Na Jadranu postoji milostivi otok, otok Šćedro. Milostivim su ga nazvali naši preci Praslaveni, koji su u njegovim sigurnim uvalama s izvorima pitke vode, plodnim poljima i bogatim šumama nalazili utočište, donosi Gorgonija.com
Pogled na uvalu Porat, foto: udruga Prijatelji otoka Šćedra
Zaklon od olujnog mora i vjetrova, ali i dom na Šćedru su tražili i moreplovci već od prapovijesnih vremena. Po cijelom otoku gradili su kamene gomile koje podsjećaju na male piramide. U njih su pokapali svoje mrtve kako bi bili bliži nebu. Neke od njih samo su bila kultna sveta mjesta u prostoru. A tih je gomila na tako malom otoku baš puno, što je jedinstveni primjer na našoj obali. U uvali Mostir u srednjem vijeku svoj mir pronašli su dominikanci sagradivši manastir na mjestu ranosrednjovjekovne crkve sv. Marije i još ranijim antičkim temeljima. Na morskom dnu u svim uvalama i oko otoka nalazi se mnoštvo tragova života iz svih vremenskih perioda. Uz to, priča se da se odlučujuća bitka između Cezarove i Pompejeve flote, u kojoj je Pompej neslavno izgubio, odigrala baš tu u vodama pored Šćedra.
Marino i Ivo Jakas iz udruge Prijatelji otoka Šćedra, Bariša Sušić i Boris Huljić ronioci s Hvara i voditeljica istraživanja, foto: Vladimir Kirjakov
Sve je to potaklo autoricu teksta, podvodnu arheologinju Splitskog sveučilišta, da u suradnji s Ministarstvom kulture Republike Hrvatske započne sustavna podvodna arheološka istraživanja otoka 2014. godine. Počelo se vrlo skromno da bi se zajedničkim zalaganjem i trudom udruge Prijatelja otoka Šćedra te potporom lokalnog stanovništva i zajednice, kao i općine Jelsa nastavilo do danas. A nije lako na otoku bez vode, struje i redovne brodske linije, koja ga povezuje s Hvarom, kontinuirano organizirati istraživanja. Bez pomoći Udruge prijatelja otoka Šćedra čiji je moto Da je šćedriti lako, šćedrija bi svatko, arheološko šćedrenje ne bi nikako bilo moguće.
Fotogrametrijski snimak podvodnih struktura antičke rimske vile maritime u uvali Rake, autor: M. Milka i E. Visković
Porat - najveća uvala otoka, razvedena je s tri manje uvale i zaštićena je od gotovo svih vjetrova. Danas je u njoj uređeno sidrište koje je od proljeća pa sve do kasne jeseni puno brodova. Tako je bilo i u antičko i u srednjovjekovno vrijeme kada se plovilo tijekom lijepog vremena od proljeća do jeseni. U zimskom periodu su brodovi mirovali u sigurnoj uvali i čekali povoljne vjetrove. U dnu uvale Duge Pazuhe, u plitkom moru, pronađen je skeletni ukop nekog antičkog moreplovca ili možda ratnika koji je sudjelovao u spomenutoj bitci između Cezarove i Pompejeve flote. Veliki antički nasip lukobrana rimskog pristaništa, koji se sada nalazi pod morem, a nekoć je bio iznad morske površine, štitio je uvalu Lovišće od sjevernih i istočnih vjetrova.
Antičke rimske stepenice uklesane u živu stijenu, vila maritima u uvali Rake, foto: Tea Katunarić Kirjakov
Na morskom dnu leži i odbačeno balastno kamenje koje je otežavalo prazne rimske trgovačke brodove. Balastno kamenje bi mornari ostavljali u luci kada bi u brod ukrcali amfore pune vina, ulja i koječega drugog te se otisnuli na pučinu. Pristanište je dio velikog antičkog gospodarskog kompleksa koji se nalazio na otoku. Njegov najljepše uređeni dio bila je bogato opremljena villa maritima u najzaštićenijoj i osunčanoj uvali otoka, uvali Rake. Upravo su tu počela prva podvodno arheološka istraživanja na otoku. Pod morem se otkrivaju kamene terase s obzidanim bazenom, vjerojatno vivarijem koji je služio za čuvanje živih riba.
Olovna prečka antičkog rimskog sidra na morskom dnu, foto: Tea Katunarić Kirjakov
Kao ribnjak služila je i velika keramička prošupljena dolija uglavljena u kameno popločanje. Antički zidovi obojeni freskama bijele, žute, crvene i crne boje, kao i podovi ukrašeni mozaicima vidljivi su i na kopnu. U živoj stijeni uklesane su stepenice koje danas izgledaju kao da ne vode nikuda. Njihov položaj pokazuje da je vila uz more imala barem dva kata. Na plaži se može naći mnoštvo zanimljivih nalaza iz vile pa tako i dijelovi stupića podnog grijanja za terme, odnosno kupalište vile. Nedavno je u nepristupačnom raslinju ponovo pronađen kameni rimski sarkofag koji je služio kao posljednje počivalište samo bogatih Rimljana. Najraniji nalazi iz vile koji se mogu pouzdano datirati su ulomci krovnih keramičkih ploča, tegula s pečatom SOLONAS iz 1.stoljeća. Vila je djelomično ili u potpunosti porušena nakon polovice 4. stoljeća, što je određeno novcem Konstancija II pronađenog ispod ruševnog sloja građevine. Nakon što je rimska vila napuštena, a život na nepristupačnom otoku polako zamro, zidove su prekrile stoljetne naslage zemlje i šikara. Trudom volontera udruge Prijatelja otoka Šćedra, raslinje je očišćeno pa se i danas može u miru vile i ljepoti uvale uživati poput rimskog patricija.
Rekonstrukcija rimskog antičkog sidra s originalnom olovnom prečkom. Izradio Marino Jakas, udruga Prijatelji otoka Šćedra
Milostivi otok nije uspio pružiti siguran zaklon teretnom brodu s vinskim amforama iz 2./1. stoljeća prije Krista kojeg je zahvatila oluja i silovito ga povukla na morsko dno. U morskim dubinama još uvijek netaknuto leži više od dvjesto amfora uredno poslaganih jedna iznad druge u tri reda. To je do nedavno bio jedini u cijelosti sačuvani antički brodolom u Splitsko-dalmatinskoj županiji, da bi milostivi otok prije dvije godine ponovo otkrio još jedan u cijelosti sačuvan brodolom iz 3./2. stoljeća prije Krista. Često su se u ribarske mreže na tim mjestima zaplitale krhotine amfora. Upravo su tu započele sistematske pretrage terena kako bi se utvrdila točna pozicija brodoloma. Oba broda se nalaze na dubinama većim od 40 metara, što je granica rekreativnog ronjenja. Dubina i nepristupačna pozicija sačuvala je brodove u stoljetnom miru. Sva nalazišta oko otoka do te dubine su mahom devastirana. Brodolom iz 2./1. stoljeća prije Krista istražuje se od 2017. godine. Južno od njega pronađena je olovna prečka koja je otežavala drveno rimsko sidro. Izgleda da je brod iznenadilo olujno jugo pa su se nesretni mornari pokušali spasti bacanjem sidra u more.
Fotogrametrijsko snimanje antičkog rimskog brodoloma 2./1. st.pr.Kr., foto: Piotr Stos
Brod je plovio prema rimskoj vili i zahvaćen silovitim nevremenom nije stigao do luke spasa. Što se dogodilo s posadom broda i je li na brodu bilo putnika? Je li brod pripadao rimskom patriciju sa Šćedra koji je pretrpio nenadoknadivu štetu? To možda nikada nećemo saznati. Dosadašnja istraživanja su otkrila da je brod bio standardne dužine od dvadeset metara. Prevozio je čepovima zatvorene republikanske amfore pune tereta kojeg su na Šćedru željno iščekivali.
Fotogrametrijski model tereta antičkog rimskog brodoloma 2./1. st.pr.Kr., autor: Mariusz Milka
Buduće analize pokazat će da li se u amforama nalazilo vino, ulje ili nešto drugo. Kako je brod zaista izgledao saznat ćemo nakon istraživanja dubljih slojeva pijeska ispod amfora jer je drvena paluba i oplata broda iznad pijeska potpuno nestala u moru nakon dvije tisuće godina. Fotogrametrijski 3D model brodoloma koji je uvršten u deset najboljih svjetski 3D modela kulturne podvodne baštine možete vidjeti na poveznici:
https://sketchfab.com/archaeology.adriatic
Tekst napisala: Tea Katunarić Kirjakov
Izvor: Gorgonija.com