Danas na Međunarodni dan međusobnog pomaganja donosimo vam inspirativan odlomak o solidarnosti iz knjige „I danas govorim“ Nikole Kuzmičića
Solidarnost, kao što je zapisao Papa Ivan Pavao II. u enciklici Sollicitudo rei socialis, "nije osjećaj neke neodređene sućuti ili površnog ganuća zbog patnji tolikih ljudi, bliskih ili udaljenih. Naprotiv, solidarnost je čvrsta i postojana odlučnost zauzeti se za opće dobro, to jest za dobro svih i svakoga, jer svi smo mi uistinu za sve odgovorni."
Izvor: Pixabay
Solidarnost je čvrsta i postojana zauzetost. Solidarnost je trajna opredijeljenost. Solidarnost je stil života. Solidarnost, odnosno pomaganje drugom čovjeku nije dio „predprazničnog štimunga“, običaj koji je postao sam sebi svrha ili pomodna vikend akcija, nego kontinuirano nastojanje oko dobra.
Nikada nisam do kraja uspio razumjeti princip jednokratnoga milosrđa. Kako netko može organizirati božićnu večeru na kojoj će primiti beskućnike u svoj dom i omogućiti im da se ugriju i nahrane, a već sutradan prolaziti mimo njih kao da se ništa nije dogodilo. I nastaviti prolaziti do sljedećega Božića.
Izvor: Unsplash (Tražeći ljudsku dobrotu)
Osim ako se tu ne radi o iskorištavanju onih koji su u nevolji zato da bi nam poslužili da možemo ispasti dobri. No, onda druga osoba, kojoj navodno pomažemo, prestaje biti cilj našega djelovanja, a postaje sredstvo za postizanje dodatnih bodova pred drugim ljudima ili pred samim sobom. Oni kojima bismo trebali darovati ljubav bivaju još jednom uvrijeđeni, jer ih razosobljujemo i pretvaramo u sredstvo.
Solidarnost nije samo materijalna kategorija. Solidarnost ne pokazujemo prvenstveno darovima i rješavanjem materijalne situacije, nego zajedništvom i blizinom koja nadahnjuje. Solidarnost i ljubav ne pokazujemo tako da rješavamo tuđe probleme, nego da zajednički nastojimo oko toga da osoba koja je u problemima pronađe način kako ih riješiti de da ih pratimo i podupiremo u njihovom rješavanju problema. Zato je najveći znak solidarnosti blizina s čovjekom.
Izvor: Pixabay
Solidarnost zahtijeva potpuno predanje. Ne može se djelomično ili ponekad biti solidaran. Ne može se biti solidaran bez da se uđe u rizik, bez da se založi svoj život.
Riječ koja je tijelom postala i nastanila se među nama, kako bi bio nama u svemu jednak osim u grijehu, je najbolji primjer solidarnosti. Što više razmišljam o njemu to me više oduševljava naš Bog. Jedna od stvari koja me je uvijek ispunjala radošću je događaj na Sinaju u kojemu Bog odgovara na Mojsijevo pitanje i otkriva mu kako se zove. Od svih imena koja postoje, od svih naziva koji se Bogu pridaju u Svetome pismu, Bog sam sebe objavljuje kao Jahve. Kao onoga koji je ovdje i sada djelatno nazočan za svakoga od nas.
Biti ovdje, biti sada i biti za drugog čovjeka je definicija i mjera solidarnosti. Bog nam se predstavlja kao solidarni Bog. I zato, nastojeći biti savršeni kao što je savršen Otac naš nebeski, ne možemo preskočiti solidarnost. I to solidarnost na Božji način.
Nikola Kuzmičić, „I danas govorim“