Rastoke su mnogi od vas već vjerojatno uočili, putujući ljeti na vaš godišnji odmor, starom cestom prema Dalmaciji…
Sigurno su se mnogi odlučili i zaustaviti usput, te uživati u pogledu na nevjerojatnu ljepotu prirode uklopljenu u život lokalnog stanovništva. Svi vi koji ljetujete na sjevernom Jadranu ili nikako još niste uhvatili vremena skrenuti s puta, vikend je idealno vrijeme za posjet ovom divnom mjestu.


Rastoke se nalaze odmah pokraj Slunja, na mjestu gdje se rijeka Slunjčica ulijeva u Koranu. Mjesto je dobilo naziv po tome što se modrozelena Slunjčica rastače u mnoge rukavce, te pritom stvara brojne slapove sa kaskadama, vodopade i jezera. Modrozelena se boja miješa sa bijelom podno impresivnih slapova, rijeka se rastače doslovno ispod kuća ili stvara jezera oko kuća. Pokušat ću vam dočarati ovo čudo prirode, no slike same govore tisuću riječi. Okrenete li se ovdje oko svoje osi, pogled na sve strane je zaista neprocjenjiv.
Već samim ulaskom u mjesto, prelazite most i uživate u huku rijeke ispod njega, te slapova koji joj se pridružuju. Odmah sa desne strane, vidjeti ćete šetnicu uz tople drvene kuće te jezero nasuprot njih. Između kuća možete ugledati vodene rukavce kako doslovno poniru ispod temelja. Produžite li glavnom ulicom kroz mjesto pogled vam pada na lokalna dvorišta, manje ili više okružena vodom. Svako priča neku svoju priču, pa možete pronaći suvenire, domaće brašno iz mlinica, razne ugostiteljske objekte te prenoćište.


Napravite li polukrug i prijeđete cestom preko slijedećeg mosta, spustiti ćete se u selo s druge strane gdje vas čeka nastavak čarolije. Svakako prošećite imanjem Pod rastočkim krovom, cijena obiteljske ulaznice iznosi 120 kuna, a nakon ulaska vas svaki slijedeći korak ostavlja bez daha… Kanali, brzaci, ribnjaci, vrtovi i zelene oaze povezane mostićima, vilinski vrt… oaza mira i neizmjerne sreće. Možete vidjeti i Koš koji dočarava nekadašnji način pranja rublja. Ovdje čovjek jednostavno ne zna u kojem smjeru krenuti i što prije pogledati. Ako želite spustite se i do spilje te se dodatno približite rijeci i zeleno obloženim stijenama. Prilaz je malo strm i uzak ali je čak i za mene (pomalo bojažljivu) bio prihvatljiv te ga zaista vrijedi pogledati.


Nakon što ste upili dio ove ljepote, svakako kušajte i domaću hranu u nekoj od konoba. Mi smo ovaj put odabrali Petro, gdje smo se odlučili za ovdašnji specijalitet – pastrvu, koju vade iz vlastitog jezera. Miris je divan, okus svjež i neusporediv s ribom koju možemo kupiti u trgovini. Naravno, nikako bez deserta! Odabrala sam Mlinarsku tortu sa palentom i za svaku je preporuku, jer ipak se ovdje radi o mlinarskom naselju poznatom po brojnim mlinicama, koje pokreće energija slapova.


Rastoke već na prvi pogled čovjeku pune baterije, te najiskrenije preporučam svima koji ih još nisu doživjeli da ovdje provedu vikend, jer ovo je definitivno jedno od mjesta koje nas podsjeća kako smo sretni što živimo u ovako prelijepoj zemlji.
