U skladu sa nedavnim zbivanjima u našoj Domovini, donosimo crticu o volonterstvu, iz knjige Nikole Kuzmičića „I danas govorim“, koje je silom prilika postalo iznimno aktualno zadnjih dana…
U desetom poglavlju svoga evanđelja, sv. Luka donosi Isusovu priču o milosrdnom Samarijancu. Presretačke razbojničke bande su bile česte i veoma aktivne na tom putu. Napadali bi ljude koji su išli u Jeruzalem i koji su sobom nosili novac koji su planirali dati kao hramski dar i njime kupiti životinju za prinošenje žrtve. Zanimljivo je da Isus konstatira razbojnički čin i ne problematizira ga.
Izvor: Pexels
Isus ne problematizira niti drugu veoma neprikladnu stvar. Samo konstatira činjenicu da je čovjek putovao sam. Naime, od razbojničkih bandi su se putnici branili tako da su putovali zajedno i lakše bi se, braneći jedni druge, dokopali cilja. Ovaj čovjek nije u zajednici. Ovaj čovjek putuje sam i dovodi se u opasnost. Ovaj čovjek stradava jer misli da može sam.
Isus također samo konstatira ogoljenost i ranjenost napadnutoga čovjeka. Ma koliko nam se, prije nego upadnemo među razbojnike, naš izbor čini prikladnim, nakon što sagriješimo osjećamo se golo i ranjeno.
Svećenik, levit i Samarijanac koji se pojavljuju u ovoj priči su zapravo etikete što ih ljudi pridaju jedni drugima. Imamo apriorne pozitivce koje se poštuje i cijeni te apriornog negativca kojega se prezire. No, u Isusovoj priči oni mijenjaju uloge. Prestaju biti etikete i postaju ljudi koji se ponašaju prema onome što smatraju prikladnim. A na nama je da se zamislimo nad njihovim ponašanjem i zaključimo koje je ponašanje moralno najprihvatljivije i tko je od njih trojice bio bližnji.
Izvor: Pexels
Sveti papa Ivan Pavao II. je milosrdnoga Samarijanca stavio kao uzor svim volonterima. Jer on čini ono što je bitno za volonterstvo. Samarijanac ponajprije vidi čovjeka u nevolji. Bitno je primijetiti potrebe čovjeka pokraj sebe. Bitno je imati otvorene oči i otvoreno srce da se uoči patnja i nepravda. Druga stvar je sućut. Emocionalno povezivanje s osobom kojoj želimo pomoći. Treće po redu se navodi da je Samarijanac pristupio čovjeku. Ako želimo nekome pomoći moramo mu doći blizu. Samarijanac potom previja rane napadnutom čovjeku. Potrebno je pomoći odmah. Potrebno je učiniti sve da prestane muka, a potom se liječe rane. Peti Samarijančev primjer je veoma bitan. Jer on ulaže svoja sredstva i materijalna dobra. Ne zadržava se na emocijama, nego daje sebe i riskira sebe. Šesti korak je uključivanje stručnih službi koje mogu kompetentnije i trajnije pomoći. Sedmi Samarijančev postupak, kojim daje svim volonterima primjer kako treba djelovati, odnosi se na praćenje tijeka ozdravljenja i popravljanja. Nije dovoljno jednokratno pomoći, nego je potrebno sustavno raditi dok se ne ostvari rezultat.
Izvor: Unsplash
Evanđeoski odlomak u kojemu se nalazi Isusova priča o milosrdnom Samarijancu završava riječima – Idi pa i ti čini tako. To je poruka koju Krist svakome od nas upućuje. Idi pa i ti čini tako. Budi volonter.
Iz knjige I danas govorim, Nikole Kuzmičića