Marija Terezija vladala je apsolutistički. Premda je rodila šesnaestero djece, sama je vodila politiku zemlje radeći pri tom neumorno. Prihvaćala je ideje prosvjetiteljstva i u njihovom je duhu donosila zakone u korist naroda...
Načelo primogeniture, koje je ustaljeno još u srednjovjekovnoj Europi, nalaže da se vlast vladara prenosi na njegova najstarijeg sina. Iako su postojale iznimke, primjerice još za vrijeme franačke države, praksa podjele zemlje većem broju nasljednika pokazala se tragičnom za budućnost države. Osim što bi se država tako rascjepkala, braća bi počesto međusobno zaratila za dodatni komadić zemlje.
Foto: Wikimedia.org
Karlo VI. Habsburg nije osigurao muškog nasljednika Monarhiji, što je također mogao biti uzrok budućeg građanskog rata između plemićkih obitelji za kraljevski tron. Da bi tome doskočio, usudio se je predložiti praksu do tada neviđenu u habsburškom svijetu. Moćni monarh, koji je iz svog sjedišta u Beču vladao Austrijom, Ugarskom, Hrvatskom, Češkom i dijelovima drugih država, nosio je titulu cara Svetog Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti. Hrvatski sabor izlazi 1712. godine ususret Karlu VI. prihvaćajući zakon kojim ženska loza Habsburgovca može preuzeti prijestolje. Na temelju odluka Hrvatskog sabora 1713. godine ostatak Monarhije prihvaća isti zakon. Po njemu Marija Terezija 1740. godine preuzima tron.
Foto: Pexels
Zemljom će vladati do 1780. godine kao habsburška vladarica, no njezin suprug Franjo Stjepan Lotarinški nosit će titulu cara Svetog Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti. Od njihova vremena pa sve do raspada Monarhije u ratnoj vrevi 1918. godine zemljom će vladati potomci te dinastije Habsburg Lotarinške. Iako je imala podršku unutar zemlje, vladari susjednih europskih država nisu stvari tako vidjeli. Tadašnji vladar Pruske Fridrik II., primjerice, smatrao je da je prijestolje na kojemu vlada žena zapravo prazno prijestolje te da ga se kao takvog može slobodno zatražiti, odnosno zauzeti. Tako je započeo rat za austrijsku baštinu u kojem je Marija Terezija pobijedila uz, valja spomenuti, doprinos hrvatskih vojnika. Ipak, u ratu je izgubila bogatu pokrajinu Šlesku.
Foto: Wikimedia.org
Marija Terezija vladala je apsolutistički. Premda je rodila šesnaestero djece, sama je vodila politiku zemlje radeći pri tom neumorno. Prihvaćala je ideje prosvjetiteljstva i u njihovom je duhu donosila zakone u korist naroda, to jest trećega, najbrojnijeg staleža, pri čemu višim staležima, plemstvu i svećenstvu, nije omogućivala da upravljaju tim odlukama. Za vrijeme njezine vlasti Hrvatski sabor nije bio nijednom sazvan. Ona je sama oformila Kraljevsko vijeće 1767. godine u Varaždinu, koje je trebalo samo podržati i izvršavati njezine odluke. Varaždin stoga postaje središnjicom Banske Hrvatske, a Zagreb se zaobilazi upravo zbog Banskih dvora i mjesta gdje Hrvatski sabor zasjeda.
Foto: Wikimedia.org
Pa ipak, postojali su mnogi razlozi zbog kojih ju je narod podržavao. Ona je prva donijela Urbar – zakone kojima se regulira odnos prema kmetovima, te je njime u odnosima između kmetova i feudalaca stala na stranu kmetova, kao njihova zaštitnica. Također je ukinula mučenja i ondašnji „lov na vještice“. Štoviše, i sama je nazočila suđenju posljednjoj vještici Magdi Logomer iz Križevaca i oslobodila ju je. Vješticama su tada proglašavane žene koje su bile upućene u travarstvo i narodnu medicinu; smatralo se, naime, da posjeduju neke nadnaravne moći liječenja.
Prosvjeta Mariji Tereziji duguje zahvalnost zbog uvođenja opće školske obveze. Ta ideja, međutim, nije mogla odmah zaživjeti zbog nedostatka financija, obrazovnog kadra ili volje roditelja da se odluče slati djecu u školu, posebice na selima gdje su djeca od rana radila s obiteljima na poljima. Stoga se isprva obrazovanje ustalilo samo u gradovima i to samo za mušku djecu. Kako su ratovi s Osmanlijama u caričino vrijeme već postali stvar daleke prošlosti, od nje se očekivalo da razvojači Vojnu krajinu i pripoji je Banskoj Hrvatskoj. No makar se činilo kako po svaku cijenu izbjegava ratovanja, Marija Terezija nastojala je održati Vojnu krajinu kao stanovitu ratnu provinciju u Hrvatskoj iz koje će se, zatreba li, moći mobilizirati spremna vojska. Spomenimo da se po njoj zove elitna vojna škola u Beču koju je pohađao i Napoleon – Therezianum.
Foto: Wikimedia.org
Marija Terezija na mnogo je načina nastojala sačuvati krunu i uspostaviti dobre diplomatske odnose sa susjednim državama. Tako je svoje kćeri poudavala po europskim dvorovima. Nije to u tadašnje vrijeme bilo ništa neobično, jer se brak smatrao političkim savezom između obitelji. Najpoznatiji takav brak bio je onaj sklopljen između Marije Antoanete i Luja XVI., koji je trebao utjecati na dugogodišnju netrpeljivost između Habsburgovaca i francuskog dvora. Zbog dugog vladanja i specifične prirode svoga vladanja razdoblje njezine vlasti naziva se terezijanizam.