„Ribari znaju da je more opasno a nevremena zastrašujuća, no to im nikada nije bio dovoljan razlog da ostanu na obali“ – Van Gogh. Ovaj citat možda ponajbolje opisuje odnos koji novigradski ribari gaje prema moru s kojim su njihovi životi usko isprepleteni…
Ribari žive u skladu s morem i zahvaljujući njemu. Duboko i beskrajno plavetnilo njihov je svakodnevni saveznik, hranitelj, ponekad i suparnik, ali zasigurno najveći učitelj. Tako i „ljubavna priča“ Novigrada i ribarstva svoje korijene vuče još iz antičkog doba kada je na ovom području nastala prva ribarsko-seoska aglomeracija, a prirodno bogatstvo novigradskog primorja dodatno je valorizirano u srednjem vijeku kroz osnutak privatnih lovišta od strane crkvenih ali i svjetovnih vlasti, u zaljevu ušća rijeke Mirne. Ipak, svoj identitet ribarskog mjesta Novigrad uistinu potvrđuje u vrijeme mletačke vlasti (13. – 18.st.) kada posebno obučeni 'peljari' dobivaju vrlo zahtjevan zadatak: venecijanskim galijama prenositi žito do Grada vode, što uvelike doprinosi razvoju ribarske djelatnosti i ekonomskom procvatu regije. O tome svjedoče i spisi novigradskog biskupa Giacoma Filippa Tommasinija iz sredine 17.st. u kojima opisuje uspješan razvoj ribarstva i trgovine soljenom morskom, kao i slatkovodnom ribom.
Foto: TZ Novigrad - Cittanova
Nakon razdoblja prosperiteta, 18.st. biva obilježeno ekonomskim krizama, većim siromaštvom i demografskim padom, no ovaj istarski gradić ne odustaje od djelatnosti po kojoj je već tada poznat, pa se ribari hrabro i ustrajno nastavljaju baviti pozivom koji vole. Njihova upornost u konačnici biva nagrađena te 20.st. postaje svojevrsno novigradsko 'zlatno doba'. Osim značajnog tehničkog razvoja u području ribarstva koje napokon dobiva službeni status zanimanja, ribari počinju slobodno raspolagati svojim ulovom, a njihovoj emancipaciji nedvojbeno doprinosi i osnutak prve ribarske zadruge 1922.g. Temelj ribolova u to je vrijeme srdela, no ovladavanje novim tehnikama i alatima omogućuje daljnji procvat: počinje izlov skuša i inćuna na otvorenom moru te se otvara prva tvornica ribljih konzervi. Mnogi će reći da je bavljenje ribarstvom u današnje vrijeme, kada postoje tolike profesije i lakša zarada, „neisplativa ludost“ i „kruh sa sedam kora“ koji traži preveliku žrtvu, ipak, Novigrad i dalje njeguje svoju tradiciju dok istovremeno kroči putem napretka. Sjajan primjer tog inovativnog duha svakako je domaći čovjek Luciano Udovicich koji je krajem 70-tih napravio patent na batani s motorom (tradicionalnoj istarskoj ribarskoj barki) koji je omogućio samostalan odlazak na osti.
Foto: TZ Novigrad - Cittanova
Danas se Novigrad može ponositi jednom od najvećih ribarskih flota na Jadranu s tridesetak registriranih obrtnika koji koćaricama love školjke i muzgavce ili isplovljavaju na pučinu u potragu za bijelom ribom. Poetični prizori batana, koje se nakon još jednog napornog radnog dana u suton vraćaju na odmor u svoju luku, najbolje će posvjedočiti svakom posjetitelju o tome da more trajno ostaje utkano u gene ovdašnjeg stanovništva. Morski vukovi osunčanih lica i ogrubjelih ruku nedvojbeno su glavni likovi ove priče, na koje je zahtjevan život diktiran plimama, osekama i valovima nepredvidivog mora ostavio dubok trag kao i snažan osjećaj identiteta.
Foto: TZ Novigrad - Cittanova
Vještine i znanje, brodice i mreže, trikovi i riblji recepti, sve se to obiteljski prenosi s generacije na generaciju. Mali dječaci od koji neki još nisu ni krenuli u školu, uživaju promatrati djedove i očeve udubljene u svoj ribarski zanat, biti uz njih i sudjelovati makar to bilo samo donošenjem marende. S vremenom im se more uvuče pod kožu, zavole njegovu kapricioznost i nepredvidivost, svoj brod koji poskakuje po valovima i svoje mreže koje ranjavaju ruke. Ribarenje je strast koja čovjeka zarazi u djetinjstvu i ne popušta sve do starosti: mnogi novigradski ribari i u poodmakloj dobi nerado odlaze u mirovinu, te će posvjedočiti kako se upravo u tom poslu krije tajna njihovog zdravlja i dugovječnosti. Ipak, smjena generacija je osigurana: svi rado hvale najmlađeg novigradskog ribara Manuela Korlevića koji je do sada pojedinačno i ekipno 17 puta bio državni prvak u športskom ribolovu.
Foto: TZ Novigrad - Cittanova
Neizostavno je spomenuti kako je kristalno plavetnilo Jadranskog mora dom preko 400 vrsta riba i bezbrojnih drugih morskih stanovnika, no domaći se ljudi možda najviše ponose novigradskim školjkama. Naime, zbog blizine ušća rijeke Mirne ovdje se miješa slana morska i slatka riječna voda koja plodovima daje iznimnu kvalitetu i neodoljiv okus, pa su obavezna namirnica u novigradskoj gastronomskoj ponudi. Štoviše, niska razina zagađenosti, optimalni salinitet i temperatura te laka dostupnost nutrijenata za školjkaše čini Novigradsko more idealnim staništem za njihov uzgoj. Ovdje su najveće zvijezde jakobove kapice ili kapešante, za koje poznavatelji tvrde da su ponajbolje na svijetu, a omiljene su i dagnje ponekad zvane i pedoći ili mušule.
Foto: TZ Novigrad - Cittanova
Amateri finog zalogaja stoga ne smiju propustiti proljetno izdanje Park Food Fest-a, gourmet festivala ribe, školjaka i drugih istarskih jela koji će se 20. i 21. svibnja održati u lučici .Mandrač, a koji uz lokalne restorane Novigrad promovira kao prepoznatljivu gastronomsku destinaciju. Kuhari su tako dobili priliku za osmišljavanje novih „brzih“ kreacija kojima nastoje vrednovati vrhunske lokalne namirnice delikatnog okusa svojstvene sjeverozapadnom dijelu istarskog poluotoka. Osim toga, ne samo u sklopu manifestacija kroz godinu, posjetitelji novigradskih restorana i konoba iz kojih se šire opojni mirisi i inače mogu uživati u morskim delicijama lokalnih ribara.
Foto: TZ Novigrad - Cittanova
Lijepa je to priča za vrijeme u kojem živimo, kako je moguće čuvati baštinu, u ovom slučaju ribarsku, te u autohtonim sadržajima pronaći nadahnuće za novi proizvod, koji redom oduševljava moderne goste i trendi gurmane. Iz istog razloga Turistička zajednica Grada Novigrada – Cittanova i Grad Novigrad provode projekt „FishInNo" – „Fishing tradition in Novigrad“, kojemu je cilj valorizacija ribarske tradicije Novigrada s kojim će se na nov i razumljiv način lokalna ribarska tradicija približiti stanovništvu i posjetiteljima. Ovaj višegodišnji projekt sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo. Živost i velika posjećenost ovog istarskog gradića, čiji stanovnici gostima nastoje približiti čaroliju prizora, zvukova i mirisa svoje obale, a ponajprije ribare, more i sva bogatstva koja skrivaju, daje sigurnost da će s ljubavlju očuvana ribarska tradicija Novigrada živjeti i dalje za nadolazeće generacije.
