Vozeći brzom cestom, kroz Kaštela prema Trogiru na dionici koja prolazi pokraj groblja u Kaštel Novome vozači će ugledati smeđi znak na kojemu piše Hrvatsko prasvetište Gospa Stomorija, a ispod toga Biblijski vrt…
Vozača dakako ima različitih, ali u današnje vrijeme većina ih nekamo žuri. Lokalni vozači vjerojatno se na spomenuti znak neće osvrnuti jer znaju kuda ta cesta vodi, iako se možda njome nisu odavno provezli ili pješačili pa ni ne znaju da je sada većinom asfaltirana. Kod drugih će natpis pobuditi znatiželju, no rijetki su vozači koji će se zaustaviti na ugibalištu i na „sveznajućem“ Googleu provjeriti o čemu se radi ili oni koji će se odlučiti na staromodno istraživanje dopuštajući da budu iznenađeni onim što ih čeka na odredištu. Potonji zasigurno neće pogriješiti jer će uskoro doživjeti očaravajući spoj nečega drevnog i nečega relativno novog, ali posve jedinstvenog. Dok onaj koji se prethodno informira ima šansu doživjeti nešto posebno, jer ni tekst ni fotografije, pa niti videozapisi ne mogu zamijeniti osobno iskustvo koje čovjek doživi svim osjetilima, osobito u proljeće.
Foto: TZ Kaštela
Cesta vijuga uzbrdo prvo između obiteljskih kuća, vrtova i gospodarskih objekata, a zatim između polja, vinograda i maslinika plodnog kaštelanskog polja koje početkom travnja doživljava proljetnu preobrazbu uslijed bujanja vegetacije, koja sa sobom donosi boje i mirise. Konfiguracija ceste zahtijeva sporiju vožnju što će vozaču omogućiti da uoči ljude koji pažljivo zaviruju u šparožinu u potrazi za vrlo cijenjenim i zdravim izdancima samoniklog bilja: divljim šparogama, ali i takozvanim blušćima (kukama).
Foto: TZ Kaštela
Posljednja dionica puta još nije asfaltirana pa nekoliko stotina metara treba voziti po makadamu dok pred očima vozača ne izroni crkvica. Riječ je o starohrvatskoj crkvici svete Marije od Špiljana, danas poznatoj kao Gospa Stomorija, koju su na toj lokaciji nad izvorom vode podigli stanovnici tadašnjeg starohrvatskog sela Špiljan, još davne 1189. godine. Zato se taj lokalitet uzima kao jedno od najstarijih Marijanskih svetišta u Hrvatskoj pa odatle i naziv prasvetište.
Foto: TZ Kaštela
Inače, po južnim obroncima brda Kozjak još od antičkih vremena građeni su sakralni objekti, a za hrvatsku povijest osobito su važne crkve podignute uz starohrvatska srednjovjekovna naselja: na području Kaštel Sućurca crkva sv. Jurja od Putalja i crkva Gospe od Dolca, na području Kaštel Gomilice crkve sv. Kuzme i Damjana uz selo Kozice, na području Kaštel Kambelovca crkva sv. Mihovila od Lažana i crkva sv. Martina uz koje se spominje zaseok Kruševik, na području Kaštel Lukšića crkvica sv. Lovre uz selo Ostrog, na području današnjeg Kaštel Novog i Kaštel Štafilića crkva sv. Jurja od Žestinja te crkva sv. Marte u Stombratama i crkva sv. Nofra uz selo Bijaći na istoimenom brežuljku. Nažalost ni jedna nije sačuvana u izvornom obliku osim predromaničke crkve sv. Jurja od Podmorja sagrađene krajem 10. ili početkom 11. stoljeća uz naselja Radun i Šušnjari koja se kao lokalitet prvi put spominju u Zvonimirovoj ispravi iz 1083. godine. Ta jednobrodna crkva obnovljena je 1794. godine, a nalazi se povrh današnje željezničke stanice u Kaštel Starome. Još uvijek je u liturgijskoj upotrebi. Svečana sveta misa služi se uz blagoslov polja na Uskrsni ponedjeljak kao i na blagdan svetoga Jurja 23. travnja. O lokalitetu i crkvi brine Bratovština sv. Jurja od Raduna.
Foto: TZ Kaštela
Vozač s početka teksta približavajući se crkvi Gospe Stomorije s desne strane puta uz potok što veselo žubori uočava betonski stup s metalnom ključanicom u koju je uronjen veliki metalni ključ. Srećom za razliku od Edenskoga vrta čiji ulaz prema Bibliji čuvaju kerubi i plameni mač, ulaz u ovaj vrt nije zapriječen već otvoren svima. No bez sumnje posjetitelju bi dobro došao kakav ključ ili vodič za bolje razumijevanje mjesta na koje je došao. Najbolje bi bilo da u ruci ima knjigu „Biblijski vrt svetišta Gospe Stomorije“ autorice Ivne Bućan objavljenu 2009. godine u suizdanju Kršćanske sadašnjosti, Udruge "Biblijski vrt" i Grada Kaštela. No kako je ona rasprodana može se osloniti na informativnu hrvatsko-englesku ploču uz koju je moguće parkirati vozilo. Na njoj se može pogledati reljefna karta Kaštelanskog zaljeva i plan lokacije s legendom te saznati da je Biblijski vrt površine 12.000 m2 utemeljen 1998. godine. Potom da su osnovne zadaće vrta: štovanje prastarog svetišta Gospe Stomorije; molitva, duhovni odmor, rekreacija i meditacija; upoznavanje biblijskih biljaka i njihovih poruka te upoznavanje autohtone flore i vegetacije Kozjaka.
Foto: Petar Krešimir Hodžić
Na ploči su, također, navedene osnovne klimatološke značajke vrta poput tipa klime koja je jasno mediteranska, srednje godišnje temperature, najtoplijeg i najhladnijeg mjeseca te prosječne količine oborine. S obzirom da je riječ o biblijskom vrtu istaknute su i botaničke značajke vrta odnosno koje se biblijske biljke uzgajaju i rastu u njemu. Radi se o preko 250 biljnih vrsta od koji se 97 spominje u Bibliji. Među njima su krušarice (pšenica, ječam, sirak i proso); povrtnice (bob, slanutak, leća, bijeli i crveni luk, poriluk, tikvica vodenjača...); voćke (smokva, badem, nar, pistacija, rogač...); ljekovito i mirisavo bilje (ruta, gorušica, izop, origano, aloja, sena...); sorte vinove loze (crljenak kaštelanski – Zinfandel i njegovi srodnici), sorte maslina (jeruzalemka, stara kaštelanska maslina, divlja, oblica...); ukrasne biljke (čempres, jeruzalemski bor, pinjol, bijela topola, bijela vrba, akacija, lovor, oleandar, mirta, lemprika...).
Foto: TZ Kaštela
Ovdje je i popis umjetničkih intervencija koje se nalaze u vrtu. Neposredno uz ulaz prije mosta koji premošćuje potok nalazi se „Kamen utemeljenja“ autora Marka Gugića koji svjedoči o tome da je biblijski vrt utemeljen 27. rujna 1998. u prigodi drugog dolaska pape Ivana Pavla II. (sada svetog) Hrvatskoj, kada je posjetio Split i Solin te na kraju odletio prema Rimu upravo iz obližnje zračne luke u Kaštel Štafiliću. Preko puta te instalacije raste „papina maslina“ koju je sveti otac blagoslovio na splitskom Žnjanu 4. listopada 2008. Prelazeći most pogled pada na drvenu skulpturu autora Vaska Lipovca koju je lako prepoznati i ako se ne pročita da se zove „Noina arka“. Malo dalje niz stazu nalazi se velika metalna jabuka koja na sunčanom danu odsjeva zlatnim sjajem. Vjerojatno prva asocijacija mnogih biti će „istočni grijeh“ koji su Adam i Eva počinili u rajskome vrtu iako nigdje u Svetome pismu ne piše da se radilo o jabuci, već se samo spominje plod. Srećom u prasvetištu se vjekovima časti Blažena Djevica Marija „nova Eva“ koja „staroj zmiji“ satire glavu. Tu je još i veliki drveni križ koji je autor Kažimir Hraste s pravom nazvao „Križ života“. Naime, kršćani vjeruju kako je križ, od sredstva okrutnog mučenja i sramote, po Kristovoj smrti na njemu postao simbolom života, jer je nakon silaska nad pakao uslijedilo uskrsnuće. A onaj stup s ključem zapravo je umjetničko djelo autora Matka Mijića nazvana „Ključ sv. Petra“, koja u pamet priziva Isusovu odluku da ključeve svoje Crkve povjeri upravo svetome Petru iako je znao da će ga triput zatajiti, ali i da će doći k sebi i zbog toga se čina iskreno pokajati.
Foto: Petar Krešimir Hodžić
Svakako još valja spomenuti kako se u vrtu nalazi i omanji vinograd od 12 redova s po 12 trsova različitih sorti od kojih se neke poput Ninčuše, Glavinuše, Ljutuna, Babice i Crljenka kaštelanskog smatraju autohtonim kaštelanskim sortama. Taj Kaštelanski ampelografski park zasadila je Udruga Biblijski vrt Stomorija 2005. godine u spomen znanstvenog otkrića, potaknutog od strane hrvatskog sina Miljenka Grgića, da je predak nadaleko poznate kalifornijske sorte Zinfandel zapravo sorta Kaštelanski crljenak. Više o tome može se pročitati na dvije zasebne ploče od koji je jedna odmah do vinograda, a druge pokraj odrine (pergole) uz kamenom obloženu prizemnicu.
Foto: Petar Krešimir Hodžić
Ove godine na Uskrsni ponedjeljak 10. travnja prasvetište je dodatno sadržajno obogaćeno, jer je toga dana otvoren i blagoslovljen novopostavljeni Križni put nakon čega je održana tradicionalna procesija s blagoslovom polja i slavljena sveta misa. Postaje križnog puta smještene su iznad crkve na prostoru površine 3.500 m2 koji je prekriven autohtonom vegetacijom. Specifičnost ovoga križnog puta je što se njegovim postavljanjem nije zadiralo ili mijenjalo prostor već je on ostao onakav kakvim ga je priroda stvorila i oblikovala. Jedino što je učinjeno jest oslobađanje pravca staze, s tim da su postojeće stijene pretvorene u prirodne postaje na način da su velikim metalnim čavlima oblikovani rimski brojevi postaja, a tekst svake postaje uklesan je u kamen i obojan bijelom bojom da bude čitljiviji. Kao što je slučaj i sa samim Biblijskim vrtom začetnica i idejna pokretačica toga posebnog križnog puta bez sadnje i gradnje bila je prof. Ivna Bućan, poznata kaštelanska ekologinja.
Foto: Petar Krešimir Hodžić
Onaj koji je sve to obišao ne propuštajući ni predivan panoramski pogled koji puca na kaštelanski zaljev s nekoliko točaka Biblijskog vrta teško će odoljeti da ne dođe ponovo na to mjesto gdje se zemaljsko spaja s nebeskim. Još će teže odoljeti da s drugima ne podijeli svoje iskustvo i poželi ga proživjeti u društvu obitelji ili s nekim dragim ljudima, tim više jer su biblijski vrtovi rijetkost i u svjetskim razmjerima. Taj novi posjet može organizirati kad god se odluči, ali možda će sve još snažnije doživjeti ako se priključi rijeci hodočasnika koja će se u procesiji uspinjati prema prasvetištu Gospe Stomorije u prigodi ovogodišnjih velikih Marijanskih blagdana (Velike Gospe 15. kolovoza i Male Gospe 8. rujna) ili pak uz 25. obljetnicu utemeljenja Biblijskog vrta koja će bez sumnje biti dostojno obilježena. Informacije o tome zasigurno će se moći pravodobno saznati na mrežnim stranicama Turističke zajednice Grada Kaštela.