i njihovoj finalizaciji. Dan je često prekratak za sve zamisli i obveze koje treba izvršiti i ispuniti. Najveću uštedu vremena ostvario sam preseljenjem preko puta osnovne škole u kojoj radim tako da svaki dan uštedim vrijeme koje bih inače provodio u putovanju na posao. Naravno, gotovo svaki dan u proljeće, ljeto ili jesen poslijepodne je posvećeno Erdutu gdje pripremamo degustacije za goste. Često, međutim, u dnevni raspored upadne i neki novi projekt bez kojega dan ne bi bio toliko zanimljiv. Također su ključni i prijatelji i kolege iz škole, vinarije, Općine Čepin, Općine Erdut, Poduzetničkog razvojnog centra Općine Erdut, Matice hrvatske… koji su u meni prepoznali mladu osobu punu elana i želje za radom i napretkom te su spremni ponekad na sebe i preuzeti veći dio posla kako bismo zajedničku ideju izgurali do kraja.
Foto: Privatni album
Vinarija „Magistra“ ovih je dana bila u pripremama za „Vincekovo u Erdutu“. Što ste pripremili posjetiteljima za ovu godinu?
Blagdan svetog Vinka i svetog Martina vinogradari i vinari rado obilježavaju jer sveti Vinko označava početak nove vinogradarske godine, a sveti Martin kraj vinogradarske godine. Vinogradar okuplja svoje prijatelje, obitelj, rodbinu i kumove te s njima odlazi do svoga vinograda provjeriti u kakvom je stanju vinograd te je li moguće početi s radovima u vinogradu, tj. s rezidbom. Vinarija „Magistra“ ove je godine organizirala proslavu blagdana svetoga Vinka za svoje prijatelje i goste u prostoru Ladanjske kuće „Magistra“. Tom je prigodom naš župnik Ante Mihaljević po dobrom starom običaju blagoslovio naše trsove, a gazdarica majka Monika darivala ih je starim vinom kako bi nam trsovi ove godine uzvratili mladim vinom. Kum najmanjeg vinograda u najmanjoj vinariji u Erdutu bio je glavni tehnolog Erdutskih vinograda Mladen Alpeza, upravitelj najvećeg vinograda u Republici Hrvatskoj, koji je orezao prvi čokot. Od ove imamo i funkciju kuma pripravnika koji se tijekom godine treba iskazati u skrbi o vinogradu, ali i podrumu da bi sljedeće godine mogao biti kum, a to nam je mladi povjesničar Dino Bajamić.