Biograd na Moru – Istražite sakralnu baštinu u Srcu Dalmacije

Uputite li se u Biograd na Moru otkrit ćete zanimljive kutke toga grada koji svojim posjetiteljima pričaju o njegovoj bogatoj povijesti…

Šetajući se gradom i razgledavajući ga lako ćete se mislima otisnuti u njegovu prošlost i zaploviti među nemirne valove srednjeg vijeka, u doba kad je Biograd bio jednim od važnih sjedišta Hrvatskog Kraljevstva. Njegov je značaj kulminirao za vrijeme vladavine kralja Petra Krešimira IV, tijekom koje je Biograd doživio svoju političku i kulturnu afirmaciju postavši hrvatskom prijestolnicom i biskupskim gradom. Taj je ugled grada pratio i intenzivan rast. Biograd je tada dobio mnoga crkvena i popratna zdanja te se za 11. stoljeće s pravom može reći da je, u ondašnjim razmjerima, bilo stoljeće njegova arhitektonskog procvata. U Biogradu su tada, među ostalim, osnovani samostani i podizane crkve. Ta su zdanja danas zaštićena kao kulturna dobra.


Foto: Rekonstrukcija biogradske katedrale - Miran Palčok

Kralj Petar Krešimir IV. dao je osnovati i izgraditi dva samostansko-crkvena kompleksa. Jedan je ženski benediktinski samostan i u njegovu sklopu crkva posvećena sv. Tomi. Ostatci te crkve danas se ne vide jer su na tom mjestu sagrađene privatne kuće. Zna se, međutim, da je crkva bila trobrodna s trima istaknutim polukružnim apsidama na istočnoj strani. Prema pisanju portala eZadar, tijekom radova na rekonstrukciji i dogradnji vodovodne i kanalizacijske mreže u ulici Kralja Zvonimira pronađeni su grobovi i ostatci zidova samostana sv. Tome. Istraživanja se nastavljaju, a arheološki će tragovi biti zaštićeni.


Foto: Ostaci crkve sv. Ivana Evanđeliste

U središtu grada nalaze se ostatci bazilike sv. Ivana Evanđelista. Ta je bazilika bila posvećena 1076. godine, a pripadala je muškom benediktinskom samostanu, drugome koji je osnovao kralj Petar Krešimir IV. Nalazila se istočno od današnje župne crkve sv. Stošije i o njoj se i danas govori kao o „biogradskoj katedrali“. Od zdanja su se sačuvali zidovi visine do jednog metra. Prema veličini i tlocrtu tih zidova zaključuje se da je i ta crkva bila trobrodna bazilika, s predvorjem na zapadnoj, a s trima polukružnim istaknutim apsidama na istočnoj strani. Iz tih je ostataka razvidno i to da su s vanjske strane zidovi bili raščlanjeni lezenama, a da im je unutrašnjost bila ukrašena freskama. Muški je samostan djelovao samo jedno stoljeće jer su ga Mlečani prilikom osvajanja Biograda srušili gotovo do temelja. Benediktinci su, srećom, uspjeli pobjeći i pod vodstvom svojeg opata nastanili su se u Šibeniku. Nakon četiri godine trajno su se preselili na otok Pašman gdje se i danas na brdu Ćokovac nalazi samostan sv. Kuzme i Damjana.


Foto: Crkva sv. Stošije

Zaštitnica grada Biograda, kao i Zadarske nadbiskupije, jest sveta Stošija, odnosno srijemska mučenica Anastazija. Ova svetica u Biogradu se časti još od 12. stoljeća kada su njene relikvije donijeli Zadrani sklonivši se na neko vrijeme pred napadom Mlečana. Njoj u čast podignuta je sredinom 18. stoljeća župna crkva na predjelu Glavica. Sagrađena je u baroknom stilu, a na vrhu zabata postavljen je kameni barokni kip svetice koji izgleda kao da promatra i čuva grad. Župnik u župi sv. Stošije don Dario Tičić kazao nam je da je ovo treća crkva građena na istom mjestu. Pod u crkvi isti je onaj koji je bio i u prijašnjoj, manjoj crkvi. Ovdje je nekoliko oltara, od kojih je najvrjedniji gotički drveni oltar koji se nalazi na lijevoj strani crkve. Izrađen je u 18. stoljeću, pozlaćen je i urešen slikama s prikazima Bogorodice s Djetetom, sv. Mihovila, sv. Anastazije i sv. Krševana na konju. Među njima su i likovi sv. Petra i sv. Pavla, kao i drveni anđeli i Uskrsli Krist na vrhu.

Don Tičić nam je kao kuriozitet naveo činjenicu da je taj oltar izrađivan neobično dugo, skoro 20 godina. U biogradskoj župnoj crkvi svete Stošije do 1829. godine pokapali su se ugledni stanovnici toga kraja, dok se ostatak građanstva pokapao u grobovima okolo crkve. Te su običaje pokapanja Biograđani morali promijeniti kad je austrijska vlast zbog zdravstvenih razloga odlučila te običaje ukinuti i zabraniti. Tada su se počela graditi groblja...


Foto: Crkva sv. Stošije - Wikimedia.org

Poznato je da je sv. Ante zaštitnik braka, trudnica, žena, djece, ali i putnika. Stoga nije na odmet posjetiti i crkvicu sv. Ante u ulici dr. Franje Tuđmana. Ova crkva pripada bratovštini sv. Ante, a sagrađena je sredinom 19. stoljeća. Zanimljivo je da se na početku nalazila na morskoj obali, na dnu duboko uvučene uvale, tzv. Jaza. Nasipanjem tog Jaza početkom 20. stoljeća i izgradnjom stambenih zgrada crkva se našla na nižoj razini od okolnog terena. Iako skromnih dimenzija, crkva nekako privlači svojom posebnošću. Pokrivena je drvenim krovištem, a polukružna apsida presvođena je polukupolom i pokrivena kamenim pločama.


Foto: Crkva sv. Roka

U gradskom parku nailazimo na još jedan sakralni objekt, na crkvu posvećenu svetom Roku, zaštitniku od kuge. Postoji podatak o tome kada je crkva prvi put spomenuta, bilo je to u oporuci iz 1653. godine. Tamo piše kako Franica, žena Ivana Senjanina, ostavlja urod maslina „Crikvi svetog Roka ka je prid selom našim“. Crkva je sagrađena krajem 16. ili početkom 17. stoljeća. Unutar nje nalazi se pozlaćeni barokni oltar iz 18. stoljeća. U crkvi sv. Roka svete mise služe se samo na dan sv. Roka (16. kolovoza), dok se u crkvi sv. Ante ne služe uopće.


Foto: Ostaci crkve sv. Katarine

Nasuprot obali Biograda nalazi se otočić Sv. Katarina, na kojemu su ostatci nekadašnje crkve posvećene sv. Katarini. Ta je crkva izgrađena u razdoblju od 12. do 14. stoljeća i podsjeća na neka minula vremena. Danas otok najčešće posjećuju zaljubljeni parovi koji tamo odlaze da bi mogli bili nasamo, daleko od znatiželjnih pogleda. Da se ne zove Sv. Katarina, otok bi se, navodi se u turističkoj karti grada, zvao – a kako drukčije nego – Otok ljubavi.

Povezani članci
Galerijske ceste Podravine – trag ljubavi domaćih umjetnika prema rodnom kraju

Galerijske ceste Podravine – trag ljubavi domaćih umjetnika prema rodnom kraju

Trezor 1232 – sigurno mjesto za kutjevačko „zlato“

Trezor 1232 – sigurno mjesto za kutjevačko „zlato“