Omiljeno je izletište stanovnicima središnje Hrvatske, ali i izvan nje
Proljeće je godišnje doba koje me najviše vuče u prirodu i statistički gledano sigurno najviše vremena provedem na nekom od izletišta. Vjerojatno se radi o silnoj potrebi za izlaskom na zrak, nakon hladnih mjeseci provedenih većinom u zatvorenom prostoru, te kraćih izleta kada nam to vremenski uvjeti dopuštaju. Zato je sada jedan od posebno primamljivih načina za provesti vikend, šetnja planinskim stazama i osvajanje ponekog vrha. Čim se šumske staze malo prosuše od nakupljene vlage, nakon topljenja snijega i proljetnih kiša, vrijeme je za polazak.
Nina Božić
Najviši vrh Samoborske gore – Japetić, visok je 879 metara te je pristupačan za pješačenje svim dobnim skupinama. Do vrha će vas dovesti više označenih staza, različitih dužina i strmosti, a samim time i vremena potrebnog za dolazak do vrha. Možete krenuti sa strane Samobora ili Jastrebarskog. Mi smo ovaj put odabrali polazak iz Jastrebarskog, točnije iz sela Vranov Dol, gdje smo podno šume parkirali naš automobil.
Nina Božić
Krećemo označenom šumskom stazom, između većinskih stabala bukve te hrasta i graba. Šuma još miruje, drveće samo što nije propupalo te u svojoj mirnoći i nedostatku boje djeluje nekako smirujuće, gotovo kao čarobna šuma. Dodatan kontrast cijelom ambijentu daju sitni cvijetići koji se naziru između lišća. Upijam pogledom tu prirodnu idilu, pokoje slomljeno stablo i predjele mahovine koji miješaju boju smeđeg lišća razasutog šumom. Dok se mi penjemo uzbrdo, putem srećemo pokoju skupinu ranoranilaca koji se već vraćaju sa svoje vikend rekreacije. Pristojno se pozdravljamo i svatko dalje prati svoj smjer.
Nina Božić
Malo, pomalo, prošlo je nekih 45 minuta i kroz krošnje se nazire planinarski dom na Japetiću. Prilazimo sa prednje strane, uspinjući s strmom livadom. Ovo je definitivno najzahtjevniji dio odabrane staze, stigli smo a nikako se uspeti ;) Ali zato nas je sunce nagradilo obasjavši prostranu padinu, te je planinarski dom izgledao još privlačnije čekajući nas na vrhu. Stižemo napokon, pridružujući se ostalim posjetiteljima koji već odmaraju na klupicama i na livadi podno doma Žitnica. Okrećemo se prema smjeru odakle smo došli… ljudi koji prilaze izgledaju zaista sićušno odavde. A iznad šume i stabala, pogled je zaista impresivan te seže daleko uokolo Jastrebarskog, koje se nalazi ispred u dolini. Nakon divljenja i malo odmora, krećemo putem desno, preko livade i šume, kako bi dodatno uživali u pogledu. Šetnja traje 10-tak minuta i stižemo do vidikovca Piramide. Radi se o 12 metara visokoj željeznoj konstrukciji koja je svojevremeno preseljena sa Sljemena.
Nina Božić
Sunčan i vedar dan, omogućuje nam pogled koji sa ove točke puca prema Zagrebu. Ne zadržavano se dugo, kako bi se pažljivo mimoišli sa ostalim posjetiteljima i krećemo natrag prema Planinarskom domu. Vrijeme je da se nagradimo odličnom domaćom hranom, koju tete u domu brižno spremaju. Grah s kobasicom, repa, zelje, bečki, pečena patka…, za svakog ponešto. I točka na „I“, nikako nemojte propustiti makovnjaču/orehnjaču. Za mene je ukusna, bogata makovnjača obavezan dio ovog izleta. Još malo odmora uz kavicu na toplom suncu i lagani povratak u nizinu.
Povratak je još brži od uspona, stoga jednostavno odaberite dan u vikendu i krenite uz brdo.