"Što imamo više razvijeni industrijski sustav uzgoja hrane i sjemenja, to hrana ima sve manje nutrijenata, a bioraznolikost biva uništena. Usko s time povezani je i rast mnogih bolesti kod sve mlađe populacije ljudi."
Donosimo intervju s predsjednicom udruge "Biovrt - u skladu s prirodom" Silvijom Kolar-Fodor, inače predavačicom i edukatoricom o biovrtlarenju. Silvija je zaljubljenica u prirodu i vrt, a svoje znanje velikodušno dijeli sa svima zainteresiranima.
Zašto smatrate da je sjeme naša baština i zašto bismo trebali obvezno čuvati sjeme za buduće generacije?
Prve civilizacije nastale su prije 12,000 godina upravo zahvaljujući činjenici što su ljudi počeli skupljati sjeme i organizirano uzgajati usjeve za svoju prehranu. Mnogi u današnje vrijeme zapravo zaboravljaju da je hrana nešto bez čega ne možemo preživjeti, trebamo ju svaki dan, a hranu ne možemo uzgojiti bez sjemenja. Osim industrijskog sustava proizvodnje hrane i sjemenja, još uvijek postoji sustav koji su napravili ljudi od početka civilizacije, predano uzgajajući biljke sebi za hranu, uvijek odabirući sjeme s onih najboljih, najukusnijih, najotpornijih… i upravo njima industrija sjemenja može zahvaliti na svemu što danas postoji od povrtnih sorti. Industrija sjemenja i hrane bira tek nekoliko tržišno najzanimljivijih sorti i samo njih dalje razvija, što je u konačnici i rezultiralo time da se je samo u prošlom stoljeću, prema Organizaciji za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO), raznolikost usjeva smanjila za 75%. Tijekom povijesti za zadovoljavanje osnovnih potreba čovječanstvo je koristilo čak 7000 vrsta, dok danas svega 30 vrsta osigurava 90% kalorija u našoj prehrani, a samo 3 (kukuruz, riža i pšenica) čine polovinu. Što imamo više razvijeni industrijski sustav uzgoja hrane i sjemenja, to hrana ima sve manje nutrijenata, a bioraznolikost biva uništena. Usko s time povezani je i rast mnogih bolesti kod sve mlađe populacije ljudi.
Možete li nam laički objasniti koliko bi novi Zakon o sjemenu, za koji ste kao dio Inicijative 'Sjeme je naše ljudsko pravo' zatražili odgodu donošenja, utjecao na život poljoprivrednika u Hrvatskoj. Koje posljedice bi trpjeli ukoliko bi Zakon kao takav bio izglasan?
Novim nacrtom Zakona o sjemenu predlaže se uvođenje novog pojma „sjeme s poljoprivrednog gospodarstva“ – sjeme koje se uzgaja za vlastite potrebe i ne smije se stavljati na tržište. U Čl 16 st 1 navodi se ograničenje da se može sijati samo registrirano sjeme, odnosno ako se nalazi na nekoj od sortnih lista. To je ogromno ograničenje, znači da svi poljoprivredni proizvođači (OPG-ovi) koji koriste sjeme povrća koje su naslijedili od svojih predaka ili nabavili na razmjenama, a da nije upisano na jednu od lista, više ne smiju sijati. Izuzeti su jedino ekološki OPG-ovi. Po novom prijedlogu zakona svim ostalima ostaje mogućnost ili baciti svoje sjeme i kupiti registrirano sjeme na tržištu, ili pokrenuti postupak upisa na neku od sortnih lista. Ako će htjeti sačuvali sjeme koje su skupili iz uzgoja registriranog sjemenja, čeka ih procedura dorade ako neće zadovoljiti kriterije za izuzeće.
Iako se najavljuje jednostavniji upis na sortnu listu, za mnoge je to administrativna prepreka koju neće proći. Također, poznavajući dosadašnju praksu nadležnih tijela oko uvođenja pravilnika i takvih procedura, ne ulijeva nam nikakvo povjerenje da će to biti napravljeno niti brzo, niti da će procedure uistinu biti jednostavnije. Sortne liste alat su za tržište sjemenja i ovime se ljudima koji čuvaju vlastito sjeme pokušavaju nametnuti standardi koji su napravljeni za industriju sjemenja. Ovakva ograničenja direktni su udar na financijsku održivost malih OPG-ova i na očuvanje biološke raznolikosti u RH.
Do kraja mjeseca prikupljate potpise podrške u borbi za očuvanjem sjemena, kako se još građani mogu uključiti i pomoći u očuvanju autohtone hrvatske poljoprivrede?
Kako je Ministarstvo poljoprivrede krajem prošle godine uputilo prijedlog Zakona o sjemenju u saborsku proceduru, zanemarujući zahtjeve i udruga i javnosti tijekom e-savjetovanja da se iz zakona makne štetni pojam „sjeme s poljoprivrednog gospodarstva“ i štetni članak 16 koji ga ograničava, osnovana je inicijativa „Sjeme je naše ljudsko pravo“. Uputili smo 14.01.2021. dopis Saborskom odboru s mišljenjem o nacrtu Zakona o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorata poljoprivrednog bilja. U dopisu se traži odgoda donošenja Zakona o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorata poljoprivrednog bilja do trenutka donošenja zakona koji će definirati područje sjemenarstva na europskoj razini. Naime, EU trenutno radi na novom zakonu koji uređuje sjemenarstvo na području EU i naknadno će i RH biti obavezna primijeniti to isto u svoje zakonodavstvo. Ukoliko to nije moguće, inicijativa traži uklanjanje pojma "sjeme s poljoprivrednog gospodarstva" i svih odredbi vezanih uz taj pojam. Te odredbe značajno zadiru u prava proizvođača i nisu u skladu s međunarodnim dokumentima koji ih štite.
Tekst dopisa pročitajte ovdje: https://www.biovrt.com/dopis-hrvatskom-saboru/
Ako i vi podržavate naše zahtjeve, bilo kao udruga, poljoprivredni proizvođač, predstavnik znanstvene zajednice, zabrinuti građanin ili nešto drugo, možete podržati ovu inicijativu svojim potpisom OVDJE:
https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSfeUxkDoI6Vv6nOFDWLqa16w-Cl3o29SoRdsg9ZMCQL6NvUKA/viewform
Potpise podrške prikupljamo do 31.01.2021.
Koje zemlje biste naveli kao dobar primjer očuvanja sjemena i autohtone poljoprivredne proizvodnje?
Niz drugih zemalja koje imaju daleko razvijeniju proizvodnju sjemena poput Francuske, Danske i Austrije, nemaju tako stroge zakonske mjere kakve su predložene novim nacrtom Zakona o sjemenu. Njihovi zakoni dozvoljavaju uzgoj vlastitog sjemena (bez obveze dorade kod ovlaštenog dorađivača) kao i slobodnu razmjenu među proizvođačima (uz naknadu ili bez nje) ukoliko proizvođači nisu registrirani kao dobavljači i sorte koje razmjenjuju nisu registrirane na sortnim listama. Austrija je također jedna od država koja koristi mogućnost registracije sorata povrća bez stvarne komercijalne vrijednosti uzgojenih za posebne namjene upravo kako bi zaštitila svoju genetsku raznolikost. Za njihovu registraciju proizvođač treba dostaviti opis i uzorak sjemena, dodatna istraživanja se ne provode i sjeme se uglavnom prodaje malim proizvođačima, vrtlarima, hobistima bez geografskih ograničenja. U Austriji, Sloveniji i Grčkoj proizvođači koji uzgajaju sjeme za vlastite potrebe nemaju niti obvezu plaćanja naknade oplemenjivačima kao što to imaju hrvatski proizvođači čije gospodarstvo je veće od 3ha. Nema smisla da Hrvatska gdje je sjemenarska proizvodnja daleko manja i gdje dorada kod ovlaštenog dorađivača u mnogim županijama nije ni dostupna, a za ekološku proizvodnju uopće je nema, donosi strože zakone i svojim proizvođačima otežava proizvodnju.
Koliko smo već biljaka, autohtonih hrvatskih poljoprivrednih sorti, izgubili nedovoljnim čuvanjem sjemena, jesmo li? Postoji li sjeme koje je posebno ugroženo u Hrvatskoj?
Mi zapravo ne znamo što smo imali niti što smo sve izgubili. Dio sjemenja prikupljeno je i opisano u Nacionalnim bankama sjemenja. Npr. jako dobar posao u RH odrađuju u Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima gdje skupljaju sjeme po županijama, a kasnije ih razmnožavaju i pohranjuju. Ali to nažalost ne znači da smo uspjeli spasiti svu našu genetsku bioraznolikost, mnogo toga od onog što je preostalo u rukama pojedinaca zasigurno nije pohranjeno u bankama sjemenja.
Kriva je pretpostavka koju je navodilo Ministarstvo poljoprivrede u komunikaciji s udrugama oko nedostatka ovog zakona da je sva bioraznolikost hrvatskog sjemena već pohranjena u Nacionalnim bankama biljnih gena. Pojasnit ću to brojkama. U Nacionalnim bankama biljnih gena je trenutno pohranjeno 4240 primki (napomena – primka nije nužno sorta) od kojih je 3422 porijeklom iz Hrvatske. Na povrtne kulture odnosi se svega 310 primki (297 porijeklom iz Hrvatske), među kojima je npr. samo 36 primki rajčice i 43 primke graha. Samo Udruga Biovrt trenutno broji službeno upisanih 58 primki rajčice i 60 primki graha u našu banku sjemenja, dok na desetke primki graha i rajčica još proučavamo i upisat ću ih naknadno.
Također, trebamo naći model kako da se i ti uzorci koji se razmnožavaju u bankama sjemenja ponovo vrate i u cirkulaciju da ih razmnožavaju i proizvode poljoprivrednici. Tu je Nacionalni program očuvanja i održive uporabe biljnih genetskih izvora za hranu i poljoprivredu u Republici Hrvatskoj zakazao do sada. Iskreno se nadam da će se u narednom razdoblju i to konačno pokrenuti i u udrugama smo i više nego zainteresirani da započnemo suradnju s državnim institucijama na ovome.
Mladi se rijetko upuštaju u poljoprivredne djelatnosti. Zašto je to tako? Otkrijte nam kakvu vi ljepotu vidite radeći na zemlji.
Ljudi u hrvatskim selima su do pred nekih, rekla bih 20-30 godina većinom i uzgajali hranu za vlastite potrebe i bili samodostatni po tom pogledu. Nažalost zadnjih smo desetljeća postali jako komotni što se toga tiče i nekako je više postalo uvriježeno mišljenje da se „ne isplati mučiti na zemlji i jednostavnije je kupiti sve što je dostupno u dućanima“. Ali to u dućanima nije niti približno jednako onome što si čovjek sam uzgoji na svom imanju, pogotovo ako koristi organske metode – što je i logično, jer čemu si vlastoručno trovati hranu koju ćemo poslije jesti. Tržište ima svoja pravila, a ona nisu briga za okoliš i zdravlje, nego u čim kraćem roku što više zaraditi, čim više smanjiti troškove, što u konačnici ne daje niti najzdraviji niti najbolji proizvod, upravo suprotno. Zadnjih desetljeća sve više raste svijest ljudi o tome koliko je konvencionalna poljoprivreda jedan od najvećih zagađivača i uzročnika klimatskih promjena, a i da osim negativnog utjecaja na Planet i bioraznolikost, ima negativni učinak na ljudsko zdravlje i radi ostataka pesticida, ali i radi sve manje nutrijenata koje u sebi sadrži.
Proljetno zatvaranje prošle godine radi epidemioloških mjera je mnoge dodatno osvijestilo da opskrba hrane ipak nije tako sigurna i da se lako može dogoditi da ostanemo gladni. Zato je prošle godine diljem svijeta više nego ikad nakon drugog svjetskog rata, puno ljudi ponovo počelo uzgajati vlastitu hranu. U Hrvatskoj smo tu u prednosti, jer većina ili ima svoj komadić zemlje ili ga može kupiti – jer u mnogim razvijenijim zemljama EU nemoguće je kupiti zemljište. I tako lako možemo na tom komadiću zemlje napraviti vrt, voćnjak … svoj mali raj.
Sva znanja o vrtlarenju možete steći učeći i od mene, na mojoj web stranici www.biovrt.com, mojoj knjizi „Vrtlarenje u skladu s prirodom“ i on-line edukacijama koje uz već dostupnu edukaciju „Planiranje vrta“ pripremam za ovu godinu. Znam da mnogi upravo radi straha da neće znati kako napraviti ravnotežu na vrtu ne počinju s vrtlarenjem, i zato sam tu dostupna kao mentorica da vam pomognem steći dovoljno znanja i naučiti vas kako uz manje rada i više radosti sami stvorite obilje i prekrasan vrt.
Nadam se da ću ove godine finalizirati i ideju otvaranja imanja za posjete u drugoj polovici godine, pa će svi zainteresirani imati prilike vidjeti na licu mjesta sve ovo što radim i metode koje primjenjujem.
Mislim da sljedeća kineska poslovica puno toga govori što vam može donijeti biovrtlarenje u vaš život: radost, besplatnu teretanu, boravak na suncu i svježem zraku, obilje zdrave hrane a najvažnije od svega – neopisivu radost stvaranja koja vam uistinu može promijeniti život na bolje i itekako utjecati na vaše fizičko i psihičko zdravlje.
Ako želiš biti sretan jedan dan – napij se;
ako želiš biti sretan godinu dana – oženi se;
ako želiš biti sretan do kraja života – postani vrtlar.