Hrvatski turizam pun je primjera dobre poduzetničke prakse, a upravo jedan takav, generacijski je stasao u Biogradu na Moru i izrastao u osobi Luke Šangulina, suvlasnika jedne od najvećih hrvatskih čarter kompanija s kojim smo razgovarali o poslovnim počecima i trenutnom stanju u nautici…
Foto: Luka Šangulin, TZ Biograd
Kada su udareni temelji za vašu životnu priču u nautici?
Još od najranije dobi, život uz more i od mora duboko je bio ukorijenjen u moju obitelj. Od kako znam za sebe, brodovi i gosti, turizam i rad koji je iziskivao puno truda definirao me u radnika koji je bio naučen vlastitim rukama izboriti se za vlastiti uspjeh. Ime naše današnje obiteljske tvrtke ostao je trajan spomen na prabaku Angelinu (Angelina grupa) koju smatramo prvom jedriličarkom jer je putujući s rodnoga otoka Rave došla do Biograda, a život uz more i brodove nastavili su djed i konačno otac koji je izletničkim brodovima i prijevozom turista definirao i moju kasniju preokupaciju. Od gimnazije u Zadru do Ekonomskoga fakulteta u Zagrebu imao sam jedan cilj, a to je završiti školovanje i vratiti se u rodni Biograd. Koristio sam svaku priliku kako bih što češće bio kod kuće, a ispiti na kraju godine morali su se rješavati na prvome roku jer vremena za kasnija polaganja nije bilo.
Foto: TZ Biograd
Zaboravljaju li se često prvi počeci?
Instant zarada i trenutak kada jedino novac bude u fokusu čovjekova razmišljanja loš je za naše društvo. Danas kada naša obiteljska tvrtka ima gotovo 300 brodova smještenih u 15 baza i ne sjetiti se kako je generacijski bio mukotrpan put do toga uspjeha, omalovažavanje je onih prvih koraka koji su preci utisnuli u današnje temelje. Preuzimanje tvrtke od roditelja nakon završenoga studija bilo je izazovno koliko god je taj posao imao zamah, ali tržište koje je tražilo više tjeralo me da se upustim u nepoznate vode i budem svojevrsni početnik.
Foto: TZ Biograd
Koliko je teško započeti nešto novo?
Sjećam se vremena kad sam automobilom u dva dana morao otići u Njemačku i vratiti se nazad tražeći agente za našu čarter kompaniju. Kao novoga u tome poslu mnogi me nisu htjeli ni primiti, ali sam bio uporan i stvarao prve kontakte. Uz misao vodilju, da gostu moramo ponuditi najbolje što možemo i ponajprije misliti na njega, početnički koraci rezultirali su dugogodišnjim iskustvom, a uz našu predanost poslu stvorili smo pozitivno okruženje koje je prepoznalo naš rad, pa u našim marinama zadovoljstvo može pronaći i najizbirljiviji nautičar.
Foto: TZ Biograd
Imate li uz obitelj vremena i za društveni život?
U poslu koji traži puno odricanja, pokušavam pomiriti radne zadatke i uskladiti ih s obitelji. Troje djece i supruga prepoznaju važnost obiteljskoga posla, a uz posvećenost njima pokušavam dati obol i u sredini gdje živim i stvaram, jer držim da se ponekad moramo otrgnuti od preokupacije poslom i dopustiti mijenjati društveni život na pozitivan način. Kao osoba koja se aktivno bavila vaterpolom, u jednom sam trenutku odlučio, u prvom redu našoj djeci, pružiti mogućnost da se iskažu u fizičkoj aktivnosti, a opet na tragu posla kojim se bavim. Tako je stvorena odluka za osnutkom Jedriličarskoga kluba „Briva“ i posljedično školom jedrenja za koju dotad nije bilo sluha. Uz organizacije prvih regati kao i osposobljavanja prvih jedriličara, smatram kako se Biogradu smiješi blistava jedriličarska budućnost, a u najavi su i skora natjecanja koja će Biograd staviti uz bok poznatim natjecateljskim središtima. Sportsko jedrenje upravo je ono što me opušta i gdje „punim baterije“ pa sam tako ovih dana sudjelovao na Svjetskom prvenstvu klase Melges 24 u Danskoj, a drago mi je što sam u posljednje vrijeme afirmirao za jedrenje i puno prijatelja.
Foto: TZ Biograd
Mijenjaju li se afiniteti gostiju?
Jednom prilikom s djecom sam otišao na sladoled i šetajući uz marinu primijetio sam gosta na brodu koji nije bio dobro vezan. Čovjek u trenutku može zanemariti tu činjenicu ili ukazati gostu na problem koji bi ga kasnije mogao dočekati. Smatram da s gostom moramo stvoriti odnos pun povjerenja jer moramo imati na umu kako je odabrao upravo nas i kako je odlučio svoje, možda i najdragocjenije vrijeme u godini, provesti baš ovdje. Naš je čovjek u velikom iskušenju gosta gledati kroz prizmu novca što je vrlo opasno. Umjerenost je izrazito bitna, a za gosta koji traži vrhunsku uslugu, istom mjerom mu treba i uzvratiti. Ponašanje na moru, slično je ponašanju na cesti i držim da većina nautičara pazi na propise.
Foto: TZ Biograd
Kakvi su trendovi nautičkoga tržišta?
Vrijeme pandemije kao i rat u Ukrajini poljuljao je nautičko tržište što se ponajviše odrazilo na izostanku turista iz Poljske i Rusije, a tradicionalni nautičari iz dalekih zemalja poput SAD-a i Australije sitnim koracima se vraćaju na Jadran. Velik je s druge strane broj gostiju nenautičara koji bez obaveza žele uživati u razvedenosti naše obale. Bitno je naglasiti i kako se povećava i ekološka osviještenost nautičara koji u marinama sada imaju puno veće mogućnosti prihvatljivijega utovara i istovara, a nerijetke su scene kada vidimo nautičare koji u povratku otpad drže u vrećicama i uredno ih zbrinjavaju dolaskom na obalu. Hrvatska dakako ima prostora za turistički napredak, ali on treba biti u skladu s našim tradicionalnim vrijednostima i čovjekovim dostojanstvom.
Hvala na razgovoru i želimo uspjeh Vama, vašoj obitelji i rodnom Biogradu!