Brat čovjek (1/2)

Treba li stoga, kao možda marginalno pitanje za ovako duboku temu, i životinje voljeti, i životinjama pomoći? Radi li se možda u ukupnoj perspektivi o nečemu višem od same konkretne dileme oko životinja?

Izvor: Unsplashed

Znati dvije-tri činjenice o svetom Franji zaista je dio opće kulture. Svima simpatičan svetac poznat ponajviše po svojoj ljubavi prema životinjama. Svi si rado zamišljamo veselog i prijateljskog svetog Franju kako propovijeda pticama, spašava ovcu od klanja i pripitomljuje vuka. Pomalo olakšavajući prizor među tolikim svecima koji su svoje živote provodili u teškim uvjetima i završili mučeničkom smrću i čiji nas životopisi podsjećaju na gorka i mučna iskustva o kojima radije ne bismo pričali. O svetom Franji najčešće rado razmišljamo, iako postoje i druge i drugačije priče iz njegovog života, najčešće se na tim lijepim i simpatičnim slikama zaustavljamo. No, kad pričamo o svetom Franji te osobito o njegovom odnosu prema životinjama postoji opasnost da ga doživimo jednostrano i neozbiljno, postoji opasnost da to sve postane samo lijepa priča o nekom tamo svecu o kojem svi nešto usputno znamo. Postoji opasnost da to sve bude samo bajka, a Franjo slučajni aktivist za prava životinja, slučajni dobrica. No sveci, kakav god bio njihov životni put i njihova iskustva, ne stavljaju se pred nas kao anegdote, radikali, pobožne priče ili zanimljivosti. Oni nisu slučajni čudaci koji su zbog ekstravagantnosti ušli u povijest i kolektivnu memoriju. Crkva ne časti ekscentrike koji su se nametnuli zbog svoje slučajne osebujnosti. Crkva nam uvijek želi prenijeti i učvrstiti vrijednosti i ukazati na ideale i one koji su ih živjeli pa za njih možda čak i umrli. Uloga svetaca je stoga da nam budu primjer i poticaj za nasljedovanje, jer su živjeli nešto važno. Svaki svetac i njegov primjer, koliko god možda bio radikalan, neobičan ili težak nam ima nešto snažno za reći. Sveti Franjo jedan je od takvih svetaca koji osobito snažno već stoljećima poziva na nasljedovanje kroz svoju mnogobrojnu franjevačku obitelj, a i puno šire. Sveti Franjo jedan je od velikih uzora i stupova duhovnosti u Crkvi i dužni smo njegove primjere i iskustva sagledati ozbiljnije od samo pobožnih simpatičnih priča o dobronamjernom emotivcu i sanjaru. Treba se stoga zapitati i što stoji u pozadini Franjinog odnosa prema životinjama i što mi danas iz toga možemo naučiti?

O pozadini tog odnosa važno se zapitati… Ako bi Franjin odnos prema životinjama bio sam sebi svrha onda bi zaista bilo istina da je on bio samo slučajan aktivist i emotivac, netko koga nam je simpatično vidjeti, ali čija shvaćanja su možda djetinjasta, a pokušaji svakako donkihotovski. Odgovor na Franjinu motivaciju treba tražiti u onome iz čega je djelovao i odakle je izvirao njegov poziv, a to je njegova duhovnost, njegov odnos prema Bogu.

Izvor: Unsplashed

‘Daruj nam Gospodine, da možemo ljubiti samo tebe te po tebi i u tebi sve ostalo, ljude i stvari.’ Dio je iz molitve franjevačke mladeži koja se snažno naslanja na Franjinu duhovnost i stavove. Franjina ‘prva ljubav’ bio je Bog. Jasno je vidljivo gdje su njegovi prioriteti, ali ako ispravno razumijemo tko je Bog onda ćemo ispravno razumjeti i daljnje postupke sveca te što nam oni i danas poručuju.

U Pohvalama Bogu Franjo zaključuje: ‘Ti si dobro, svako dobro, najveće dobro, Gospodin Bog živi i istiniti.’ Živi Bog koji je sve dobro, nije i ne može biti zatvoren u sebe, istinsko dobro se uvijek očituje u odnosu na nešto, istinsko dobro je aktivno. Stoga Bog i nas poziva da to dobro koje on jest i koje nam daje živimo i da ga dijelimo s drugima. Iz toga proizlazi da ‘…a po tebi i u tebi sve ostalo’ nije tek usputni dodatak koji nam, eto, dopušta da preko volje i usput volimo i još neke druge stvari koje nisu sam Bog nego imperativ po kojem jedino možemo ispravno živjeti pravu sliku Boga. U drugoj molitvi sveti Franjo moli: ‘Vatrena i slatka sila tvoje ljubavi, molim, Gospodine, neka obuzme moj um i moje srce i neka ga odijeli od svega, što je pod nebom, da umrem od ljubavi ljubeći tebe, koji si se udostojao umrijeti od ljubavi ljubeći mene.’ Što znači umrijeti od ljubavi ljubeći Boga? Nije to neko izolirano umiranje od ‘sterilne’ ljubavi prema Bogu, umrijeti od ljubavi prema Bogu znači u potpunosti se založiti za ono što je Božje, u potpunosti učiniti ono što Bog od nas želi. U potpunosti se prepustiti Dobru, u potpunosti činiti dobro jer ljubav se očituje jedino u djelovanju.

Treba li stoga, kao možda marginalno pitanje za ovako duboku temu, i životinje voljeti, i životinjama pomoći? Radi li se možda u ukupnoj perspektivi o nečemu višem od same konkretne dileme oko životinja?

…nastavit će se…

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije