Prije par godina, promatrao sam dvojicu očeva kako se trude ispuniti želje svojih sinova i napraviti što bolji ugođaj novogodišnjeg vatrometa, te što jači odjek ispaljenih petardi
Teško mi je bilo zaključiti tko se više zanio i radovao osvijetljenom novogodišnjem nebu – otac ili sin?! Najprije su jedni ispalili jedan set ili kazetu svjetlećih i bliještećih raketa, a potom im je drugi dvojac oca i sina odgovorio, i tako nekoliko puta. A mi koji smo izašli iz dvorane dočeka Nove godine uživali smo u podugom i prekrasnom vatrometu. Dok sam nekoliko dana kasnije obilazio obitelji u njihovim kućama blagoslivljajući i kuće i članove obitelji, mogao sam čuti komentare kako je na Dubovcu bio veličanstven vatromet.

Izvor: Pexels
Da, dobro zaključujete, u Velikoj dvorani Pastoralnog centra na Dubovcu u Karlovcu, ili kako bi to ljudi običnim rječnikom kazali "u Crkvi" je bio doček Nove godine. Organizirala ga je obiteljska zajednica dubovačke župe. Bilo je pedesetak odraslih i tridesetak djece. Započelo je misom zahvalnicom i nastavljeno ugodnim druženjem. Nije nedostajalo niti hrane niti pića, a niti plesa. Roditelji su bili zadovoljni jer su im djeca u blizini, zaigrana poskakujući i igrajući se s drugom djecom na njima svojstven način, te su se mogli opustiti u svečanom i slavljeničkom raspoloženju novogodišnje proslave. Svatko je nešto donio i pridodao pokoji novčić, te se nije mogla vidjeti razlika između onih koji si mogu i onih koji si to ne mogu priuštiti.
Ovogodišnji doček zasigurno će biti drugačiji… Zbog okolnosti u kojima smo se našli ograničena su putovanja i ukinute organizirane proslave. Stoga smo svi na ovaj ili onaj način fokusirani na vlastiti dom i obitelj.

Izvor: Pixabay
A one godine bilo je zanimljivo promatrati dva oca i dva sina. Jedan sin Nikola je ministrant, a drugi sin Fran svira saksofon na misama u Josipovu svetištu. Iako ih poznajem, ne bih mogao sa sigurnošću potvrditi tko koga potiče na nedjeljne mise. Fran, na primjer, svake nedjelje svojim saksofonom obogati obiteljsku misu. Mnogi su ga već pohvalili i potaknuli da samo tako nastavi. No prigodom svakog "nastupa" mora imati u svom vidokrugu svoga tatu jer se tako osjeća sigurnijim. Važan mu je tatin pogled, ili neki samo njima znani tajni znakovi, za dobro odsviranu dionicu. Nisam do sada primijetio „falševe“. A Nikolu na misu dovodi njegov tata, pa i onda kad župnik pozove ministrante na neku misu koja nije u redovitom programu. Ma lijepo je promatrati te male trećaše i njihove očeve. Ne znam previše o njihovim obiteljima, no lijep odnos koji primijetih između oca i sina i to upravo u godinama kada dječačić polako prerasta u mladića jest dovoljna spoznaja o ljepoti cjelovite obitelji. Pišem cjelovite, jer su tu cijelo vrijeme i mame, odnosno supruge.

Izvor: Pixabay
Uistinu je lijepo vidjeti skladnu obitelj koja jednostavno ne može sakriti svoju međusobnu povezanost u ljubavi. U mojoj ih župi ima još, vidjeh to i zato vam o tome pišem! A ovaj i ovakav novogodišnji doček pruža priliku da se pokaže i produbi ta obiteljska povezanost i ljubav.
Piše: monsinjor Antun Sente, ml.
