Općina Majur jedna je od brojnih općina stradalih u posljednjem najjačem potresu na Banovini. Na čelu općine od 67 kilometara kvadratnih je načelnica Klementina Karanović koja brine za jedanaest sela s oko 800 stanovnika. Mnogo je ovdje potencijala za razvoj, a za što su već pokrenuti i značajni projekti. Sada se sve prilagođava situaciji uzrokovanoj potresom. Dok se naporno radi na sanacijama kuća i zbrinjavanju najpotrebitijih načelnica ne gubi vjeru u bolje sutra.
DVD Majur i naša sugovornica gđa Klementina (treća s desna)
Izvor: Općina Majur
Kakvo je sada stanje u općini Majur, jesu li svi ljudi zbrinuti? Imate li dovoljno svega što vam je potrebno?
Pri kraju smo izmještanja ljudi u kontejnere. Stotinjak ih je u kontejnerima i kamp kućicama, što je za nas jako puno. Oko 40 obitelji je moralo biti izmješteno zbog sigurnosti, srećom nije bilo žrtava. Što se tiče donacija, mi nismo naučili od nikoga ništa tražiti, no ljudi sami od prvog dana dovoze hranu, odjeću i ostale stvari. U subotu su nam pristigli ljudi iz Italije koji su poučeni primjerom iz rata u Bosni, gdje su pomagali Mostaru, odlučili pomoći na ovakav direktan način. Naime, u ratu su donacije kažu često odlazile u velika mjesta pa su u strahu da će mala općina poput Majura ostati zakinuta odlučili kontaktirati mene osobno. Moj broj su dobili preko franjevaca iz Mostara, koje ja ne znam niti sam tamo bila i ne znam kako su to uspjeli, no baš su dobri ljudi. Donirali su nam između ostaloga i grb njihova grada (koji se ranije zvao sv. Petar) s ključevima sv. Petra, a znakovito je da mi imamo kip sv. Petra u oštećenoj crkvi čija je ruka s ključevima jedina ostala neoštećena. Očekujemo uskoro i donaciju Gradišćanskih Hrvata. Pomagalo nam je preko 50 vatrogasnih društava iz Hrvatske, bili su tu i vatrogasci iz Kozarske Dubice iz BiH. U njima smo pronalazili snagu da sve obavimo, jer nitko od nas nije rođen da se nosi s ovakvim katastrofama.
Vatrogasci pomažu u sanaciji krovova
Izvor: Općina Majur
Predsjednica ste Lokalne akcijske grupe UNA (LAG UNA) koja djeluje na vašem području, koliko je grupa doprinosila razvoju općine do sada? Čime ste se konkretno bavili?
Cilj Lokalne grupe UNA je razvoj ruralnog područja. Obuhvaća četiri općine: Majur, Sunju, Hrvatsku Dubicu, Dvor i grad Hrvatsku Kostajnicu. Na tom je području navedeno oko 17 tisuća stanovnika iako ih je u stvarnosti, rekla bih, 12 do 15 tisuća. Trenutno provodimo projekt Zaželi u kojem zapošljavamo 57 osoba koje pomažu starijim i nemoćnim osobama. Provodimo i projekt Pružamo više, a radi se o pružanju socijalnih usluga u zajednici. Tu imamo zaposlenog i fizioterapeuta, radnog terapeuta te vozača koji vozi starije osobe do liječnika i slično. Organizirat ćemo i dnevni boravak za starije osobe i zaposliti još jednu osobu. Radimo i na deinstitucionalizaciji osoba s invaliditetom. Trebali smo obnoviti dvije zgrade koje bi bile stambene zajednice za osobe s invaliditetom, no nažalost zbog potresa ćemo morati ići u izgradnju novih. Također završavamo dva velika projekta: rekonstrukciju i dogradnju zgrade DVD-a i rekonstrukciju zgrade Kulturnog centra. Što se tiče tog centra, to je zgrada stare škole u Majuru stara oko 150 godina koju obnavljamo s ciljem da napravimo zavičajnu zbirku, spomen sobu Domovinskog rata, prostor za udruge, za KUD itd. Također provodimo i jedan međunarodni projekt Vuna u kojem nastojimo iskoristiti vunu u razvoju kulture i turizma.
Ovce na ispaši, OPG Džakula
Izvor: Općina Majur
Kako konkretno planirate iskoristiti vunu u tom pogledu?
Planiramo napraviti prezentacijski centar, jer na spomenutom području Lokalne akcijske grupe imamo 10 tisuća ovaca, što znači 10 tona vune koja se svake godine baci, a mnogo je toga za što bi se mogla iskoristiti. Od pletenja tradicionalnih čarapa i vesta, izrade suvenira do iskorištavanja vune kao izolacijskog materijala.
Mnogo je to projekata, s obzirom na situaciju s potresom kako planirate realizirati iste?
Za sve promjene koje su se dogodile u potresu, a vezane su za projekte morat ćemo ponovno izraditi dokumentaciju. No, projekt Kulturnog centra je pri završetku.
Obnovljena zgrada stare škole za Kulturni centar u Majuru
Izvor: Općina Majur
Kakvu budućnost svoje općine i općenito područja Banovine vidite? Može li potres opustošiti ionako već dovoljno osiromašene krajeve ili ima još mjesta za optimizam?
Mi ovdje možemo ponuditi drugačiju kvalitetu života nego što je to u gradu. Imamo čisti zrak, lijepu nezagađenu prirodu, ovdje djedovi i bake žive do 90 godina u svojim kućama, pokretni su i brinu za sebe hraneći životinje. Mještani nisu za odlazak iz Majura, mnogi koji su i otišli nakon potresa vratili su se u svoje sanirane kuće. Mi smo dovoljno ludi da se ne bojimo potresa. Naučili smo prolaziti kroz razne životne nedaće pa ćemo i ovu pretrpjeti.
Imamo puno obitelji koje se bave stočarstvom i ekološkom proizvodnjom. Predviđamo da će kroz deset godina ostati stotinjak većih poljoprivrednika na području Banovine, te bi trebalo smisleno ulagati u ta obiteljska gospodarstva jer ona održavaju selo.
Za doseljavanje na ova područja važno je obnoviti gospodarstvo, poljoprivredu i turizam kako bi ljudi imali razloga ostati i ulagati u život ovdje. Naša Lokalna akcijska grupa UNA je prošle godine organizirala skup pod nazivom 'Opstanak na Banovini 2020.-2030.' Skupina znanstvenika pokušala je iznijeti što bi trebalo napraviti da se situacija u ovoj općini poboljša. Jedan od predavača je bio profesor i demograf Stjepan Šterc koji je dao konkretne prijedloge, od smanjenja poreza, decentralizacije sredstava i ostalih smislenih mjera. Mlada znanstvenica Ana Opačić s Pravnog fakulteta iznijela je kako je potrebno pokrenuti socijalne procese za razvoj Banovine. Sanja Lončar s Filozofskog fakulteta govorila je o rješavanju problema napuštenih građevina i aktiviranje resursa što se sad pokazalo kao realan problem. Ravnateljica Centra za socijalnu skrb Hrvatske Kostajnice Dijana Vuković iznijela je kako mi možemo na ovih naših pet općina kroz određene socijalne usluge otvoriti 67 radnih mjesta. Gospodin Rodoljub Džakula govorio je o potencijalu poljoprivrede. Mi imamo izrazit potencijal u stočarstvu, a to je nekada bio i voćarski kraj. Nekada su ljudi ovdje živjeli i od kooperacije s Gavrilovićem, nažalost danas se puno stoke uvozi. Vidimo potencijal i u drvnoj industriji, Banovina je bogata drvetom i šumom. Nakon rata postojale su porezne olakšice zbog kojih su pojedine firme dolazile ovdje otvarati pogone, čim je to prestalo odlazile su u druge krajeve. Također, trenutno je loša mobilna i internetska veza u pojedinim selima što je loše za današnji život i okolnosti u kojima se nalazimo, kada je u pitanju primjerice online školovanje i slično.
Unatoč nedaćama nekoliko ste puta ponovili kako volite na sve gledati pozitivno koliko god možete, a u svemu vidite i mala/velika čudesa? Što se to dogodilo s jednom vašom crkvom?
Jedini krov koji se skroz urušio na području cijele općine je onaj na crkvi sv. Ivana Krstitelja u Mračaju, koja je stara 132 godine. Bojali smo se ulaziti u crkvu, jer je sva popucala. Kada su stigli dečki iz HGSS-a bio je to čak i za njih emotivan trenutak, a kako su rekli, i nešto najdraže što su radili. Naime, slika sv. Ivana Krstitelja ostala je uglavnom čitava iako se svod iznad te slike urušio, slika se poderala baš na mjestu vrata sv. Ivana Krstitelja što podsjeća na glavosjek- način na koji je sv. Ivan pogubljen. Kao da nam je poslana simbolika s Neba kroz lik Ivana Krstitelja – glasnika Nade.
HGSS ulazi u urušenu crkvu sv. Ivana Krstitelja
Izvor: Općina Majur
I za kraj, zašto je na grbu vaše općine mrav?
Mi volimo reći da nas ima puno kao mrava, nažalost sada nas nema, ali bilo nas je i vjerujem da će nas biti. Volimo reći da smo vrijedni kao mravi, a ova cijela akcija je pokazala da smo baš kao mravi i vrijedni i pozitivni, a treće je to da znamo i ugristi kad treba (smijeh). Kada smo razmišljali o razvoju turizma prošle godine izradili smo jednu pjesmu o mravima i jedan crtani film gdje mravi zajedno, baš poput ove situacije u kojoj smo sada, obnavljaju crkvu. Sada se to čini vrlo proročki. Promociju filma i pjesme još nismo stigli imati zbog korone, ali planiramo je imati kao zahvalu svima koji nam sada pomažu i dragom Bogu što smo preživjeli i idemo dalje.