Zato, braćo i sestre, ostavimo se Savlova konja i pozabavimo se Jakovljevim konjem…
Koga god upitate, od enciklopedija, preko interneta do ljudi koji se vole smatrati intelektualcima, svi će Vam bez ustezanja ispričati događaj pred Damaskom. Događaj u kojemu je Savao susreo Gospodina, a koji se u Svetom Pismu opisuje čak tri puta. u 9., 22. i 26. poglavlju Djela Apostolskih.
I uvijek će Vam u priču uvesti detalj koji se ne spominje u Svetome Pismu. Uvest će konja. Savao će redovito padati s konja. U pričama, prepričavanjima, na slikama. Svugdje je konj.
Sporedno je na koji način je konj uveden u otajstvo susreta Savla i Isusa. Konj je za cijelu priču nevažan detalj koji postaje problem ako se nametne u središte. Kao što se nametnula jabuka u priču o prvome grijehu i rijetki su oni koji nisu čvrsto uvjereni da su Adam i Eva jeli upravo jabuku.
Cjelokupno shvaćanje kršćanstva opterećeno je kojekakvim "konjima". I bezbroj se sporednih stvari, stvarnih, a još češće izmišljenih, nameće kao tema i kao podloga za stvaranje slike o nama kršćanima. A što je najtragičnije, prečesto i mi sami takve slike stvaramo i podržavamo.
Konj može biti romantičan detalj dinamizmu događaja. Ali, kršćanstvo nije romantična pustolovina. Kršćanstvo je svjedočanstvo o susretu s Isusom. Kršćanstvo je opomena o pogubnosti života bez Krista. O krhkosti onih koji se bahato uzdižu, o sljepoći onih koji se smatraju prosvjetiteljima, o bespomoćnosti onih koji navaljuju silom.
Toliko je suvremene poruke zgusnuto u događaju pred Damaskom da je potpuno neprimjereno sve to opteretiti konjem u krupnom planu.
Potrebno je učiniti sve da se stereotipi i predrasude koji postoje o nama kršćanima što učinkovitije raskrinkaju i pokažu u svoj svojoj laži da bi svatko mogao vidjeti koliko je kršćanstvo lijepo i normalno. Potrebno je rastjerati sve konje koji su nam uvaljeni, koji su dolutali ili smo ih sami doveli. Odmaknuti sve ono što nam skreće pogled ili zaklanja vidik na jedino bitno. Na ljubav Božju koja nam se daje. A mi ju prečesto proganjamo da bismo stvorili više prostora za svoje konje i jabuke.
Zanimljivo je napomenuti da se u cijelom Novom Savezu, osim u Knjizi Otkrivenja, konj spominje samo jednom. Spominje ga sv. Jakov u svojoj poslanici. Opominjući braću i sestre u vjeri, apostol naglašava potrebu upravljanja svojim jezikom. I rečeno potkrepljuje asocijacijom na konja kojim se upravlja ako mu se uzde ubace u usta. Vrijedilo bi promišljati o tom konju i poruci koja nam je njime izrečena. Zato, braćo i sestre, ostavimo se Savlova konja i pozabavimo se Jakovljevim konjem.
Nikola Kuzmičić, „I danas govorim“