Vjeruje se da su čipku u Lepoglavu donijeli pavlini prije nekoliko stotina godina. Čipkarstvo je doživjelo procvat krajem 19. i početkom 20. stoljeća zahvaljujući Zlati pl. Šufflay koja je prva organizirala izradu čipki. Njezin rad nastavlja Danica Brossler koja otvara tečajeve, radionice i školu čipkarstva…
Zadruga lepoglavske čipke prošle je godine proslavila 20. obljetnicu postojanja. Cilj njezina osnutka i djelovanja bio je obnova i očuvanje tradicije izrade lepoglavske čipke. Sve ono što je pokrenula Zlata pl. Šufflay, a nastavila Danica Brossler, od zaborava danas čuva Zadruga na čijem je čelu upraviteljica Karmen Šoštarić, koja nam je ispričala mnogo toga o radu Zadruge i o značaju lepoglavske čipke.
Foto: Zadruga lepoglavske čipke
Tko čini Zadrugu i što karakterizira originalnu lepoglavsku čipku?
U Zadruzi su okupljene vrhunske čipkarice, one koje mogu izraditi čipku za koju će dobiti certifikat da se radi o originalnoj lepoglavskoj čipki. Nije dovoljno da čipkarica vlada tehnikom rada, već je potrebno proći kontrolu Gradskog povjerenstva zaduženog za čipku. Sve su naše čipke zaštićene na gradskoj razini te je prilikom rada potrebno ispuniti sve tehničke pojedinosti prema zaštićenom predlošku. Važno je da se poštuje zadana dužina i da je motiv izrađen strogo prema zaštićenom modelu. Originalno izrađene čipke dobiju markice uz pomoć kojih se može saznati o kojoj je čipkarici riječ, kakav je konac korišten i ostale važne pojedinosti.
Koliko je čipkarica sada aktivno u Zadruzi lepoglavske čipke?
Tijekom dvadeset godina postojanja Zadruga je imala oko 120 čipkarica. Nekad su to radile manje-više starije žene, pogotovo u zimskom razdoblju kada nije bilo aktivnih radova u poljoprivredi. Te su gospođe sada u poznoj životnoj dobi, neke od njih imaju 90 godina, te čipku više ne mogu izrađivati.
Imali smo jednu rupu u godinama. Prije dvadeset godina tečaj čipkarstva završilo je 200 čipkarica, a aktivnih je tridesetak. Tijekom godine Zadruga organizira radionice i edukacije za njih kako bi mogle ponoviti i dalje uvježbati tehnike izrade čipke.
Foto: Zadruga lepoglavske čipke
Gdje još educirate ljude ili nudite tečajeve čipkarstva?
Počinjemo već u vrtićima. I u osnovnoj školi postoji čipkarska grupa u koju se uključi podosta djece, ali kada dođe srednja škola, djecu počnu zanimati druge stvari, pojave se novi interesi i nove obaveze pa se zanimanje za čipkarstvo izgubi. Ostanu tako samo oni koji osjećaju osobitu ljubav prema čipkarstvu. Izrada čipke iziskuje veoma mnogo vremena, a od mladih je teško očekivati da svaki dan satima sjede i izrađuju čipku. Potrebno je mnogo godina i mnogo, mnogo sati rada, zapravo svakodnevnog vježbanja u izradi čipke da bi se uopće postigla ona razina izrade kakvu zahtijeva originalna lepoglavska čipka. Zbog toga su žene koje mogu dobiti certifikat za izradu originalne čipke danas u prosjeku stare 45 do 55 godina. Mnogi znaju napraviti čipku tako da ta čipka izgleda dobro i uredno, no kad neki takav rad usporedite s originalnom čipkom vidite da je među njima razlika „nebo i zemlja“.
Spomenuli ste kako je proces izrade čipke zapravo dugotrajan. Možete li nam bliže dočarati koliko je sati ili dana potrebno za jedan komad čipke određene dimenzije?
Čipka promjera oko 10 centimetara može se napraviti za desetak ili dvadesetak dana, što ovisi o tome kakvi su motivi unutar čipke. Veliki primjerci od, recimo, pola metra promjera čipkaju se i po godinu dana.
Foto: Zadruga lepoglavske čipke
Kakav se materijal koristi u izradi lepoglavske čipke?
To je pamučni konac koji se, na sreću, već 10 godina može nabaviti u Hrvatskoj, a za nas ga izrađuje Unitas. Prije smo konac nabavljali iz inozemstva, a kako nama godišnje treba tek oko kilogram konca, tako se nikomu nije isplatilo da ga proizvodi samo za nas. Mi koristimo konac koji je drukčije frkan (uvijan) nego ostali konci, poseban za izradu ovakve čipke.
Gdje se može pogledati Lepoglavska čipka?
U Lepoglavi imamo Galeriju u kojoj je uvijek nešto izloženo ili nešto pripremljeno da se pogleda i da se kupi. Naravno, naša se čipka može i naručiti, ali onda se mora i čekati dok se ne izradi. U ponudi imamo malene elemente od čipke koji služe kao suvenir, a veće komade čipke ljudi kupuju najčešće za poklone, za vjenčanja i druge slične prigode. Možemo reći da ima zainteresiranih ljudi, kao što uostalom i za sve drugo postoje zainteresirani pojedinci koji se u to razumiju i koji znaju o čemu je riječ.
Foto: Grad Lepoglava
Koja je specifičnost lepoglavske čipke? Izrađuje se na batiće?
Tako je, na batiće. Na njih se namota konac i čipka nastaje tehnikom prebacivanja. To je princip tkanja na tkalačkom stanu, samo su ovdje u pitanju batići. U Međimurju se također izrađuje čipka tehnikom na batiće jer su oni nekoć na svojim nošnjama, na pokrivalima za glavu – poculicama, imali čipku i onda su obnovili izradu tih komada pravokutne čipke koji su se nekad prišivali na tu kapicu. Gotovo svaka europska zemlja ima tehniku izrade čipke na batiće, samo je razlika u motivima i tehnikama prebacivanja. Mi imamo tehnike jedinstvene u svem svijetu, nitko se tim tehnikama više ne koristi osim nas u Lepoglavi. To su one komplicirane čipke.
Koji su prepoznatljivi motivi lepoglavske čipke?
Naš je dizajn star sto godina, dakle potječe iz vremena Banovinske čipkarske škole u Lepoglavi. To je dizajn Danice Brossler, koja je svojevremeno dobivala nagrade za čipke. Stoga smo mi taj njezin dizajn zaštitili. Tu su pretežito cvjetni motivi, odnosno motiv poljskog, ali i raznog drugog cvijeća. Ima u njezinom dizajnu i ptica, ima i leptira, kao i brojnih motiva starohrvatskih spomenika i drvenih škrinji iz Dalmacije koji su pretočeni u motive na čipki. Tu su i oni crteži sa slavonskih tikvica pretočeni u čipke, kao i rozete s crkava.
Foto: Grad Lepoglava
Čipka se ne koristi samo kao suvenir, već i kao modni dodatak. Na koji način?
Početkom 20. stoljeća bilo je puno različitih kragna, od onih malih do većih, maramica i sličnih elemenata s kojih se mogla čipka skidati i opet stavljati. Danas se ušivaju detalji na odjeću, ovisno o narudžbi. U sklopu našeg Međunarodnog festivala lepoglavske čipke, koji se održava u rujnu, imamo i modne revije s naglaskom na čipku. Na taj festival dolaze nam gosti iz desetak različitih europskih zemalja. Mnogo toga moramo ograničavati jer nemamo dovoljno prostora gdje bismo izložili sve što bismo htjeli.
Predstavljate li i vi lepoglavsku čipku u zemljama izvan Hrvatske?
Putujemo na različite festivale što nam financira Ministarstvo kulture. Početkom godine napravimo plan obilaska, jer je mnogo važno održavati stalne kontakte. Prije dvije godine bili smo u Portugalu. Ove godine planiramo ići u Italiju i Slovačku, a možda i Švicarsku.
Kada biste uspoređivali hrvatsku čipku s čipkom nekih drugih zemalja, gdje biste svrstali domaću čipku, na kojem mjestu na ljestvici?
Mislim da smo mi, što se same čipke tiče, na vrhu. Kada smo bili prije dvije godine u Portugalu žene su se „klanjale“ vidjevši primjerke velikih čipki, budući da one najbolje znaju koliko to posla iziskuje i koliko su to zahtjevne tehnike.
Foto: Zadruga lepoglavske čipke
Kakvi su vam planovi za budućnost rada Zadruge lepoglavske čipke?
Imamo mi vrlo lijepih instalacija od čipke, ali nemamo dovoljno prostora da ih izložimo. Kad nam dolaze grupe posjetitelja, onda u čudu gledaju i pitaju nas zar samo na tom jednom mjestu imamo čipku. Da, nažalost, mi nemamo drugi prostor. Prvo bismo trebali taj problem riješiti, a taj problem traje već nekoliko godina, pa tek onda možemo planirati dalje.
Stalno spominjemo čipkarice, je li to zaista samo ženski posao ili postoje i muškarci koji rade čipku?
Bilo je u školi dječaka koji su čipkali. Jedne smo godine željeli da na festival dođu i čipkari, da prezentiraju svoje radove, no nisu htjeli doći. Pojave se čipkari, no njihovo zanimanje za čipku izgleda traje samo kratko i vrlo brzo splasne.