Proljeće je došlo svome kraju, pa tako i kaštelanska manifestacija Kreativno proljeće 2023. koju suorganiziraju Javna ustanova Rera, klaster Zora, Grad Kaštela i kaštelanska Turistička zajednica
Nakon Glazbenog tjedna tijekom kojega su Kaštelani i njihovi gosti, među ostalim, mogli uživati u pjevačkom umijeću sedam klapa na sedam kaštelanskih trgova, slijedi sedmi ujedno i završni tjedan posvećen kaštelanskom Crljenku. Moglo bi se reći da je to svojevrsni vrhunac manifestacije u imaginarnoj, ali po ponuđenim sadržajima stvarnoj, kreativnoj ulici – Ulici kaštelanskog Crljenka, koja se proteže ulicama i putevima uz morsku obalu od Nadbiskupske palače u Kaštel Sućurcu do kule Nehaj u Kaštel Štafiliću.
Foto: TZ Kaštela
Zanimljiv je to koncept koji koristi identitet kaštelanskog Crljenka kao svojevrsnu „polugu” za reanimaciju i obnovu postojećih te kreiranje novih kulturnih sadržaja, stvaranje infrastrukture i prostora za aktere kreativnih industrija i revitalizaciju kulturne baštine, pri tom istodobno jačajući sam brend i koncept tog autohtonog kaštelanskog proizvoda u Hrvatskoj i inozemstvu.
Na plakatu ovogodišnjeg Kreativnog proljeća pod tim tjednom organizatori navode podnaslove: Kušanje vina od Crljenka, ZINFEST, Jazz, vino i čokolada; koji bude znatiželju i pozivaju na otkrivanje i kušanje sadržaja koji se iza njih kriju. Već ovako na prvi pogled oni jamče nezaboravno iskustvo u kojem je Crljenak nesumnjivo glavna zvijezda. No iako je kaštelanski Crljenak tijekom 20 godina postao prepoznatljiv brend i njegova priča već je puno puta ispričana, nesumnjivo ima onih koji za njega još nisu saznali niti kušali vina od te autohtone sorte grožđa, koja spadaju u sam vrh hrvatskog vinarstva.
Foto: TZ Kaštela
Za otkriti početke vinogradarstva i vinarstva na ovim prostorima, zamišljenim vremeplovom valjalo bi otići u daleku prošlost, jer prema nekim indicijama oni sežu sve do prapovijesti, ali u najmanju ruku do Antike za što postoje konkretni dokazi. Naime, još su isejski Grci prepoznali da su laporasti obronci Kozjaka, zbog blage klime te dobre osunčanosti i provjetrenosti, izvrsna lokacija za uzgoj vinove loze i proizvodnju vina. Uz pomoć arheoloških nalaza poput karakterističnih amfora iz naselja Sikuli na području današnjeg Resnika te vrčeva i čaša za svakodnevnu konzumaciju vina koji se mogu razgledati u Muzeju Grada Kaštela, kao i povijesnih činjenica o antičkoj proizvodnji vina, moguće je poprilično vjerodostojno rekonstruirati kako se to činilo u ta davna doba.
Priča se nastavlja dolaskom Hrvata na ove prostore o čemu svjedoči Trpimirova darovnica iz 852. godine. Poznato je kako se radi o prvoj domaćoj ispravi u kojoj se spominje hrvatsko ime, ali za ovu priču značajno je da u njoj piše kako je knez Trpimir Katoličkoj crkvi darovao svoj najbolji vinograd na lokaciji Putalj, što je stari naziv za selo Sućurac. Očito su vina s tih lokaliteta bila vrlo cijenjena i u ono vrijeme. Vrijedni ljudi na području današnjih Kaštela nastavili su kroz stoljeća proizvoditi kvalitetna vina.
Foto: TZ Kaštela
A onda bi se virtualni vremeplov mogao zaustaviti u sedamdesetim godinama 19. stoljeća kada su dalmatinska, pa tako i kaštelanska, crna vina postala vrlo tražena kod Francuza kao dostojne zamjene za bordoška crna vina, jer su vinogradi u Francuskoj bili poharani bolešću filokserom.
No ta „vinska renesansa“ potrajala je samo 20-tak godina, jer čim su se njihovi vinogradi oporavili, Francuska je uvela zabranu uvoza stranih vina, a povrh toga vlada u Beču dopustila je uvoz talijanskih vina uz niske naknade. Domaćim vinogradarima su velike količine vina ostajale neprodane ili su morali spuštati cijene do ruba neisplativosti.
Onda je i dalmatinske vinograde poharala filoskera, što je uz druge nepovoljne okolnosti, dovelo do iseljavanja u prekooceanske zemlje, pa tako i u Kaliforniju. Neki su sa sobom na put znali ponijeti koji trs s grudom hrvatske zemlje čuvajući ga kao najveće blago na dugim putovanjima. Naučen na težački život hrvatski čovjek, usprkos teškim okolnostima, nastavlja i tamo raditi ono što je najbolje znao – baviti se vinogradarstvom. U Kaliforniji se od sredine 19. stoljeća kao jedna od najcjenjenijih crnih vinskih sorata profilirao takozvani Zinfandel, ali nitko nije znao odakle potječe. Znanstvenici su odlučili razriješiti taj misterij. Potraga je zahvaljujući Miljenku Mike Grgiću, američkom vinaru hrvatskog podrijetla, na kraju završila u Hrvatskoj. Preciznije u vinogradu Kaštelanina Ivice Radunića u kojem je bilo još nekoliko trsova kaštelanskog Crljenka, a koji je u međuvremenu pao u zaborav zbog industrijalizacije i težnje za što većim prinosima, što se sa starim autohtonim sortama nije moglo postići.
Foto: TZ Kaštela
Dakle, bila je to vijest svjetskih razmjera kada je 2001. godine potvrđeno je da upravo sorta kaštelanski Crljenak ima isti genski profil kao sorta Zinfandel i da mu je zapravo predak. To otkriće bila je prekretnica za pozicioniranje Kaštela i Hrvatske na vinskoj karti svijeta. Kaštelani su prepoznali tu bogomdanu prigodu i odlučili ju iskoristiti poduzimajući konkretne korake. Danas se s pravom može reći da su Kaštela postala „raj“ za enologe i vinoljupce, jer su posljednjih 20 godina posađeni novi vinogradi, otvorene su vinarije i kušaonice, pokrenute manifestacije poput Tjedna kaštelanskog Crljenka, a vinari su se udružili u udrugu Kaštelanski Crljenak kako bi se zajamčila autentična kvaliteta i brendiranje.
Nakon putovanja zamišljenim vremeplovom najbolje je vratiti se u sadašnjost i ovih dana osobno se uputiti u Kaštela kako bi se na licu mjesta saznalo više i uživalo u sadržajima programa ovog tjedna, s otvorenošću da se u gutljaju kaštelanskog Crljenka pronađe istina o ljepoti i plodnosti prirode te vrijednosti i svrhovitosti ljudskoga rada.