Napisati svojevrsnu biografiju Slavka Kolara (Palešnik pokraj Garešnice 1891. – Zagreb 1963.) bio bi priličan izazov da pisac iza sebe nije ostavio uređenu autobiografiju koja nosi naziv: “Kratak opis znamenitog Hrvata, hrvatskog spisatelja Slavka Kolara spisan i napisan po njemu samome za gospođu Beatu Pevalek (pisan 1943.)“
Kolar za sebe piše da je bio loš đak, a što je bio stariji sve gori, na žalost svoje majke. Nekoliko puta je pao razred i jedva završio Klasičnu zagrebačku gimnaziju da bi kasnije dobio posao u državnoj službi na temelju diplome agronoma. Kao pripravnik odlazi na državno dobro u Božjakovinu, a zatim na specijalizaciju u Francusku 1919. godine kada je došlo do izmjene austrougarske krune u dinare, te je stipendija koju je dobio postala gotovo bezvrijedna pa se ubrzo vraća u domovinu. Na vlastiti zahtjev 1920. dobiva premještaj u Požegu, gdje se dvije godine kasnije i prvi put ženi. Njegova izabranica Štefica Naoti Lojen ubrzo umire od tuberkuloze, dok Kolar završava pod disciplinskom istragom zbog oporbenog političkog djelovanja. Kažnjen je premještajem u Božjakovinu, da bi 1925. bio otpušten iz državne službe, no 1926. je ponovo primljen i postavljen za upravitelja državnog dobra u Gornjem Hruševcu, gdje se 1928. ženi po drugi put Milkom Grospić. 1929. postaje direktor vinogradarsko- voćarske škole u Petrinji. Ponovo dobiva premještaj – u Karlovac, pa se vraća u Petrinju, zatim u Požegu, gdje je boravio tijekom nastavka NDH, da bi opet preselio u Božjakovinu iz koje u konačnici odlazi u partizane. Životopis je to zasigurno jednog boemskog duha koji je upijao socijalne teme, a posebno teme sa sela s kojima se susretao i ispisivao ih u svoje pripovijetke, feljtone i drame. Kao afirmirani književnik s najpoznatijim djelima: Breza, Svoga tela gospodar i Ili jesmo ili nismo, 1947. izabran je za predsjednika Društva književnika Hrvatske. Jedno vrijeme predaje kroatistiku u Zagrebu, a zbog neslaganja s nekim utjecajnim književnicima 1951. biva isključen iz Društva književnika Hrvatske.
Foto: Tanja Otmačić
Njegovo najpoznatije (lektirno) djelo na kojem odrastaju generacije, a čemu je pripomogla i njegova filmska adaptacija zasigurno je Breza. Sam Kolar piše da je inspiraciju za temu dobio dok je službovao u Gornjem Hruščevcu gdje su jedan lugar i njegova životna priča postali i glavni lik i radnja novele. Naime lugar je nekoliko dana nakon sahrane svoje žene tražio dopust kako bi otišao na svadbu na kojoj treba biti barjaktar. Dok je breza kao najljepše drvo u šumi sinonim za pokojnicu Janicu, naslov Svoga tela gospodar odnosi se na mladoženju kojeg su na brak prisilili roditelji zbog dobrog miraza, a njemu samome je nevjesta mrska i odbojna te od prve bračne noći svaki dan spava na svojoj strani kreveta. Nevjesta je također u brak ušla na nagovor roditelja, ali je odlučila gdje je tu je – obavljati svoje dužnosti. Kad njen Iva iz vojske šalje pismo, nju niti ne spominje a pozdravlja i nabraja sve ukućane, pa čak i blago (životinje). Jadnica nabavlja čarobni prah kojeg Iva treba popiti kako bi se počeo obazirati za njom, no Iva shvaća da ga želi „začarati“ te je krene udarati. Radnja se zbiva na sajmu te nitko ne reagira na nasilje, a sirota žena podvikuje: „Lupi me, pa bar da tako znam da sam ti žena“.
Foto: Pexels
Opis patrijarhalnog društva okvir je svih Kolarovih pripovijetki – otac kao glava obitelji, prvi sin kao nasljednik oca, kćeri u ulozi objekta kojeg treba dobro udati po namisli oca, dok su žene te koje izvršavaju sve muževe zapovijedi, a malo tek si oduška mogu dati ako postanu svekrve jer one tada snahama dodjeljuju poslove u kućanstvu i na imanju, te jedino nad njima mogu iskazivati svoju vlast. U djelu Ženidba Imbre Futača prikazana je pobuna snahe kojoj je umro suprug i koja je zajedno sa svojim djetetom u kućanstvu potpuno zapostavljena, a njezin novac potrošen za ženidbu najmlađeg sina. Ona je jedini jaki ženski lik koji se bori protiv tako nepravedno zadanih odnosa te tijekom ženidbe Imbre pali kuću Futača. Opisujući život na selu i njegove boljke, Kolar nas neprestano uvodi u nesvakidašnje okruženje – svadbe i sprovode – tijekom kojih se ogleda čitavo društveno naličje, dvoličnost ili ispraznost.
Foto: Pexels
U svemu tome, Kolar sa humorom i ironijom pristupa likovima koji su nosioci upravo te dvoličnosti i ispraznosti, dok tihe simpatije pripovjedača dobivaju oni koji su najviše potlačeni – to su uglavnom žene, a posebice udovice, bolesne, hrome ili ekonomski iskorištene žene.
