Udruga žena Nedelišće: Popularnost međimurskih cekera raste!

Umijeće izrade uporabnih predmeta od komušine na području Međimurja osamnaesto je nematerijalno dobro na ovom području koje je upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske sa statusom trajne zaštite. U Međimurju su se u povijesti izrađivali cekeri koji su služili kao današnje torbe za nošenje namirnica i ostalih stvari. Iako su cekeri svojevremeno bili zanemareni, danas njihova popularnost raste, a to nam je i potvrdila gđa. Dušanka Medved, predsjednica Udruge žena Nedelišće.

Dušanka, recite nam nešto više o Udruzi žena Nedelišće i članicama te udruge koje vrijedno izrađuju međimurske cekere i čuvaju ovo umijeće od zaborava.

Udruga žena Nedelišće registrirana je da bismo mogle plesti cekere. Šest žena trenutno je aktivno u pletenju cekera. Idemo na različite sajmove i manifestacije. Provodimo i radionice na kojima sve zainteresirane ljude učimo plesti cekere. Uvijek ima zainteresiranih ljudi, no važno je napomenuti da se ovo ne može brzo naučiti ni napraviti. Potrebno je nabaviti materijal prije nego se uđe u proces izrade, što također nije uvijek lako.


Foto: Međimurska županija/ lijevo: Dušanka Medved

Možete li nam opisati proces izrade cekera?

Proces prikupljanja materijala počinje na jesen kada se pobere komušina od kukuruza koja se suši na vjetru i suncu dva do tri dana nakon čega se spremi. Komušinu treba pripremiti, odrezati onaj tvrdi dio. Da bismo uopće započeli plesti cekere, moramo imati drveni kalup, čavliće i kliješta. Prvo se plete osnova, to su trakice, nakon toga ide pozadina, zarube se rubovi i nakon čega idu 'bubice'. Tako ispleten ceker suši se dva dana na toplome, a zatim se skine iz kalupa. Gotovi cekeri stavljaju se u sumpor. Važno je da se komušina prije početka pletenja namoči i ocijedi. U suprotnom bi komušina pucala tijekom pletenja. Sumpor pak služi da zalutali nametnik u komušini ugine kako ne bi došlo do brzog propadanja cekera, a ceker uz to i pobijeli. Komušinu bojimo bojama za tkanine. Voda mora proključati pa se onda u nju stavi boja i na kraju vlažna komušina. Tako se to kuha dva sata da se boja primi. Komušina se na kraju ispere da boja ne bi poslije ostajala na ruci ili ostavljala tragove na hlačama. Ako ga se dobro čuva od vlage, ceker može trajati i 15 godina. U slučaju da vas uhvati pljusak i ceker se smoči, važno je staviti ga na neko prozračno mjesto da se osuši, ako to zanemarite mogao bi izgubiti formu i početi se kvariti.

Kako ste vi naučili plesti cekere?

Mene je mama naučila plesti. U našem selu nekad su svi pleli. Od prodaje cekera gradile su se kuće i školovala djeca. Dok su muškarci radili vani, žene su doma plele. U takvim grupama žene su se družile dok su plele i baš nam je bilo lijepo. Danas toga nema. Danas svatko plete za sebe. Neko vrijeme cekeri nisu bili atraktivni, a sad su se opet vratili u uporabu. No, danas je problem pronaći dobar materijal.


Foto: Međimurska županija

Zašto je danas postalo problem naći dobar materijal? Koliko je potrebno komušine za jedan ceker prosječne veličine?

Danas kombajni beru kukuruz i komušina se uništi. Nema više ni onog pravog domaćeg kukuruza koji je imao mekanu komušinu. Sve se promijenilo. No, tko je zainteresiran može naći komušinu i unaprijed si dovoljno pripremiti za dvije do tri godine. Važno je da je komušina mekana da ne bi pucala, a i da ne smeta koži na prstima. Važno je napomenuti da se ovdje radi o potpuno prirodnom materijalu i da se sve samo nadovezuje jedno na drugo, bez lijepljenja. Dodatni materijal kao što je cvijeće (napravljeno isto od komušine ili od platna) uplete se unutar tog cekera, ne lijepi se. Potrebno je oko 5 kilograma suhe komušine za izradu jednog cekera.

Spomenuli ste da se nekoć dobro zarađivalo od izrade i prodaje cekera, kada je to prestalo?

Od osamdesetih prošlog stoljeća pa do prije pet godina. Ljudi su danas shvatili da je mnogo ljepše i zdravije u trgovinu ići s cekerom u ruci, a ne najlonskom vrećicom. Ljudima je ceker veoma praktičan.

Nosi li se ceker i kao modni dodatak? Umjesto klasičnih torbica?

Nosi se, a imamo i više vrsta kalupa. Imamo i različite veličine, od najmanjih do najvećih, pa možemo napraviti torbe za plažu, za dućan, za šetnju po gradu… Nedavno smo imali festival cekera, mnogo smo cekera isplele i sve se prodalo. Iznenađujuće je bilo koliko nas je ljudi posjetilo. Uz prodaju cekera, primale su se i narudžbe za izradu.

Pletete li cekere svaki dan? koliko sati dnevno?

Većinu cekera ispletemo zimi. Nije to lagano, leđa i prsti znaju boljeti. Najduže možemo plesti oko 8 sati u komadu jer koža na prstima zna pucati. Važno je zato napraviti pauzu.


Foto: Međimurska županija

Koliko vam znači to da je umijeće izrade predmeta od komušine upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske?

Puno nam to znači. Ja sam '58. godište i najmlađa sam članica koja plete. Još nas ima možda deset koje to znamo raditi i koje si same nabavimo materijale. Žene koje su to nekoć mnogo plele sada su već dosta starije i ne mogu više plesti. Daj Bože da budemo zdrave i da budemo imale materijala da možemo još plesti. Nas su mame tjerale da pletemo, sada smo im zahvalne što znamo plesti i što imamo koristi iz toga. Danas djeca to ne moraju znati.

Podučavate li mlađe naraštaje koji bi mogli nastaviti plesti cekere u budućnosti?

Da, dolaze zainteresirani. Baš je na nedavnom festivalu cekera došla mlađa žena iz Zagreba koja želi naučiti plesti cekere. Jako je zainteresirana i uporna. Naime, neki probaju pa kažu da to ipak ne budu radili. Nije to mekan materijal, ali meni je lijepo raditi. Po zimi znamo imati radionice s djecom u školama. Bile smo u gimnaziji i u osnovnim školama. LAG „Međimurski doli i bregi“ organizirao je i radionicu u muzeju na koju su se prijavile žene koje su htjele naučiti plesti. Zanimljivo je to da su dječaci više zainteresirani nego djevojčice. Njima je to svima zanimljivo, ali se brzo odmaknu od toga. Teško je imati duge nokte, nježne ruke i plesti cekere.

Cekeri se mogu vidjeti u stalnom postavu muzeja nematerijalne baštine „Riznica Međimurja“, gdje se još mogu pronaći?

Ako bude lijepo vrijeme mogu nas doći posjetiti u Nedelišće na Sajam cvijeća 4. svibnja. Uvijek sudjelujemo i na Porcijunkulovu u Čakovcu, tamo smo prva tri dana, od jutra do večeri, imamo cekere i radionice izrade cekera.

Povezani članci
Ethereal: Poduzeće koje mijenja tekstilnu industriju

Ethereal: Poduzeće koje mijenja tekstilnu industriju

Damir Banić i Udruga „Gaius Laberius“ – čuvari baštine

Damir Banić i Udruga „Gaius Laberius“ – čuvari baštine