Postoji nekoliko destinacija Lijepe Naše za koje malo koji turist nije čuo: Dubrovnik i njegova povijesna jezgra koja neodoljivo privlači filmaše, Dioklecijanov grad Split, Cres ili pak Krk i njegova Baščanska ploča...
Osim svoje kulturne vrijednosti, ova obalna mjesta imaju i sve adute ključne za procvat ljetnog turizma: obilje sunca, prekrasne plaže i kristalno čisto more. Takav „raj na zemlji“ svakoga će osvojiti. No gdje gosti i domaći mogu uživati u Hrvatskoj izvan sezone, kada dođe jesen? Što preporučiti onima koji su se zaželjeli odmora u prirodi daleko od užurbanog šušura turističkih mjesta? Mi imamo odgovor! Samo tridesetak minuta vožnje od grada pod Marjanom nalazi se Sinj, grad u neposrednoj blizini rijeke Cetine, kojeg okružuju tri veličanstvene planine: Kamešnica, Svilaja i Dinara, a čiji svaki kutak odiše bogatom poviješću.
Foto: Ivan Alebić
Najznačajniji simbol povijesnog junaštva Slika je Čudotvorne Gospe Sinjske koja potječe iz 15. ili 16. stoljeća, pred kojom je puk molio za oslobođenje od osmanskog napada i koja je zaslužna za rođenje alkarske tradicije, a djelo je nepoznatog mletačkog autora. U Sinj su je donijeli ramski franjevci s pukom, koji su u bijegu pred osmanlijskim osvajanjima stigli na ovo područje 1687. godine. Dvjestota obljetnica dolaska cetinskoga puka iz Rame na ove prostore obilježena je izgradnjom zavjetne crkvice na brdu, simbola stoljetnog saveza koji je narod sklopio sa svojom vjernom nebeskom zaštitnicom Majkom Božjom. Danas od podnožja do samoga vrha vodi staza s jedinstvenim Križnim putom, gdje je svaka od postaja rad drugog hrvatskog akademskog kipara i svakako je vrijedno razgleda.
Foto: Wikipedia.org
Grad Sinj već više od tri stoljeća diše i živi u ritmu Sinjske alke, tradicionalne manifestacije koja je u srži njegova jedinstvena identiteta. Ova viteška igra kojom se obilježava hrvatska pobjeda nad brojnijom i moćnijom osmanlijskom vojskom, čudom izvojevana po zagovoru Blažene Djevice Marije, na UNESCO-vom je popisu svjetske nematerijalne kulturne baštine. No nije Sinj samo Alka: osim kulturno-povijesnih znamenitosti koje svakako vrijedi razgledati, ovaj dinamičan gradić okružen prekrasnom prirodom svojim posjetiteljima tijekom čitave godine nudi obilje outdoor aktivnosti, poput tematskih i planinarskih staza, sportskog aerodroma, hipodroma, gradskog bazena i tenis terena.
Foto: Željko Zrnčić
Značajni simboli Sinja
Iako su je mnogo puta razorili, što potres što osmanski napadi, župna crkva građena između 1699. i 1712. do danas je uspjela zadržati svoj izvorni izgled te već stoljećima dominira glavnim gradskim trgom. Samostan osim toga ima i jednu od najstarijih i najvrjednijih arheoloških zbirki četvrtu po osnutku i važnosti na području Republike Hrvatske. Ta je zbirka, zahvaljujući zalaganju velikog humanista fra Ante Konstantina Matasa, ustanovljena još 1860. godine kada su na području Čitluka (antičkog Aequma) pronađeni ostatci iz vremena antike – glava, ruka i dio toljage Heraklova kipa i donji dio statue po svemu sudeći imperatora Klaudija. Na istom lokalitetu otkriveni su još neki veoma vrijedni predmeti poput kipa božice Dijane, nadgrobnih ploča, sarkofaga, reljefa s prikazom Meduze te raznih keramičkih ulomaka.
Foto: Željko Zrnčić
Osim arheološke zbirke, samostan raspolaže bogatim zbirkama: paleontološkom, etnografskom te numizmatičkom zbirkom. Nije li uzbudljivo pomisliti da su zlatnici iz zbirke novčića iskovani još u helenističko ili rimsko doba? S obzirom na njihovu neizmjernu vrijednost, sinjska crkva i samostan imaju status zaštićenog kulturnog dobra sakralne graditeljske baštine, a spomenik što ga je izradio naš akademski kipar Kuzma Kovačić i koji je postavljen na istoku grada čuva sjećanje na utemeljitelja ovog svetišta fra Pavla Vučkovića.
Foto: Monika Vrgoč
Nasuprot crkve nalaze se ruševine venecijanske utvrde Kamičak, jednog od najslikovitijih i najupečatljivijih simbola Sinja. Utvrda je podignuta početkom 18. stoljeća, točnije 1712. g. Masivno zvono na vrhu njezine kule ukrašeno je prekrasnim reljefima, od kojih jedan prikazuje Gospu Karmelsku s Djetetom u naručju, drugi svetog Kristofora, treći Raspelo, a četvrti svetog Jurja kako ubija zmaja. Baš poput tvrđave Grad, i Kamičak je zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske.
Foto: TZ Sinj
U sinjskim muzejima
Zaljubljenici u povijest koje će posjet ovim znamenitostima potaknuti da doznaju nešto više o Sinju svoju znatiželju mogu zadovoljiti u nedavno obnovljenu Muzeju Cetinske krajine koji će im pružiti zanimljiv uvid u bogatu kulturnu baštinu ovog dijela Lijepe Naše. Njegov postav pokriva dugo razdoblje od prapovijesti do suvremenog doba. Zbirka antičkih predmeta iznimno je bogata pa će posjetitelji moći vidjeti žrtvenike posvećene rimskim bogovima, kipove raznih božanstava, kićene amfore, ali i predmete za svakodnevnu uporabu, poput jednostavnih keramičkih posuda.
Foto: Nikola Belančić
U muzeju su izloženi i noviji predmeti, kao što je zbirka oružja koja svjedoči o vojnoj prošlosti ovoga kraja te mala kolekcija suvremene umjetnosti. Posebno vrijednim, međutim, smatramo činjenicu da ovaj moderan, interaktivni muzej nudi i realističan prikaz triju zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske: nijemog kola, jedinstvenih lokalnih pokladnih običaja te tradicije lončarstva koja se održala u obližnjem selu Potravlju.
Foto: TZ Sinj
Nakon ovoga svakako valja doznati nešto više i o vojnoj tradiciji na koju je grad veoma ponosan pa posjetitelji ne smiju zaobići Muzej Sinjske Alke smješten u bivšoj konjičkoj vojarni. Zbog osobito inventivna i živopisna načina na koji je uspio prikazati bogatu vojnu povijest i baštinu ovog kraja, muzej je ovjenčan nagradom Europa Nostra, najprestižnijim priznanjem Europske Unije na području kulturne baštine. Ovaj interaktivni muzej posjetitelje će pobliže upoznati s dugom poviješću Alke i mnoštvom popratnih običaja koji su njezin neizostavan dio, a tiču se toga kako žene pomažu muškarcima da se za tu prigodu odjenu, kako se kite konji ili kako se topovima (mačkulama) označavaju bodovni rezultati.
Foto: Ilija Veselica
Muzej također čuva i vrijednu zbirku oružja, a mnogima bi se nedvojbeno svidio početni dokumentarac o povijesti viteškog natjecanja. Ipak, najdojmljiviji element cijelog postava zasigurno je alkarska povorka: naime, dio naoružanih alkara koji ponosno jašu u svojim najsvečanijim odorama prikazan je drvenim figurama u naravnoj veličini, rad akademskog kipara Hrvoja Dumančića. S obzirom na svoju stoljetnu alkarsku tradiciju, uzgoj i dresura konja oduvijek su bili dio identiteta i zaštitni znak Sinja i čitave Cetinske krajine. U skladu sa željom da njeguje taj običaj grad se još od 1979. može pohvaliti drugim najvećim hipodromom u zemlji zbog kojega je postao tradicionalno mjesto održavanja mnogih turnira. Osim klasičnih satova za jahače svih razina, sinjski klubovi nude i terapijsko jahanje koje uvelike pridonosi dobrobiti osoba s tjelesnim oštećenjem ili djeci s poteškoćama u razvoju.
Foto: TZ Sinj
Spomenici koji odaju počast sinjskoj tradiciji
Nekoliko spomenika u Sinju također odaje počast toj prekrasnoj tradiciji te preporučujemo svakom posjetitelju da ih razgleda prilikom ugodne šetnje ulicama ovog malog pitoresknog grada. Ovdje u prvome redu svakako valja spomenuti stiliziranu skulpturu alkara, rad akademskog kipara Stipe Sikirice. Još 1965. postavljena je na 'Biljegu', to jest mjestu na trkalištu s kojeg alkari kreću u galop, te je s vremenom postala jedan od najprepoznatljivijih simbola Sinja. Još jedan značajan rad istog autora 'Na izvoru', nalazi se u samome središtu grada: unutar okrugle fontane koja simbolizira alkarski prsten smjestila se skulptura posebno draga Sinjanima – kip djevojke koja pije izvorsku vodu, a koju su od milja prozvali Luca. Bila je to prva Sikiričina javna skulptura.
Foto: TZ Sinj
Nadalje, monumentalna fontana 'Tri generacije' i skulpture koje krase gradski park djelo su lokalnog umjetnika Ive Filipovića Grčića te vrlo simbolično prikazuju trojicu Sinjana u tradicionalnim nošnjama, mladog, sredovječnog i starog (djed, otac i sin), kako zajedno podižu alkarski prsten. I konačno bismo, na kraju ovog pregleda sinjskih spomenika, posjetiteljima željeli skrenuti pozornost na još jedan zanimljiv spomenik, premda je priča o njemu gotovo nepoznata u Hrvatskoj i nema nikakve veze s Alkom. To je kamena stela iz 2. stoljeća, pronađena u triljskom naselju Gardun i ugrađena u stambenu zgradu u središtu Sinja, koja bi mogla posebno zanimati ljubitelje „baluna“. Naime taj nadgrobni spomenik prikazuje rimskog dječaka Gaja Laberija kako drži loptu donekle sličnu onoj nogometnoj, što Sinjani rado ističu kao čvrsti dokaz da se nogomet u Europi rodio upravo na području Cetinske krajine.
Foto: Monika Vrgoč
Ova simpatična hipoteza zgodno govori u prilog tome da je Sinj sportski grad koji će znati zadovoljiti očekivanja pobornika aktivnog odmora, a razgledavanje prirodnih ljepota i kulturnih znamenitosti zasigurno je ugodnije za jesenskih dana kad su ljetne vrućine popustile, a pejzaži poprimili topao narančasto-bakreni kolorit uz friška jutra i večeri. Posjetitelji se pritom mogu odlučiti na hodanje ili na vožnju bicikla budući da su po središtu grada i duž Cetine obilježene brojne biciklističke staze. Najljepša među njima zasigurno je ona koja prolazeći pitomim brežuljcima i ravnicama, slikovitim selima i pokraj bogatih vinograda dovodi do samog izvora rijeke Cetine. Ondje ova moćna ljepotica nevjerojatnom silinom izvire iz podzemlja i tvori čak 130 metara duboko Veliko vrilo.
Foto: TZ Sinj
Ako niste raspoloženi za malo tjelovježbe, a ipak biste voljeli otići na izlet u prirodu, možete i automobilom doći na samo desetak minuta hoda od vrela Rumin, odnosno do Velikog Rumina, drugog najvećeg pritoka Cetine. Zbog iznimna bogatstva njegove faune i flore, čitavo je područje još 2000. godine zaštićeno u kategoriji značajnog krajobraza, a danas je dio Parka prirode Dinara. Stara mlinica na koju ćete ondje naići čitavom pejzažu daje dodatnu notu autentična šarma. Ovaj mali kutak raja sakriven usred divlje prirode i okružen visokim strmim liticama pružit će vam osjećaj da ste sami na svijetu.
Foto: TZ Sinj
Unatoč tomu da je ribolov na spomenutim lokacijama zabranjen, onima koji su željni boravka uz vodu valja napomenuti da Cetina ima čak osam divljih pritoka i dva velika jezera te da joj je voda toliko čista i kristalno bistra da u njezinim hladnim dubinama žive mnoge vrste riba što je na nekim mjestima čini pravim rajem za svakog ribiča, tim više ako znamo da je osim lipljena i potočne pastrve u njoj prisutna i vrlo cijenjena endemska vrsta zebraste pastrve. Boravak u nepreglednom zelenilu, u savršenu miru i tišini koju prekida samo nježan klopot vode... ako to nije definicija pravog odmora, ne znamo što jest!
Foto: Milan Šabić
Uživanje u ljepoti netaknute prirode i smaragdno-tirkizne rijeke okružene pitoresknim prizorima moguća je i u opciji kanu safarija koji će se svidjeti svim generacijama, no ako vas više privlači nešto dinamičnija aktivnost, predlažemo rafting po nemirnim vodama ove dalmatinske krške ljepotice. Pripremite se na mnogo uzbuđenja i dobre volje i obilje prekrasnih pejzaža čiji će dojam ublažiti bolne mišiće na kraju dana.
Foto: Monika Vrgoč
Sinj – odlično mjesto za planinarske pustolovine
Ima međutim i onih kojima se s idealnim odmorom rimuje odlazak na planinske visine, a Sinj i okolica nude im nekoliko mogućnosti kako da ostvare taj svoj san. Spomenimo za početak planinu koja dominira krajobrazom ovog dijela Dalmatinske zagore. Visoka 1509 metara, Svilaja se proteže u duljini od četrdesetak kilometara između Petrovog (Drniškog) i Sinjskog polja. Relativno pristupačna za uspon, sjeverna strana planine uglavnom je prekrivena bujnom šumom dok zapadnu stranu krase pitomi pašnjaci i šarene cvjetne livade. Poznavatelji biljaka imat će tijekom šetnje mnoge prigode da ugledaju neke od zanimljivih endemskih, ugroženih i zaštićenih vrsta, poput okruglaste pjeskarice ili dalmatinskog zumbulčića.
Foto: Željko Zrnčić
Ako pak za svoj foto-album žele zabilježiti prekrasan pogled na Sinj, Sinjsko polje i okolne planine ili pak na dolinu Dicma i otoke koji se naziru u daljini, morat će se uspeti na Visoku (892m/n) koja se uzdiže iznad jugoistočnog obronka Svilaje i na čijem je vrhu postavljen betonski križ visok više od deset metara. Konačno, oni najhrabriji mogu se okušati u usponu na Kamešnicu koja je svojom divljinom, dobro označenim stazama i prekrasnim panoramama dalmatinskog zaleđa i bosanskohercegovačkih planina koje se pružaju s njenih obronaka, osvojila srca mnogobrojnih planinara. S obzirom na to da dolazi sve hladnije vrijeme, važno je paziti na adekvatnu opremu, odjeću, obuću, kao i sigurnost vas i drugih koji se s vama upuštaju u planinske avanture.
Foto: TZ Sinj
Ljubitelji visina koji smatraju da je samo nebo granica tu će svoju teoriju u Sinju moći provesti u praksu jer grad, iako malen, već desetljećima ponosno prednjači u pomalo neočekivanom području, u zrakoplovstvu. Zrakoplovna baza Sinj izgrađena je još davne 1931. godine, a osim što je dugo vremena služila stanovnicima Splita i okolice, u nju su zbog njezine sveobuhvatne infrastrukture ubrzo počele slijetati brojne jedrilice i mali zrakoplovi, što je i dan-danas slučaj. Osim odjela za jedriličarstvo, zračna luka nudi i atraktivnu školu padobranstva. Skakači iz svih dijelova svijeta rado se okušavaju u izazovu slijetanja na padobransku metu koja ima oblik... a čega drugog nego prstena alke.
Foto: TZ Sinj
Adrenalinske igre i dobra hrana
Naposljetku, postoje i oni koji se najbolje odmaraju okruženi dobrim društvom. Njima se nudi mogućnost da provedu veselo i dinamično popodne u igranju svima omiljenog paintballa. Ako ih je pak oduvijek zanimalo kako je biti policajac ili vojnik u žaru akcije, mogu testirati svoje sposobnosti gađanja u timskoj igri airsoftu, u kojoj se simuliraju okršaji vojno-policijskog karaktera, a pri čemu se koriste replike vojnog oružja i druge vojne opreme poput kamuflaže i operativnog radija.
Foto: Ivana Pavičić
Pravi turistički obilazak, a još više boravak na svježem zraku i tjelesni napor pošteno će iscrpiti svakog posjetitelja i otvoriti mu apetit. Stoga vam za kraj želimo savjetovati da potražite okrjepu u nekoj od sinjskih konoba i kušate neki od lokalnih specijaliteta: preporučujemo čuvene sinjske arambaše, koji su zbog svog specifičnog načina pripreme dobili status zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske, a koji se sastoje od listova kisela kupusa punjenih mljevenim mesom oplemenjenim osebujnim začinima poput limunove korice, cimeta, klinčića i muškatnog oraščića. Gastronomski avanturisti mogu pak kušati žabe ili pastrve iz Cetine, a ukusni rafioli punjeni aromatičnim bademima ili osvježavajuća kotonjada (slatko od dunja) svakome će zasladiti kraj obroka, ali i život, stavivši slatku notu na obilazak Sinja u bojama jeseni.