Da je Hrvatsku u 2020. zadesilo puno nedaća nije tajna, kao ni to da su Hrvati najbolji kad je najteže. No, da nas izreka „Unus pro omnibus, omnes pro uno“ (svi za jednog, jedan za sve) iz romana Tri mušketira Alexandrea Dumasa i neslužbeni moto Švicarske Konfederacije najbolje opisuje, možda do sada nismo bili svjesni.
Izvor: Unsplash
Nakon potresa koji su pogodili Glinu, Sisak, Petrinju i okolicu, slike razorenih gradova i sela instantno su se urezale u pamćenje većine nas. Tuga nas je manje više sve obuzela, kada smo shvatili da je naša Domovina opet ranjena. Unatoč tome što smo bili emocionalno pogođeni i u strahu, nije trebalo dugo da se narod okupi i upregne sve svoje snage kako bi se pomoglo potresom pogođenom području.
Rijetki su bili oni koji u Hrvatskoj tog 29.12. nisu bili spremi pomoći. Obični ljudi brzo su se organizirali, te su u kratkom vremenu prikupili ono osnovno kako bi se pomoglo ljudima na licu mjesta.
Među prvima su na potresena područja stigle navijačke skupine, koje su stanovnicima razorenih gradova i sela pomogle u rasčišćivanju istih. Djeca su djeci slala igračke. Prijatelji, poznanici i sunarodnjaci došli su iz raznih krajeva u razrušena mjesta da bi pomogli kako znaju i umiju. Ugostitelji su se udružili kako bi kuhali za žitelje, radnike i volontere. Pjevači su pjesmom dizali moral stanovništva, sportaši su na svoj način pomagali. Čini se da je svatko dao svoj obol kako bi pomogao, od organizacija poput Crvenog križa, Caritasa, vojske i vatrogasaca, pa do običnih građana, posebno onih najmlađih.
Izvor: Pixabay
Ne treba zaboraviti niti pomoć dobrih ljudi iz inozemstva, od Slovenije, Austrije, pa sve do Grčke i Turske.
Iako se u ovim stresnim trenucima teško fokusirati na nešto dobro i pozitivno, ono ipak postoji. Zgrade će se popraviti, kuće ponovo sagraditi i vrijeme će učiniti svoje da nesreća izblijedi, ali zajedništvo koje je Hrvatska pokazala nikada se ne može zaboraviti! Nakon sto nas je pandemija korona virusa poprilično udaljila jedne od drugih, tragedija potresa opet nas je povezala.
To zajedništvo, koje se rijetko viđa, svakog od nas pojedinačno čini ponosnima, ponosnima biti sinovi i kćeri Hrvatske, ma gdje god da živjeli. Jedno je sigurno, milijuni hrvatskih srdaca od Amerike, preko Argentine i Australije, Engleske, Austrije pa sve do Hrvatske ovih dana kucaju za Banovinu, Sisak, Glinu i Petrinju.
Izvor: Pexels
Stoga želim nam svima da to zajedništvo potraje i duboko se u nama usadi, jer ga trenutno upravo banijski gradovi i sela najviše trebaju i trebaju znati da nisu sami nego da smo svi uz njih.
Ostalo nam zajedništvo, a nedaće nam se ne ponovile.