Autor „Kumice“ na zagrebačkom Dolcu, murala „Razvedravanje“ u Rijeci i drugih priznatih radova mladi je akademski slikar iz Slavonije Mislav Lešić – Đurakov, poznatiji u umjetničkim krugovima i kao Lord Čardak koji se osim slikarstva bavi i grafičkim dizajnom te glazbom…
Foto: Lucija Stolnik
Odjevena u prepoznatljivu šokačku narodnu nošnju koju vješto kombinira u jedinstven modni izričaj, akademskoga slikara Slavonca Mislava Lešića – Đurakova vrlo ćemo brzo prepoznati na zagrebačkim ulicama. Iako s gradskom adresom, Lešić – Đurakov svojim je radom i djelovanjem usko vezan uz rodni kraj – Šokadiju kojoj se posljednjih godina intenzivno vraća, a ovih je dana u svojim Bošnjacima gdje po peti put priprema jedinstven projekt – Festival suvremene šokačke avangarde „Realizam ćorava sokaka“.
Foto: Privatni album
Vaše umjetničko opredjeljenje započelo je u ranom djetinjstvu. Isprva su to bili stripovi, skice, grafiti i inicijalni slikarski radovi. Kako je tekao daljnji umjetnički put?
Manje-više sav moj umjetnički rad svodio se na stripove i „sketchbookove“ dok nisam otišao studirati na Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Ondje sam upoznao štafelajno slikarstvo, ali i grafičko otiskivanje. Tu sam dobio usmjerenje o pravilnom načinu postavljanja rada, važnosti kompozicije, koncepta i drugih stvari koje čine svaki sadržajni rad. Nakon Akademije istraživao sam pravce u koje želim usmjeriti svoj umjetnički rad i na kraju sam odabrao bavljenje dokumentacijom i reinterpretacijom slavonskoga života.
Foto: Privatni album
Danas ste priznati akademski slikar koji nadahnuće pronalazi u zavičaju – Šokadiji. Kako ste povezali te stvarnosti i što je u Slavoniji i Srijemu toliko nadahnjujuće?
Tako je! Nakon Akademije i šest godina u gradu, seoski tj. slavonski život zasjao mi je u nekom novom sjaju. Ta tema je od izuzetne važnosti jer sadrži mnoge probleme s kojima se umjetnici rijetko bave, ali i nepresušni izvor ljepote koji je zaista inspirativan – kroz ljude, običaje i nošnju, pokušavam u ovom ključnom trenutku naglasiti ono zaista bitno kako ne bi palo u zaborav. Hvatati slikom zadnje trenutke istinskoga šokačkog života postalo mi je i zadaća i strast.
Organizator ste i začetnik Festivala suvremene šokačke avangarde „Realizam ćorava sokaka“ koji se ove godine po peti puta održava u Vašim rodnim Bošnjacima. Po čemu je taj festival drugačiji i kakav program nudi?
„Realizam ćorava sokaka“ zapravo je projekt mojih samostalnih izložbi koji je kroz godine izlaganja počeo poprimati i dodatni program pa se tako nakon par godina održavanja u našem selu rodila ideja da to ide prema malom kulturnom festivalu gdje se održavaju izložbe, koncerti, radionice i predavanja. Festival je svakako drugačiji jer mislim da je jedini takav projekt koji se bavi interpretiranjem narodne kulture u moderno doba gdje folklor ponovno postaje svjež i kreativan. Ove godine uz mene izlaže još tri mlada izlagača, tu su i nastupi sastava Tamburaški sastav „Suferini“ i Cesta 72, a za zadnji dan pripremamo panel raspravu i kviz znanja.
Foto: Privatni album
Poznatiji ste kao autor brojnih murala poput „Kumice“ na glavnim stepenicama tržnice Dolac, „Razvedravanja“ u Krešimirovoj ulici u Rijeci i drugih. Po čemu su murali specifični i koje biste još izdvojili?
Murali su svakako specifični jer osim zanimljive pozicije, kao npr. stepenište ili veliki zid bolnice, također su vizualno reducirani u bojama, tako da svaki lik ima tek dvije ili tri boje što ga u javnom prostoru čini izuzetno čistim i vidljivim. Izdvojio bih i drugi mural na Dolcu, „Ulična rapsodija“ gdje sam ispunjavao kvadratne panele iznad ranije oslikanih stepenica te „Procvat“ koji je mural na velikom industrijskom postrojenju u Koromačnom.
Foto: Privatni album
U posljednjih nekoliko godina izlagali ste svoja djela na slikarskim izložbama. Što biste posebno izdvojili osim spomenutoga „Realizma ćorava sokaka“?
„Realizam ćorava sokaka“ umjetnički je projekt kojeg sam osmislio u svrhu izlaganja vlastitih radova, bilo slika, grafika ili murala koje veže tema slavonskog podneblja. Već šestu godinu samostalno izlažem pod tim imenom. Osim tih samostalnih izložbi bio sam izlagač i na nekoliko skupnih izložbi, kao npr. „Situacije“ u Galeriji Forum, u Zagrebu 2020. i „Bridges : Nova slika“ u Laubi, u Zagrebu 2018. godine.
Foto: Privatni album
Ovih dana ste se vratili iz Njemačke gdje ste nekoliko tjedana boravili aktivno djelujući i stvarajući nova slikarska djela. Kako ocjenjujete stanje u slikarstvu u Njemačkoj spram Hrvatske?
Proveo sam dva divna mjeseca u Leipzigu i vidjeti takvu kulturnu scenu bilo je pravo osvježenje. Imaju jako umjetničko tržište pa prodavanje slike i profesionalan umjetnički život je najnormalnija stvar. Provodeći neko vrijeme i upoznavajući nove umjetnike i galerije bilo je stvarno inspirativno i nadahnjujuće te sam stvarno zahvalan da sam mogao izbliza upoznati funkcionalni tok profesionalne umjetničke karijere vani.
Foto: Privatni album
Osim slikarstvom, bavite se i grafičkim dizajnim te glazbom? Kako se prožimaju ove umjetnosti i pronalazi li se i u njima dašak Šokadije?
Da, trenutno sva moja umjetnička nastojanja vezana su bavljenjem Šokadijom. Već dvije godine vodim i „Čardak studios“, mali grafički studio koji se bavi grafičkim dizajnom, ilustracijom i otiskivanjem. Tu se uvelike može vidjeti moja zaokupljenost stvaranja tzv. slavonskog stila u grafici i dizajnu. Uz sve to vodim i „Ukleti dukat“, bend koji miješa tambure i psihodelični rock, stvarajući nove i neistražene zvukove. Sva moja bavljenja su i međusobno prožeta, tako da to sve čini jedan perpetualni ciklus gdje kroz druge medije osvježavam svoj pristup i razmišljanje.