Svilaja (1509m) s kijevskim Batom (1206m) je karika u lancu Dinarida, koja se ispružila 45km od Kninskog i Kosova do Sinjskog polja
Odvojena rasjednim dolinama Cetine i Čikole od Dinare i Moseća složene je morfologije, te se strmim rasjedima ruši Cetini, a blagim prigorjem Čikoli. Ovakvom izgledu kumuje i petrografska građa u kojoj sudjeluju pored karbonata proslojci gline i lapora, te proboji kvarca i eruptiva s verfenskim škriljcima.
Mikroklimu Svilaje pored nadmorske visine određuje i insolacija, pa su prisoja toplija od osoja, ali na jednim i drugim iznad 800m dominira planinska klima. Unatoč obilju padalina (iznad 1300 mm) krški teren je osim povremenih bujica onemogućio nadzemnu hidrografiju. Sva tri prirodna elementa (reljef, klima i vode) sudjeluju u formiranju tala i vegetacije na njima. Prevladava degradirana crljenica, nad planinskim crnicama i oazama antropogenih tala.
Željko Zrnčić
Niže zone zaposjeo je grab, hrast i lijeska, rašeljka i jasen, a više zone klen, crni bor i bukva. Uz suhozide i šumske prosjeke diže se trnovit šipak i kupina, crvene glog i dren, te trpka jabuka divljakuša. Crvene se grozdovi mukinje, a crne bobe otrovne beladone. Škrapar medi mirisnim vriskom i smiljem, povjetarac leluja mravinac, a stolisnik, dušica, iva i kičica bolesnima vraća zdravlje. U osojima se skrila šumska jagoda, a tek iznad 1000 m aromatična malina.
Željko Zrnčić
Vlažna proljeća i tople jeseni pašnjake okite kračuni, puhare i sunčanice, a lisičarke, blagve i vrganji se uspješno kriju nevještim pogledima. Naprotiv cvijeće se nadmeće mirisom i bojama od običnog jaglaca i ljubice do raznovrsnih ljiljana i više-cvjetnih orhideja na sunčanim obroncima Svilaje. Sav ovaj arboretum raskoš-jem boja, mirisa i plodova primimo kao Božji dar i uživajmo s mjerom. Prijeđemo li mjeru, uživat ćemo samo u uspomenama.
Željko Zrnčić
Fauna Svilaje zahvaljujući krivolovcima znatno je skromnija. Međutim u lovačkim pričama i dalje rokću debeli veprovi, utovljeni zečevi i skakuću srndaći. Mnogi su vidjeli vuka, kunu i jazavca, rijetki pričaju o medi, nerado spominju susret s poskokom, a guštericu i ne primjećuju. Ni ptičji svijet nije što je nekoć bio, pa se rijetki hvale s jarebicom kamenjarkom u svom rancu, ne mare za pjev ševe i kljucanje žune, a za manjak optužuju jastrebe i škanjce.
Složena morfologija Svilaje nudi nekoliko izvanrednih vidikovaca-osmatračnica, od kojih su neke u prošlosti imale i stratešku funkciju: Jukića gradina (850 m), Potravnik (580 m), Orlove stine (1135 m), Barića gradina (630 m), Bojina gradina (1239 m), Sv. Ana (955 m), Svilaja –vrh (1509 m), desetak polu-pećina i otprilike toliko povremenih vrela i lokava. Svilaja je zbrinjavala stočare, prognanike i hajduke, a koji su stigli prvi ili drugi, jednom će odgovoriti povijest.
Željko Zrnčić
Skromna prirodnim skloništima, a bogata građevinskim materijalom Svilaja je već Delmate naučila graditi stambene i obrambene suhozide, na što upućuju česti toponimi „gradina“. Vještina građenja kamenom je nasljeđivana, pa su suhozidi, ograde i prizide odvojile pitomi dočić, oranicu i gaj od pašnjaka i kamenjara. Također sve nastambe za ljude i blago, te škole i crkve po Svilaji su zidanice.
Željko Zrnčić
U kombinirano agrarno stočarsko gospodarstvo osamdesetih godina XX stoljeća se pridružila eksploatacija kvarcnog pijeska, a već početkom XXI se ugasila. Ugasio se i kućni obrt, čije uspomene čuva skromna župnikova zbirka. Malobrojni Zelovljani još uzgajaju krumpir, kukuruz i kupus, još manje se sije ozimica usprkos izuzetnoj kvaliteti. Depopulacijski trend je najuočljiviji u dvjema napuštenim zelovskim školama, a aktualna instalacija vjetro-turbina iznad Zelova ga vrlo vjerojatno neće zaustaviti…
Piše: Velimir Borković