Grad okupan suncem sa svim svojim znamenitostima, od kojih svaka priča neku svoju priču, oduševljava u svako doba godine
Stoga dok su nam ceste kroz gorske krajeve još uvijek prohodne, predlažem da krenete prema Dalmaciji ili ako živite negdje bliže bacite đir do cvita Mediterana. Prije otprilike dva tjedna, došla sam ovdje poslom i provela tri divna sunčana dana, kakvi se samo mogu poželjeti, idealni za laganu šetnju gradom. Iz vlastitog iskustva rekla bih da je ovdje sve nekako laganije, mirnije i sporije. Kroz svoj posao sam u stalnom kontaktu sa brojnim dragim ljudima koji žive i rade u Splitu. Svi su redom iznimno susretljivi, kooperativni i rade „punom parom“. S druge strane osjećam da ipak žive nekako smirenije i dišu „punim plućima“.
Koračajući ulicama i trgovima grada, osjećate tu mirnoću i spokoj s jedne strane te ushićenje prilikom promišljanja o povijesti koja se ovdje dešavala, s druge strane. Sve to ćete doživjeti šećući starom gradskom jezgrom kojom dominira Dioklecijanova palača. Istu je prije 1700 godina dao izgraditi rimski car Dioklecijan, a danas je jedan od najbolje sačuvanih spomenika rimskog graditeljstva u cijelom svijetu. Tako se Palača i cijela povijesna jezgra nalaze na popisu svjetske baštine UNESCO-a. Radi se o pravokutnoj građevini sa četiri velike kule, koja je podijeljena na četiri dijela dvjema glavnim ulicama. Peristil je središnji trg Palače i pravo je kulturno-povijesno bogatstvo. Ovo je savršena lokacija za guštanje u vašoj „kavi za van“.
Osim Peristila, lijepo je prošetati i gradskim trgom – Pjaca, gdje u „normalnim“ vremenima možete sjesti u neki od kafića i restorana. Uživati u ispijanju pića i šetnji trgovinama možete i na Voćnom trgu te je svaki za sebe poseban. Boje pročelja su divne okupane suncem, ispod plavog neba sa tek pokojim oblačkom.
Dok mi ugodne zrake zimskog sunca griju lice, divim se pogledu na splitsku Rivu u svom njenom sjaju. Sa jedne strane impresivne povijesne zgrade a sa druge beskrajno plavetnilo. Dok prelijep i poseban dojam ostavljaju visoka stabla palmi. I tako idući u smjeru zapada, odjednom ugledam Prokurative, ponosne i skladne, izgrađene u 19. stoljeću po uzoru na venecijanske, ali ih za razliku od njih grije hrvatsko sunce!
Dva do tri dana nikako nisu dovoljna za obilazak svih gradskih punktova i znamenitosti, pa je teško odabrati u kojem smjeru krenuti. Iako nije ljeto ni vrijeme kupanja, željela sam posjetiti i poznatu plažu Bačvice, te uživati u šetnji uz miris mora, a i provjeriti sa znatiželjom ima li hrabrih koji i ovo doba godine igraju picigin.
Obzirom da je ljepota prirode i svjež zrak ono što nam uvijek napuni baterije za nadolazeći radni tjedan, uspinjanje Marjanom je bilo obavezno po završetku radnog dijela dana. Brdo se nadovezuje na sam grad te prema njemu krećemo direktno sa Rive. Najviši vrh je visok 178 metara, pa hitamo naprijed veseleći se pogledu koji nas gore čeka. Za rekreaciju ovom park šumom, uz prirodne staze, na raspolaganju imate i trim-staze. Osim prekrasne prirode i boravka na samom Marjanu, impresivan pogled sa Marjana ono je što zaista oduševljava. Grad, beskrajno plavetnilo i okolni otoci koji se naziru. Zimsko je doba pa se brzo smrači, ali noćna panorama je jednako impresivna. Gledam u raznobojna svjetla grada i već pomalo maštam o nekom novom putovanju…
Do tada još uživam u ljepoti i raskoši Splita, kako bi razdraganost i osmijesi Splićana što duže ostavili osmijeh i na mom licu.