Vlasta Jevicki-Keranović (73) je vlasnica 'Peroklinike' - jedinstvenog obrta u cijeloj Europi, a koji se nalazi u Zagrebu, na Trgu bana Josipa Jelačića 15. Ovdje se popravlja pisaći pribor i izrađuje replika Penkale - prve mehaničke olovke koju je patentirao Eduard Slavoljub Penkala 1906. godine, te se prodaje kao suvenir. Zahvaljujući gospođi Keranović u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu uskoro će se moći pogledati i doznati više o pisaćem priboru kakvim su se nekad služile generacije
Koliko dugo već postoji 'Peroklinika' i kome je ona danas potrebna?
Obrt za popravak nalivpera – 'Peroklinika' osnovan je 1941. godine. Od '46. se nalazi na Trgu bana Josipa Jelačića. Moj ga je svekar otvorio, moj muž je preuzeo, a nakon smrti muža ja sam nastavila voditi obrt. Zamrznula sam mirovinu kako bih mogla nastaviti s radom. Kod mene dolaze ljudi radi popravka nalivpera, ja sam jedini takav serviser u Europi. Dolaze mi starija gospoda koja pronalaze svoj pisaći pribor iz studentskih dana i onda ga servisiraju kod mene kako bi ga poklonili svojoj djeci, unucima... Od dugog stajanja u ladicama tinta se osuši i onda to moram servisirati. Drugi dio mojeg posla je suvenir koji je replika prve tehničke olovke Slavoljuba Penkale. Ja to proizvodim i dalje, s certifikatom na 24 jezika i to uglavnom kupuju turisti i poslovni ljudi kao poklon za poslovne partnere, kupuju ga ovdje kod mene na Trgu bana Jelačića.
Peroklinika
Je li posao popravljanja nalivpera kompliciran, traje li dugo?
Za svaki servis postoji alat, a ja ga također imam. To se sve ručno radi, a sve je vrlo sitno, nježno, maleno... Od alata imam razna kliješta, odvijače, ključeve za vađenje pera...
Je li ovakav pisaći pribor isplativo danas popravljati?
Dapače, današnji pisaći pribor je prilično loš, danas je to sve manje više za jednokratnu upotrebu, a nalivpera kojima smo mi nekada pisali traju generacijama, ako se ispravno održavaju. Sve su to zlatna pera, a godine nalivperu daju određenu kvalitetu, cijenu i vrijednost.
Postoji li zanimanje kod mlađih ljudi za vaš obrt?
Postoje mladi ljudi koji ne znaju niti držati nalivpero pravilno u ruci. Danas svi tipkaju po mobitelima i kompjuterima. Moja želja je da počnu pisati nalivperom, jer je sasvim drugačije pisati nego kemijskom olovkom. Drugačije je kada nekome pišete čestitku nalivperom. U taj rukopis unosite sebe, svoje emocije i nekako je osobnije.
Peroklinika
Je li vam žao što se pisaći pribor modernizirao i što više nema pisala kakva su postojala nekada?
Ja imam već puno godina. To što sam zamrznula mirovinu i nastavila dalje raditi, a imala sam dobru mirovinu, to već pokazuje da je moj interes i moja želja da se krasopis kakav smo mi nekad imali u školi vrati natrag i proširi. Mladi ljudi moraju znati onu latinsku Verba volant, scripta manent - izrečene riječi nestaju dok pisane ostaju. Ono što se pisalo rukom je ipak ostalo kroz stoljeća, generacije, milenije... ako krenemo od samog početka pismenosti.
Koja je razlika između penkale Slavoljuba Penkale i ove današnje penkale?
Mi kao narod kažemo daj mi penkalu da se potpišem. Za nas je svako pisalo penkala, a penkala nije kemijska olovka niti nalivpero, već je tehnička olovka. Mehanička olovka s grafitnom minom. To je prva standardizirana mina u svijetu, 1,18 koju upotrebljava Pelikan i dalje za svoje tehničke olovke. To nije kemijska olovka jer je Penkala umro prije nego je izmišljena kemijska olovka.
Redakcija
Obrt planirate ostaviti svojoj obitelji?
Da, obrt ostavljam obitelji koja će nastaviti s radom, a zbirku Gradu Zagrebu koja će biti smještena u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu. Tamo je još potrebno urediti muzejski prostor. Bit će to uglavnom slike i video koji će prikazivati kako se servisira i izrađuje pisaći pribor. Također će se održavati i predavanja i radionice pisanja. Imam priličan broj tzv. školskih nalivpera koja ću podijeliti na predavanju polaznicima kako bi njima pisali, naučili ga puniti tintom i održavati. Jedan gospodin mi je donio paket bilježnica za tu namjenu. Te radionice bi se uglavnom održavale za školsku djecu koja na praznicima imaju dovoljno vremena, a nisu organizirana na drugačiji način. Preko Turističke zajednice bi se takve radionice mogle održavati i turistima…
Želeći da se sve ovo što prije ostvari te da zaštitimo još jedan biser naše baštine, pozdravljamo ideju i trud gospođe Vlaste koja kroz svoj posao čuva prave vrijednosti Lijepe Naše.