Rođen je u Vinkovcima 18.3.1858., a umro u Koprivnici, 21.8.1906. Prva asocijacija koju vežemo uz njega je autor pripovijetke ‘Tena’, pisac realizma, sljedbenik velikog Turgenjeva, ljubitelj rodne Slavonije…
U Kozarčevim biografijama možemo saznati da nije bio iznimno uspješan gimnazijalac i da je s dosta muke maturirao, no da se njegov odnos prema učenju mijenja odlaskom u Beč gdje upisuje studij agronomije. Njemu se posvetio s velikim žarom jer svoju strast pronalazi u učenju o prirodi i boravku u njoj, a posebice se usavršuje u šumarstvu. Po završetku studija i povratku na svoju rodnu grudu radi na pošumljavanju nekoliko tisuća hektara slavonske zemlje. Također razvija novu teoriju o uzgoju hrasta lužnjaka koja po njemu nosi ime. Šuma i zemlja postaju glavne teme njegova znanstvenog i književnog rada.
Foto: Pixabay
Iako se u mladosti okušao u pisanju lirskih pjesama i drama njima nije pridodan veliki značaj kao što je to s njegovom pripovjednim opusom. Jedno od poznatijih djela nosi naziv Slavonska šuma i pripada lirskoj pripovijetci jer njime dominiraju piščevi doživljaji šume, a djelo potiče na rodoljublje i istovremeno ulazi u dublja egzistencijalna razmišljanja primjerice o smrti, prateći život i njegove mijene (makar samo kroz boje), ali i smrt koja je neizbježan dio života bilo da je riječ o životinjama ili ljudima. Poznato djelo Mrtvi kapitali govori o bogatstvu hrvatske, slavonske zemlje koja propada. Ovdje se Kozarac dotiče i tadašnje političke scene, Khuenovog režima koji je opustošio Hrvatsku, a posebice (slavonskog) seljaka. Također, uvodi lik Lešića koji je isto studirao šumarstvo u Beču, s kojim se pisac poistovjećuje i kroz čije ideje on sam progovara. Njegova životna filozofija je unaprijediti svojim znanjem svoju zemlju. Crna atmosfera i ton naslova govore da takvih pojedinaca nema dovoljno u zemlji da bi izniknula neke veće promjene. Kritizira Slavonce koji prodaju stancima svoju zemlju ili ju zbog nemara ili lijenosti zapuštaju. Osim originalnih i ponekad dužih opisa prirode u njegovom narativu u kojem vidimo utjecaj Turgenjeva i njegove škole realizma, kod Kozarca nalazimo opise života seljaka, mentaliteta, narodnih običaja.
Foto: Pixabay
Pripovijetka Tena smještena je u malo slavonsko selo uz granicu, na samoj obali rijeke Save. Opisujući Teninu mladost i sazrijevanje autor opisuje kako diše jedan kolektiv, koje su njegove patnje i brige – teški fizički rad, mali prihodi, briga oko udaje, zatim gdje seljak nalazi razbibrigu opisujući nedjelju, oblačenje u svečanu odjeću, odlazak na Misu, igranje kola. No i u ovoj pripovijetci oca glavnog lika Kozarac zapošljava u šumarstvu, dok će Tenin odabranik otkupiti oduzetu zemlju i brinuti se o njoj – tek će time pripovijetka dobiti potpuni „hepi end“ i to bez cenzure. Od proze poznata su još Kozarčeva djela Tri dana kod sina i Rodu u pohodu gdje se autor dotiče odnosa sela i grada, te njihova mentaliteta. Kozarac iznosi sliku sela, iznosi njegove gospodarske i moralne probleme te nudi rješenja. Bezrazložno manje poznato Kozarčevo djelo Oprava ulazi u sfere psihološkog realizma prateći odnos u jednoj obitelji, tj. prateći odnose i promjenu odnosa u braku koji se mijenja zbog jedne oprave i u kojem ta ista oprava raskrinkava sve laži na kojima se odnos gradio godinama. Uz sve navedeno poznat je i autorov izlet u sferu dječje književnosti, pa pišući Priče djeda Nike iznosi pouke i poučne dosjetke minulog vremena, obojenog naravno u slavonski milje. Vjerujući u obrazovanje, stručnost i marljivost, kao i moralnost i poštenje Kozarac kao da nastavlja tamo gdje je stao stari Relkovićev Satir nastojeći prosvijetliti Slavonce.
Foto: Pixabay
U spomen na Josipa Kozarca u Vinkovcima se održava manifestacija Dani Josipa i Ivana Kozarca, tijekom koje književnici posjećuju škole i učenicima čitaju svoja djela, uz edukativni izlet u Hrvatske šume, a svake godine dani su posvećeni jednom piscu. Od 1995. utemeljena je i nagrada “Josip i Ivan Kozarac”.