Razgovor s upraviteljem svetišta Šumanovci, oazom mira i duhovne radosti

Putujete li na istok Hrvatske, u Vukovarsko-srijemsku županiju, svakako svratite u prirodnu i duhovnu oazu svetišta Šumanovci, poznatog i kao svetište Majke dobre nade, koje je nedavno kompletno obnovljeno i sada nudi pregršt sadržaja za sve ljude bez obzira na to jesu li tu slučajno ili namjerno. Uz miris hrastove šume, cvrkut ptica i osjet blagog povjetarca na svojoj koži, ovdje ćete odmoriti i dušu i tijelo. To nam potvrđuje i upravitelj svetišta i župnik župe sv. Jakova apostola u Gunji, velečasni Ivan Živić koji je ovdje na službi od 2014. godine...


Foto: Svetište Gospe Šumanovačke

Vlč. Živić, kako biste predstavili svetište Šumanovci, po čemu je ono značajno?

Osim što svetište ima dugu povijest, ono ima i prekrasno prirodno okružje. Nalazi se u srcu Spačvanske šume u kojoj dominira hrast lužnjak, a prirodni ambijent može i sam po sebi dušu svakog hodočasnika uzdići k Bogu. Ljudi ovdje dožive poseban mir, vole tu doći. Otkako postoji, dakle već 650 godina, svetište su posjetili i njime su prošli milijuni hodočasnika. Ovdje ljudi mogu čuti cvrkut ptica, a svako godišnje doba pokazuje svoje čari i svoju ljepotu.

Kako je uopće nastalo svetište? Poznata je legenda o ženi koja se molila Gospi da joj pronađe lijek da ozdravi oči. Gospa joj se ukazala i uputila je da se umije vodom iz zdenca koji će iskopati kod sedmoga hrasta. Žena je to učinila i ozdravila, a potom je njezin sin, koji je imao problema s alkoholom, postao franjevac…

Da, to je legenda koja govori o godini 1905., ali prema podatcima kojima mi raspolažemo svetište je mnogo starije. Davne 1373. godine, alšanski grofovi izgradili su franjevački samostan za koji su dobili i dekret od pape Grgura XI. Na ovom su mjestu franjevci sagradili crkvu sv. Marije koja se postupno razvila u proštenište, a već tri godine poslije toga papa Grgur XI. daje posebne oproste vjernicima koji hodočaste u Šumanovce.


Foto: Svetište Gospe Šumanovačke

Temeljitu obnovu svetišta započeli ste 2019. godine, to jest ususret 650-oj obljetnici svetišta Šumanovci, koju ste proslavili 2023. godine. Kako danas izgleda svetište?

Mi smo za obnovu u svetište uložili oko milijun eura. Možemo reći da su od toga 70 % sredstava zapravo darovi mnogih vjernika. Ostatak su financirale Županija Vukovarsko-srijemska, Đakovačko-osječka nadbiskupija i općine Gunja, Drenovci i Vrbanja. Na ulazu u svetište stoji svečani slavoluk na kojem piše riječ „Hosana“, kojom ljudi već pri ulasku daju slavu Bogu. Postoji šumski dio i dvorišni dio svetišta. U dvorišnom dijelu svetišta nalazi se crkva Marijina uznesenja na nebo, sagrađena prije 200 godina, točnije 1822. godine. U dvorištu imamo kip Gospe Šumanovačke. To je rad akademskog umjetnika Ante Jurkića, a prikazuje Gospu koja na nebo uzlazi raširenih ruku i zove hodočasnike k sebi. Imamo i prostor s velikim vanjski oltarom za svete mise za Veliku Gospu, ali i za druga prigodna zbivanja, koncerte i slično. Tu je i jedan poluotvoreni, natkriveni liturgijski prostor namijenjen raznovrsnim hodočasničkim pobožnostima.


Foto: Svetište Gospe Šumanovačke

U takozvanom Marijinom domu imamo prostoriju za blagovanje, druženje i sastanke. U šumskom dijelu uređen je „Gospin park mira“, u kojemu se hodočasnici mogu lijepo odmoriti, te dječji park „Anđeo čuvar“ s prigodnim sadržajima za djecu. Sva četiri otajstva Gospine krunice prikazana su na brončanom reljefu koji smo postavili u šumi. U njoj je i bunar koji smo mi nazvali „Gospin zdenac“. Ljudi iz njega slobodno uzimaju vodu. Iza toga napravili smo zid na koji ljudi mogu ostavljati svoje molitve i zahvale Gospi. Tu ćemo uskoro uprizoriti događaj Gospina ukazanja ženi koja joj se molila i Gospine upute toj ženi da uzme vodu i da tako bude izliječena.


Foto: Svetište Gospe Šumanovačke

Kip Gospe Šumanovačke vrlo je poseban, osobito po tome što Gospa širi ruke. Što time Gospa poručuje?

Kip Gospe raširenih ruku nalazi se u kapelici i star je 102 godine. Gospa na neki način uzlazi na nebo raširenih ruku. Jednom rukom pokazuje prema nebu, to jest pokazuje nam na naš cilj, a drugom rukom, kojoj su rašireni prsti, zove nas da dođemo k njoj, kako bi nas ona dovela Isusu. Taj nam je kip poklonila jedna hodočasnica iz Brčkoga 1922. godine. Ne znamo, nažalost, tko ga je izradio, ali znamo da je izrađen od jednog komada drveta. Ove smo ga godine restaurirali i sad ima jamstvo trajanja još sto godina.

Dolaze li hodočasnici samo za najveće Gospine blagdane ili dolaze i običnim danima?

Najviše hodočasnika dolazilo je prigodno, to jest na pojedine blagdane, no nakon proslave 650 godina postojanja svetišta i nakon materijalne obnove svetišta tijekom koje smo ga opremili mnoštvom dodatnog sadržaja, ta se situacija promijenila. Do 2019. godine svetište nije raspolagalo svime onim što je nužno da bi moglo privući ljude na pobožnost. Od 2019. godine, otkad smo započeli njegovu obnovu, a posebno 2023. i 2024. godine, hodočasnici svetište posjećuju čitave godine, jer im ono čitave godine ima što i ponuditi. Radnim je danima otvoreno, hodočasnici tada uglavnom dolaze pojedinačno. Svi koji se žele određenog dana ispovjediti, imati svetu misu i ostalo, moraju nam se unaprijed najaviti. Inače, napravimo kalendar događanja za cijelu godinu tako da ljudi mogu saznati što mogu očekivati i prema tome planirati svoj dolazak.


Foto: Svetište Gospe Šumanovačke

Na što se odnosi sadržaj, što sve nudite hodočasnicima i posjetiteljima?

Željeli smo obuhvatiti hodočasnike svih dobnih skupina. Tijekom korizme imamo pobožnost križnog puta. Naš je križni put u šumi, prekrasan je, s likovima u prirodnoj veličini. Uveli smo na svetištu i devetnicu Božjem milosrđu. Tijekom tih devet dana ljudi nam dolaze i utječu se Božjem milosrđu od Velikog petka do Uskrsa. Svibanjske i listopadske pobožnosti također su omogućene ovdje. Od ove godine imamo i jedan dan namijenjen hodočasnicima poljoprivrednicima s obzirom na to da u Slavoniji imamo jako mnogo poljoprivrednika i OPG-ova.

Od ove godine uvodimo u lipnju takozvani obiteljski dan, prigodom kojega namjeravamo organizirati hodočašće mladih obitelji. Na svetištu nudimo i raznoliki kulturni program. Imat ćemo jednu večer tamburaške duhovne glazbe „Šumanovačkoj Gospi tambure sviraju“. Već nam drugu godinu zaredom dolazi orkestar iz Osijeka. Imamo i jedan koncert duhovne glazbe za mlade. Od ove godine uveli smo i jedan molitveno-slavljenički koncert, a planiramo ga u kolovozu. Već dugi niz godina imamo i hodočašće za vatrogasce pa s tim i dalje nastavljamo. Meni je najdraže što smo u svetištu Šumanovci uveli jednom u mjesecu „Molitveni dan“.


Foto: Svetište Gospe Šumanovačke

Kakav je to „Molitveni dan“ i kada se održava?

Ideja da se uvede takozvani „Molitveni dan“ došla mi je „odozgor“. Budući da je središnji događaj Marijina života njezino Uznesenje, koje slavimo 15. kolovoza, mi smo odabrali 15. dan u svakom mjesecu i imenovali ga „Molitveni dan“. Tijek „Molitvenog dana“ izgleda ovako: U središnjoj crkvici Marijina uznesenja, ujutro u 8 sati, izloži se Isus u Presvetom oltarskom sakramentu. Od jutra pa do 20 sati vjernici dolaze kad god tko hoće i mole u tišini koliko god tko želi. U jednu košaru ljudi mogu staviti svoje molitvene nakane, potrebe i želje za koje molimo pod svetom misom. U 20 sati počinje molitva ružarija, nakon čega u 22 sata počinje sveta misa koja se služi na nakane svih onih koji su napisali na papirić svoju potrebu, želju ili zahvalu.


Foto: Svetište Gospe Šumanovačke

Nakon svete mise slijedi molitva za zdravlje duše i tijela. Mi vjerujemo da Bog može ozdravljati ljude. Imamo jednu molitvu za zdravlje duha, duše i tijela, a nakon toga ponudimo bolesničko pomazanje onima koji su bolesni. Svećenik je od 19 do 22 sata na raspolaganju za ispovijed i za duhovni razgovor. U tom jednom „Molitvenom danu“ nudimo sve ono što Crkva može dati današnjem čovjeku koji je tragatelj za Bogom. Na prvom „Molitvenom danu“ 15. siječnja bilo je 200 ljudi, a vjerujem da će se s dolaskom toplijih dana taj broj povećavati i da će postajati sve više prepoznatljiv. To je nešto što me jako raduje i u čemu ja nalazim svoj smisao kao svećenik, a vidim i da drugima to veoma mnogo znači.

U svetištu Šumanovac već su zabilježena neka čuda po zagovoru Gospe dobre nade? Možete li izdvojiti neka?

Gospođa Jasminka Dukmenčić iz Osijeka imala je rak debelog crijeva i druge popratne bolesti. Čula je za svetište i htjela je doći. Tu je zamolila srcem i dušom Gospu da je izliječi. Na svojem je ramenu osjetila nekakav dodir ruku. Vratila se kući i nije nikom govorila što je osjetila. Otišla je na pregled kod liječnika da vidi u kakvom je stanju. Liječnik joj je priopćio da više nema rak. Gospođa je to posvjedočila i nalazima potkrijepila. Istaknuo bih to da je gospođa čula za svetište dok mnogi drugi nisu, a nisu jer ga nismo puno oglašavali, bilo je dosta zapušteno dok ga nismo obnovili.


Foto: Svetište Gospe Šumanovačke

Istaknuo bih također i svjedočanstvo bračnog para koji nije mogao imati djece. Njihov je kum dolazio tu u svetište i jednom je srcem i dušom zavapio Gospi da njegovi kumovi dobiju dijete. On je također osjetio da će se to zaista dogoditi. I zaista je tako bilo. Ima mnogo svjedočanstava o osobama koje dolaze u svetište i potom ozdravljaju. Imamo bunar u kojem je prema legendi žena koja je imala problema s vidom ozdravila nakon što se umila s vodom iz tog bunara, Gospinog zdenca.

Povezani članci
Ethereal: Poduzeće koje mijenja tekstilnu industriju

Ethereal: Poduzeće koje mijenja tekstilnu industriju

Damir Banić i Udruga „Gaius Laberius“ – čuvari baštine

Damir Banić i Udruga „Gaius Laberius“ – čuvari baštine