Može li se iz slikarstva i umjetničke ostavštine jednoga kraja iščitati kako su u njemu ljudi živjeli nekoć, a kako žive sada? Naravno da može, samo uključite sva osjetila i maštu dok promatrate zanimljiv umjetnički izraz koji zovemo – naiva...
Biti dio umjetničkog svijeta posebna je privilegija i poslanje jedne duše, o kojoj se često misli kao o sanjarskoj duši koja na svijet zna gledati drugim očima. Podravina je bogata takvim posebnim dušama koje prirodne i druge ljepote znaju preobraziti u umjetnička djela. Ta djela i galerije koje danas postoje tema su ovog kratkog putovanja kroz umjetnost, ovoga puta tekstom i slovom.
Foto: Trg u Hlebinama, TZP Središnja Podravina
Prije svega zanimljivo je znati zašto se ta likovna djelatnost naziva „naivnom umjetnosti“, možda zato što se naivni umjetnici izražavaju drukčije od ostalih? Postoje razlozi za taj specifičan pridjev. Naivni umjetnici – da se poslužimo natuknicom „naivna umjetnost“ iz online izdanja Hrvatske enciklopedije – nastoje život i svijet zabilježiti pričom, bajkom ili mitom, tako da je narativnost jedno od najvidljivijih obilježja te umjetnosti. Ti umjetnici ne poznaju u potpunosti akademsku konstrukciju djela, prisutni su pomaci u perspektivi i proporcijama, očite su nelogičnosti oblika i prostora. Naivni se slikari često priklanjaju lirskoj idealizaciji života, fabulaciji radnje i fantastici.
Foto: "Rogati konj" Ivana Generalića, HeritageCroatia
U naivnome slikarstvu zastupljeni su svi motivi slikarstva: mrtva priroda, krajolici, vedute gradova, portreti, akti, interijeri, figuralne kompozicije, ali im se izražajni oblici ne uklapaju u povijesni razvoj, već im je podrijetlo u vlastitoj tradiciji i vlastitom shvaćanju estetskih vrijednosti i metodi rada. Prvenstvena motivacija im je prikazati (dokumentirati) sve ono što vide oko sebe: seosko dvorište, životinje, seljačke poslove, … S ovim saznanjem krećem u obilazak podravske naive.
Foto: Mapa ateljea i galerija u Hlebinama, TZP Središnja Podravina
Kako postoje vinske ceste, tako postoje i galerijske ceste koje povezuju izložbene prostore naivne umjetnosti Podravine. Iz djela koja ovdje možete naći jasno se očituje ljubav ovdašnjih umjetnika prema rodnome kraju. Ta je njihova ljubav bila više od običnog patriotizma, a dokaz tome upravo je bogatstvo djela inspiriranih prirodom i krajolikom u kojem su odrastali i živjeli. Poslije ću vam otkriti anegdotu jednog od slikara, kada ga je život odveo iz ovoga kraja, jer samo zaljubljen čovjek može ostaviti takvu umjetnost za sobom kakva je vidljiva u ovim lijepim galerijskim prostorima.
Foto: Galerija naivne umjetnosti u Hlebinama, HeritageCroatia
Galerija naivne umjetnosti u Hlebinama
Nalazi se u središtu sela te ima zaista bogat i divan izložbeni prostor. Osnovana je 1968. godine te su joj tijekom druge polovice 20. stoljeća pridruživani novi muzejski sadržaji: Park skulptura (1974.) i muzejska zbirka Ivana Generalića (1985.). Galerija djeluje kao stalni muzejski postav donacije slika Ivana Generalića, zbirke slika na staklu koje su djela izvornih slikara 'Hlebinske škole' (Ivan Generalić, Franjo Mraz, Mirko Virius iz prve te Franjo Filipović, Dragan Gaži, Josip Generalić, Franjo Dolenec, Mijo Kovačić i Ivan Večenaj iz druge generacije te škole) i izložbeni salon s povremenim izložbama manje poznatih umjetnika podravskoga kruga.
Foto: "Ples v goricaj" Ivana Generalića, HeritageCroatia
Ovdje sam se oduševila jarkim bojama, živopisnim krajem preslikanim na platno i staklo, životinjama u neprirodnim bojama koje su pojačavale doživljaj. Slike su izražavale raspoloženje i stanje umjetnika, a onda odjednom pred sobom imam Eiffelov toranj i pijevca na njemu! Tu počinje anegdota iz života Ivana Generalića kojemu je bilo ponuđeno da dođe i ostane u tom najljepšem gradu Europe, ali on ponosno izjavljuje: „Kaj je Pariz spram mojim goricam!“, citiram novinske natpise. Pa to je čarobno, razmišljam. Danas, kada svi bježe u velike europske metropole, čitam o umjetniku kojem je Pariz bio dovoljan na slici. Kratko se pomolim u kasnobaroknoj crkvi svete Katarine u središtu sela i nastavljam dalje, sa željom da se narod vrati u ove krajeve.
Foto: Crkva sv. Katarine u Hlebinama, TZP Središnja Podravina
Galerija i memorijalna zbirka Josipa Turkovića
Dalje se vozim do Galerije Josipa Turkovića s memorijalnom zbirkom. Njen spoj arhitekture i prostora u kojem je umjetnik živio i stvarao ravan je scenama iz filmova o nekih prošlim vremenima. Nakon prerane smrti ovog poznatog hrvatskog slikara, njegova je obitelj u njihovoj kući u Virju uredila memorijalnu zbirku. Budući da se Josip Turković (1936.-1982.), za svoga kratkog života, uz slikarstvo bavio i etnologijom, u zbirci ima i vrijednih rukotvorina specifičnih za Podravinu. Posebno je organizirana galerija s njegovim radovima u vlasništvu djece i udovice gđe. Ivančice, koja se i sama bavi tkanjem i tradicijskim rukotvorjem te izrađuje prava mala remek djela: ručnike, stolnjake, prostirke i tepihe na originalnom naredu (razboju) koji baštini od svoje majke i bake.
Foto: Atelje Josipa Turkovića, HeritageCroatia
Galerija Molvarskog likovnog kruga u Molvama
Iz Virja krećem prema Molvama. Ovdje izlažu brojni slikari tog podravskog mjesta okupljeni u udruzi koja se zove Molvarski likovni krug. Tijekom godine tu se organiziraju brojne prigodne izložbe, a posebno je lijepa najvažnija izložba u godini tzv. „Velika meša“ koja se organizira povodom blagdana Uznesenja Marijina. Naivni slikari od djetinjstva imaju potrebu izraziti se oslikavanjem komadića stakla te se tu najčešće nađe selo, seljani i motivi iz njihova života. Svaki od njih ipak ima svoje prepoznatljive motive tako da ćete nakon nekoliko posjećenih izložbi samoukih slikara odmah moći prepoznati o čijim djelima je riječ. Neki, primjerice, na svijet gledaju kroz maslačke, neki kroz vodene balone, neki kroz šaš i drač, tmurno nebo ili žitno polje. Prigodom Uskrsa neki bi prikazali Isusa pod križem, Isusa na putu, ali i raspetoga Isusa. Vjerski motivi uvijek nekako iskaču iz poteza kista i time se pokazuje tradicijski vjerski način života.
Foto: Šetnja kroz naivu, TZP Središnja Podravina
Galerija Ivana Večenaja
Idemo do malo udaljenijeg sela Gola, smještenog u samom srcu Prekodravlja, gdje se nalazi Galerija Ivana Večenaja. Umjetnik je rođen 1920.g. u selu Gola koje se nalazi između rijeke Drave i hrvatsko-mađarske granice. Izlagao je samostalno i zajednički po čitavom svijetu kao jedan od najznačajnijih predstavnika hrvatske naivne umjetnosti. Tijekom šezdeset godina stvaralaštva najviše je slikao u tehnici ulja na staklu koja su specifična za hrvatsku naivu po vrlo zahtjevnoj obrnutoj metodi slikanja, naime zbog prozirnosti stakla slikar ovdje slika naličje slike gledajući u njenu pozadinu, kako bi se kroz staklo vidjelo njeno lice.
Foto: Galerija Ivana Večenaja, TZP Središnja Podravina
Mnoge slike Ivana Večenaja nalaze se u privatnim kolekcijama, svjetskim muzejima i galerijama, pa tako i u Zbirci suvremene umjetnosti u sklopu čuvenih Vatikanskih muzeja u Rimu. Izlagao je po cijeloj Hrvatskoj te bivšoj Jugoslaviji, Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, SAD-u, Japanu, itd. Galerija je proširena 2007. godine te se sada u reprezentativnom prostoru od 250 m2 može vidjeti velik broj slika na staklu i platnu, te crteža i akvarela muzejske vrijednosti koje je Ivan Večenaj sačuvao za buduće generacije kao i velik broj fotografija iz njegova života. U Galeriji možete kupiti i originalne slike slikane uljem, akvarele, grafike te reprodukcije i razglednice.
Foto: Etno kuća Večenaj, TZP Središnja Podravina
Ljubav prema Podravini i prirodi umjetnik je pokazivao svakodnevno, a uz pomoć svog sina Mladena sakupljao je etnografske predmete, tako da je danas njegova rodna kuća pretvorena u Etno-kuću s više od 700 etnografskih predmeta koji su uz tradicionalnu okućnicu Zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske od 2007. godine. Za umjetnikom je, nakon njegove smrti u 93. godini života, ostala velika likovna, književna i etnografska ostavština njegovoj obitelji, Podravini, Hrvatskoj, ali i cijelome svijetu.
Foto: Djelo iz zbirke Josipa Turkovića, HeritageCroatia
Odlazim puna dojmova o zanimljivom životu podravskih umjetnika, o širini njihova pogleda na svijet, o njihovom oku za detalje i boje u motivima života na selu, motivima smirenih krajolika, minulih vremena i slavljenja života, ali i razmišljanju kako su u želji da se izraze svoje svakodnevne brige i nepovoljne okolnosti prenosili na slikarsku podlogu. Meni ne zvuči nimalo „naivno“, a vama?