U Imotskom se svake godine na Cvjetnicu tradicionalno održava vjersko – kulturni događaj dramskog prikaza Muke Gospodina našega Isusa Krista. Na ovaj svečan način obilježava se svake godine Nedjelja Muke Gospodnje, još od 1998.
I ove se godine, jučer na Cvjetnu nedjelju u Gradu Imotskom odvilo uprizorenje Muke Isusove s početkom u 20 sati. Imotski se tako po dvadeset i prvi put pretvorio u biblijski Jeruzalem. Usprkos jakom vjetru i hladnoći događaj je bio popraćen velikim brojem specijalnih efekata, sudionika predstave, ali i mnogobrojne publike.
Foto: Boško Ćosić
Idejni autor i glavni pokretač same izvedbe, uz pomoć brojnih suradnika iz grada, bio je nekadašnji imotski župnik i gvardijan fra Ante Babić. Kada je krajem 90-ih godina prošloga stoljeća grupa vjernika imotske župe sv. Franje, zajedno s gvardijanom, zaželjela organizirati ovaj vjerski prikaz Muke Gospodnje, rijetki su vjerovali kako će se scenarij s godinama pretvoriti u tradiciju, a ulice i trgovi kamenitoga grada na gori, svake godine u suton Cvjetnice, preobraziti u biblijski Jeruzalem. Navodno je fra Ante dobio izvornu ideju i motivaciju za ovu izvedbu u Njemačkoj, gdje je prvi put nečemu sličnom posvjedočio.
Danas se zaista radi o vjerskom događaju jedinstvenom u svijetu, u kojem se s otprilike nešto više od 400 kostimiranih glumaca, pjevača i statista, uglavnom amatera, kao i uvjerljivom scenografijom na živopisnim prostorima Imotskoga, vrlo vjerno, autentično i dojmljivo uprizoruju Isusova posljednja večera, uhićenje, suđenje i muka, te smrt i uskrsnuće. Prikaz je kao i sve godine do sada započeo kod samostana i crkve sv. Franje, nastavio se ulicama i trgovima grada sve do starohrvatske tvrđave Topane koja potječe iz 10. stoljeća.
Foto: Boško Ćosić
Jučer se u Imotskom činilo kao da svi sudjeluju u tom važnom mega projektu, jer najpotresnija događanja u povijesti ljudskoga roda uprizoruje nekoliko stotina glumaca. Prva izvedba Muke Isusove je uprizorena 1998. godine i događala se svake godine, osim nažalost posljednje dvije, 2020. i 2021., kada se prikaz nije održao zbog pandemije korona virusa. No, vrijedilo je čekati da se tisuće ljudi iz čitave Dalmacije, Zagore, ali i šire sliju na ulice Imotskog i svjedoče ovim veličanstvenim prizorima koji izazivaju trnce i potresaju duše. Uzdasi, gromoglasni povici, i jauci Isusa Nazarećanina koji je više od jednog kilometra nosio križ težak oko 35 kilograma, te tišina dok se s Topane prolomio glas : "Oče oprosti im jer ne znaju što čine!"
Foto: Boško Ćosić
Ulogu središnjeg lika Isusa Krista iz Nazareta, koji je spasio čovječanstvo svojom smrću, je kao i 2019. godine utjelovio Imoćanin Ivan Šabić. Prije njega ulogu Isusa je glumio jedini profesionalni glumac u ovom uprizorenju poznati Tomislav Martić. Ulogu Isusovog učenika Petra ponovo je preuzeo gradonačelnik Grada Imotskog, gospodin Ivan Budalić, te je važno napomenuti da je predstavu režirala gospođa Sanja Bago.
Foto: Boško Ćosić
Ovu sam Cvjetnicu i sam imao čast biti pozvan da osobno sudjelujem u spomenutom događaju. Tako sam se našao u ulozi bogatog bezimenog farizeja i dobio veličanstveno i vrlo dojmljivo iskustvo sudjelovanja u ovakvom događaju. Moji skromni dojmovi su kako se radi o profesionalnoj organizaciji na zavidno visokoj razini, što se odnosi na scenografiju, protagoniste, statiste i svjetinu. Naročito me razveselilo što sam primijetio veliki broj djece u ulogama statista i bakljonoša.
Najveći dojam na mene je ostavila tišina i zamračenje glavnih gradskih lokacija. Tako počevši od dvorišta crkve sv. Franje, stubama koje vode do zgrade Općine u ulici Ante Starčevića, do Trga Matice hrvatske gdje se nalazi kip čuvenog pjesnika Tina Ujevića, zatim poznatim venecijanskim skalinama iz 18. stoljeća, pa sve do imotske tvrđave Topane, prepoznatljivog simbola grad koja se nalazi iznad Modrog jezera. Dojmila me se i sekvenca Isusove kalvarije, razapinjanja, smrti na križu i uskrsnuća na imotskoj tvrđavi. Također jedan jako interesantan i vrlo dirljiv trenutak bio je prikaz Judine smrti, odnosno vjerodostojnost scene vješanja na stablu malo niže od Topane. Glavni protagonisti ove scene bili su članovi Hrvatske gorske službe spašavanja i članovi planinarskog društva iz Imotske krajine u trenutku kada se publika počela dostojanstveno i u miru vraćati natrag prema franjevačkom samostanu.
Foto: Boško Ćosić
Hvala svim sudionicima i glumcima što su s toliko entuzijazma, energije i poleta uprizorili i ovu dvadeset i prvu imotsku Pasiju. Očekujemo veličanstveno i uvijek iznova neponovljivo iskustvo i sljedeće godine. Vidimo se na Cvjetnicu u Imotskom.
Čitav prikaz možete pogledati na poveznici https://youtu.be/mjQ9tghThzQ