Neprestano valja napominjati da je došašće pokorničko vrijeme u kojemu se bdijenjem, molitvom, postom i djelima milosrđa pripremamo na sudjelovanje u otajstvu Božje ljubavi prema čovjeku, a ne romantično i dinamično razdoblje u kojemu trebamo pripraviti sve što nam je potrebno za slavlje.
Prvi zadatak koji nam postavlja Božja Riječ za cjelokupno vrijeme došašća je potreba da nam srca postanu sveta pred Bogom. To je uvjet bez kojega nema kršćanstva. Kršćanstvo nije etnografska kategorija koja se izvodi u određenim intervalima s nakanom da se sudionici i promatrači bolje osjećaju. Kršćanstvo nije skup pravila i normi koje moramo izvršiti po unaprijed predviđenom redu. Kršćanstvo je stvar srca. Srca koje se opredjeljuje.
Izvor: Pixabay
Nije bitno kako se ponašamo. Bitno je gdje nam je srce. Bitno je da Bogu, po Kristu i u Duhu Svetome, poklonimo svoje srce. Potpuno i bez zadrške. Onda ćemo moći napraviti i drugi korak. Onaj tko se temeljno opredijeli za Boga prepoznat će u sebi nadahnuće za nasljedovanje Boga. A Boga, koji je Ljubav, može se nasljedovati jedino djelotvornom ljubavlju. Sve drugo osim ljubavi laž je i privid. Bez ljubavi sve je laž i privid.
Valja nam ljubiti. Živjeti u ljubavi i djelovati iz ljubavi. Ako se naše kršćanstvo ne prepoznaje po konkretnim djelima ljubavi onda ga nema. Kršćanstvo nije apstraktna kategorija. Ako nije djelatnom ljubavlju konkretizirano ono ne postoji. Ma koliko se mi riječima ili papirima trudili dokazati suprotno.
Izvor: Unsplash
No, ljubav ni u kojem trenutku ne doživljava svoj vrhunac ili svoje ispunjenje. Ne možemo, ako želimo govoriti istinu, reći da ljubimo dovoljno i da ne bismo mogli još rasti u ljubavi. Zato nas biblijski odlomak potiče da neprekidno rastemo u ljubavi. I da naša ljubav ne bude povremena akcija dobrote prema onima koje smatramo bjednijima od sebe, nego da bude životni stav i životno poslanje. Trebamo obilovati u ljubavi. Ljubav se treba prelijevati iz korita našega srca preko naših ruku, naših misli i naših riječi. Naša ljubav treba natopiti zemlju kako bi mogla uroditi dobrotom. A da bismo sve ovo mogli ostvariti potrebno je bdjeti i moliti. Potrebno je otvorenih očiju i otvorena srca živjeti u konkretnom prostoru i vremenu u stvarnosti onakvoj kakva uistinu jest. Ne trebamo se zavaravati niti bježati niti se skrivati. Bog nam je darovao ovaj prostor i vrijeme, ove ljude i ove događaje, zato da bismo njima iskazivali ljubav i po njima došli bliže Bogu.
Izvor: Unsplash
Jednako tako je potrebno i neprestano moliti. Neprestano komunicirati s Bogom bivajući u njegovoj blizini. I to ne samo moliti uobičajenim obrascima predviđenim za osobni ili zajednički susret s Bogom, nego naš cjelokupni život, sve što mislimo, govorimo i činimo, mora biti zahvalna i slavljenička molitva.
Izvor: Nikola Kuzmičić, „I danas govorim“